Nacional je došao u posjed dokumentacije koja otkriva da je Miroslav Kutle, jedan od osnivača HDZ-a i najprivilegiraniji tajkun hercegovačke struje te stranke s početka 90-ih, u najmanju ruku sve do prije par godina, dakle puno duže nego što se to javno moglo vidjeti, imao pokriće tvrditi da je on suštinski skriveni vlasnik jednog većeg broja utjecajnih hrvatskih radijskih postaja. Ta dokumentacija ujedno otkriva da su neki nominalno najutjecajniji ljudi hrvatskog radijskog posla s Kutlom bili netransparentno, ali intenzivno poslovno vezani.

Dokumentacija u posjedu Nacionala novi je eksplozivni nastavak razračunavanja u zakulisnom poslovnom miljeu koji je na razne načine okruživao nedavno preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koje je inicirao Miroslav Kutle.

Kutle je nedavno privukao veliku pozornost hrvatske javnosti nakon što je Nacional u svoja posljednja dva broja objavio eksplozivne e-mail i SMS poruke u kojima on od braće Zorana i Petra Pripuza traži da mu vrate otetu imovinu, ponajprije mrežu utjecajnih radijskih postaja koja uključuje Narodni radio, Antenu, Radio Dalmaciju i druge. Radilo se o serijalu šokantnih privatnih poruka kojima je Kutle najavio da bi nakon dugo godina šutnje u izgnanstvu i bijegu od hrvatskog pravosuđa mogao progovoriti o onome što zna o krajnje kompleksnim tajnim ortaštvima i pravoj mreži skrivenih suvlasništva nad cijelim nizom utjecajnih medijskih kompanija, ali i drugih tvrtki koje je on stekao u mutnim privatizacijskim procesima s početka 90-ih.

Sve se to inicijalno zbivalo u vrijeme u kojem je on figurirao kao ultimativni predatorski tajkun pod zaštitom HDZ-a, stranke među čijim se osnivačima našao od prvih dana njenog utemeljenja. Ali se produžilo i puno dulje nakon 2000., gotovo sve do današnjih dana.

Kutlina prepiska koju je Nacional ekstenzivno objavio sadržavala je najavu senzacionalnog razračunavanja na društvenoj sceni koje je počelo osvjetljavati slabo poznate odnose koji diktiraju kako funkcionira tajni ortački milje koji je posljednjih dvadeset godina okruživao nedavno preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i koji je prema Kutlinim tvrdnjama unosno profitirao od privilegija koje im je do Bandićeve smrti omogućavala njegova administracija.

Ali i kako je ispletena mreža tajnih ortaštava i poslovno carstvo koje je Kutle godinama financirao isisavajući novac iz tvrtki kojima je zavladao u mutnom privatizacijskom procesu. Eksplozivni interni dokumenti koje je Nacional objavio počeli su otkrivati kako je u posljednje dvije godine teklo svođenje računa u zakulisnom poslovnom miljeu bliskom Milanu Bandiću.

Ti dokumenti otkrivaju kako su se unutar te interesne hobotnice pokušali sravniti računi iz tajnih ortačkih aranžmana. Dok je devedesetih godina bio moćan, Kutle je ulazio u brojne aranžmane s drugim poduzetnicima iz tog miljea, ali i s državnim i gradskim funkcionerima, u kolopletu dotad neviđene korupcije. Kao što je poznato, Kutle je zbog umiješanosti u razne afere morao pobjeći iz Hrvatske i već dulje vrijeme živi u Bosni Hercegovini. No i dalje je imao ogroman utjecaj u tom poslovnom miljeu jer je imao prikrivena vlasništva u nizu poduzeća koje su mu držali razni poslovni ljudi nižeg ranga. Ali kako nije bio u Hrvatskoj neki njegovi najvažniji poslovni ortaci odlučili su, barem kako on tvrdi, da protiv njegove volje preuzmu njegove ortačke dijelove, zbog čega je on ogorčen, pa je krenuo u protuakciju koja traje i sada.

Dokumenti u posjedu Nacionala odnose se na zajedničko tajno operiranje u sferi radijskih postaja, posebno plastično opisuju što se događalo iza kulisa te naznačuju zašto Kutle tvrdi da mu je radijski sustav otet.

To možda najplastičnije otkriva jedna potvrda koju je danas već dalekog, 16. ožujka 2012. potpisao Ivan Jurić-Kaćunić, istaknuti čovjek iz radijske industrije koji je figurirao i još figurira kao važan čovjek većeg broja radijskih postaja i koji je znatan dio svojih aktivnosti provodio u koordinaciji s Kutlom.

Radi se o potvrdi o primitku u kojoj je on kao tada jedini osnivač tvrtke Narodni radio izjavio i potvrdio da je od Miroslava Kutle primio i preuzeo ukupno 20.000 kuna za sto posto udjela u tvrtki Narodni radio. Kaćunić je pismeno potvrdio da je u cijelosti namiren po ponudi koju je Kutli ranije potpisao, što sugerira da su i ranije imali netransparentne odnose u Narodnom radiju. U tom dokumentu piše:

‘’Obvezujem se na prvi poziv gospodina Miroslava Kutle izvršