BIVŠI MOĆNI OSJEČKI NOGOMETNI SUDAC Željko Širić, o kojem je bivši gazda Dinama Zdravko Mamić na suđenju za aferu SMS rekao da je zahvaljujući njegovu pozivu uspio pobjeći u BiH, u zatvor je otišao tek iz petog pokušaja, a u njemu je postao prokurist

Odbjegli gazda Dinama Zdravko Mamić, nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora i optužen u još nekoliko predmeta zbog udruživanja u kriminalnu organizaciju i isisavanja više od 300 milijuna kuna iz tog kluba te počinjenja višemilijunske štete državnom proračunu, na prošlotjednom suđenju bivšem policijskom informatičaru i osumnjičenom falsifikatoru Franji Vargi u kontekstu afere SMS iznio je podatak koji na više razina ilustrira duboku i skandaloznu povezanost dijela pravosudnog aparata s nogometnom mafijom. Osuđeni Mamić je svjedočeći videolinkom iz utočišta u Bosni i Hercegovini – što je vjerojatno raritet i u svjetskim razmjerima – otkrio da je iz Hrvatske pobjegao večer prije nego što mu je u lipnju 2018. godine izrečena osuđujuća presuda na Županijskom sudu u Osijeku, i to zahvaljujući pozivu koji je dobio od Željka Širića. A taj iznimno moćni Osječanin, nekadašnji predsjednik Komisije nogometnih sudaca i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, baš u tom trenutku već je trebao biti na odsluženju četverogodišnje zatvorske kazne.

‘Nikada me u životu nećete vidjeti pred tim zločinačkim sudom. Da nisam imao sreću da me nazvao Željko Širić, bio bih 29 mjeseci iza zidova osječkog zatvora’, izjavio je prošloga tjedna Zdravko Mamić svjedočeći na suđenju Franji Vargi iz afere SMS. PHOTO: Zeljko Hladika/24sata/PIXSELL

Da mu više državnih institucija nije otvoreno pomagalo u izbjegavanju odlaska u zatvor, što je Nacional razotkrio nekoliko mjeseci kasnije, moguće je da do dojave Mamiću ne bi došlo i da bi on također završio u zatvoru umjesto u bijegu u Bosni i Hercegovini.

Koncem te godine Željku Širiću je, po svemu sudeći upravo zahvaljujući otkriću Nacionala, odbijen peti zahtjev za odgodom odsluženja zatvorske kazne te je upućen na njeno izdržavanje. No u međuvremenu je Nacional došao do nekih novih otkrića poput podatka da je Širić početkom ove godine imenovan za prokurista tvrtke Mursa iz Osijeka, što je bilo moguće jedino ako ga je javni bilježnik posjetio u zatvoru ili ako je eventualno privremeno pušten na slobodu. Međutim, niz institucija – a prije svega Ministarstvo pravosuđa Dražena Bošnjakovića, odnosno od srpnja ove godine Ministarstvo pravosuđa i uprave Ivana Malenice – punih šest mjeseci uporno pokušava sakriti način na koji Željko Širić služi svoju kaznu i odbija o tome dostaviti dokumente, kršeći time Zakon o medijima i Zakon o pravu na pristup informacijama. To budi ozbiljnu sumnju da se na više razina državnog i pravosudnog aparata i dalje pogoduje Širiću, što, dakle, u slučaju tog osuđenog kriminalca ne bi bilo prvi put.

Da više državnih institucija nije otvoreno pomagalo Željku Širiću u izbjegavanju odlaska u zatvor, moguće je da do dojave Mamiću ne bi došlo i da bi on također završio u zatvoru umjesto u bijegu u B

U svom prošlotjednom svjedočenju pred osječkim sudom Zdravko Mamić nije detaljnije opisao Širićevu dojavu da će biti osuđen, na osnovu koje je „večer ranije“ pobjegao u BiH, no po sudskom svjedočenju sporni poziv se dogodio 5. lipnja 2018. godine, dan prije izricanja presude. Mamić je o tome govorio u kontekstu svog odnosa s osumnjičenim Franjom Vargom, s kojim ga je, po vlastitu priznanju, povezao bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. „Poznat mi je gospodin Varga. Ne mogu se sjetiti točno kad sam ga upoznao, ali znam da je to bilo tijekom mog suđenja u Osijeku. Moj prijatelj Tomislav Karamarko na kavi mi je dao Vargin telefonski broj i rekao da bi bilo dobro da se čujemo jer ima neke podatke koji bi me zanimali. To je bila Vargina inicijativa, ja nisam znao ni da on postoji. Našli smo se u hotelu Osijek, donio mi je neke papire koji mi nisu izazvali oduševljenje, ali rekao je da je to ništa u usporedbi s onim što ima. Bili su to papiri u kojima je bilo vidljivo dosta o gospodarskom kriminalu raznih osoba u raznim institucijama, kao i zloupotrebe postupka u kaznenom postupku protiv mene. Kako sam ja bio opsjednut time da dođem do istine jer sam znao da je postupak protiv mene politički montiran, htio sam doći do informacija. Bilo je nekoliko kontakta između mene i Varge, gdje je on meni osobno ili preko Brune Hotka poslao određenu dokumentaciju, a u jednom trenutku sve sam to predao svom odvjetniku Veljku Miljeviću. Poznato mi je da je Dinko Cvitan održao sastanak u DORH-u sa svojom zamjenicom Zorkom Fumić, tadašnjim šefom tajnih službi Draganom Lozančićem i bivšim predsjednikom Županijskog suda u Osijeku Antom Rašićem te Vitomirom Bijelićem iz MUP-a, nakon što su suci osječkog suda uhvaćeni u koruptivnim mjerama. Tada je rečeno: ‘Sada imate Mamića da ga osudite na više od pet godina ili će vaši suci završiti kao optuženici.’ Tako znam da mi je proces montiran. To mi je (navodne dokaze, op. a.) donosio Hotko, a bio je kod mene sa svojom obitelji i Varga jer sam im platio ljetovanje u Gradcu. Nisam s njim puno razgovarao. Vidjeli smo se svega tri puta fizički. Jednom u Osijeku, drugi put na pet minuta kod njegove kuće u Belišću i treći put kad su se vraćali s mora iz Gradca. Ostali kontakti bili su telefonom ili preko posrednika. Sazvao sam konferenciju za medije i prezentirao materijale koje mi je Varga dao dva dana prije izricanja presude u Osijeku, kada sam saznao da ću biti osuđen, što je bilo u suprotnosti s mojim očekivanjima. Suci Krušlin i Jukić su u birtiji dogovarali moju presudu, ljudi su to čuli, došli u Zagreb i ispričali mi. Budući da Dražen Jelenić nije ništa poduzeo vezano uz tu dokumentaciju, koju je Odvjetništvu predao moj odvjetnik Miljević, shvatio sam o čemu se tu radi i onda sam sjeo u automobil i otišao u BiH. Ono što sam prezentirao na presici samo je mali dio toga što mi je dostavio. Nikada me u životu nećete vidjeti pred tim zločinačkim sudom. Da nisam imao sreću da me nazvao Željko Širić, bio bih 29 mjeseci iza zidova osječkog zatvora“, posvjedočio je Mamić, a prenio Večernji list.

‘Moj prijatelj Tomislav Karamarko na kavi mi je dao Vargin telefonski broj i rekao da bi bilo dobro da se čujemo’, izjavio je Mamić putem videolinka. PHOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Širićeva dojava Mamiću problematična je iz niza razloga. Prije svega zbog činjenice da se nije ni trebala dogoditi jer je on upravo u tom periodu već trebao biti iza rešetaka – ali nije zbog čak četiriju odobrenih odgoda. U prvoj se on pozvao na „potrebu obveze dovršenja nekog posla čijim bi prekidom doživio znatnu materijalnu štetu“ – i to ni manje ni više nego kao profesor tjelesnog odgoja na osječkom FERIT-u. Njegov zahtjev potpisao je i tadašnji dekan tog fakulteta Drago Žagar, a ta informacija bila je skandalozna na više razina: pokazala je da osuđenik za teška kaznena djela i dalje radi u uglednoj znanstvenoj instituciji, da mu ista institucija službenim dopisima omogućava izbjegavanje služenja zatvorske kazne te, na koncu, da je dokazani kriminalac – i to upravo vezano uz kaznena djela u sportu – nastavio djelovati u toj sferi društva. Dapače, poučavajući tomu studente i vodeći ih na različita sportska natjecanja. Širić je potom u idućim mjesecima dobio čak tri nove odgode, mahom se pozivajući na medicinske postupke koji bi se u pravilu odgodili ili otkazali čim bi izbjegao odlazak u zatvor ili na različite teško dokazive dijagnoze, od problema s koljenom, preko lumbaga s išijasom, vrtoglavice, omaglice i proširenih vena do visokog krvnog tlaka, upalnih promjena na crijevima i drugih neuroloških poteškoća. Tek nakon otkrića Nacionala u suradnji s portalom Nogometplus, odbijena je peta odgoda i on je poslan u zatvor. Međutim, Ministarstvo pravosuđa i uprave Ivana Malenice danas odbija otkriti kako on izdržava svoju četverogodišnju kaznu.

Od srpnja ove godine Ministarstvo pravosuđa i uprave Ivana Malenice uporno pokušava sakriti način na koji Željko Širić služi svoju kaznu i odbija o tome dostaviti dokumente

Dojava Zdravku Mamiću problematična je još iz niza razloga, recimo jer predstavlja dokaz da je Širić i dalje iznimno utjecajan u Osijeku, a i u tamošnjim pravosudnim krugovima. Već desetljećima je prepoznat kao moćan premda za sobom osim nogometnih marifetluka i afere Pošteno suđenje, zbog koje je osuđen na četiri godine zatvora, vuče i niz drugih pravosudnih postupaka i sukoba sa zakonom. Vlasnik je i ugostiteljskog objekta u kojemu se često mogu vidjeti brojni suci Županijskog suda, iz čega navodno proizlazi njegova bliskost s mnogima od njih. Državno odvjetništvo svojedobno je protiv njega otvorilo izvide i istragu oko načina stjecanja obilne imovine, no to nije dovelo do konkretnih rezultata. Dodatno, istraživale su se i ozbiljne sumnje da je Željko Širić brojnim osobama, među kojima su bili i policajci, kao profesor pomogao nabaviti lažne diplome, zatim da je sudjelovao u nekim provalama, a u medijima su se spominjale i navodno dvojbene epizode iz vremena Domovinskog rata, u kojemu je formalno zapovijedao sportskom jedinicom u sastavu Hrvatske vojske. U ljeto 2006. godine u alkoholiziranom stanju kožnim remenom je brutalno premlatio 20-godišnju kćer iz prvog braka i završio u policiji, gdje se pravdao da se radilo o „odgojnim mjerama“. Prije nekoliko godina osuđen je i na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog kaznenog djela protupravne gradnje: u uvali Spacamiža kod Milne na otoku Braču, na čestici koja se nalazi u zaštićenom obalnom pojasu od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, izgradio je kuću, dvije pomoćne građevine, golemo stubište i betonski potporni zid. Pored svega, upravo dok mu je trajao proces zbog „poštenog suđenja“, Širić je priveden i jer je u loži osječkog stadiona uz pomoć zaštitara fizički nasrnuo na novinare i oduzeo im mobitele.

Više osoba upućenih u zbivanja u Slavoniji tog lokalnog moćnika i dalje, iako je osuđen za teški kriminal, opisuje kao „onoga kojemu svatko nešto duguje“. Zdravko Mamić svakako je Željku Širiću dugovao zbog njegove aktivne i bitne uloge u temeljito kompromitiranoj sudačkoj organizaciji u nogometu, a sada mu, po vlastitu priznanju, duguje i za 29 mjeseci slobode, pa makar i u Bosni i Hercegovini.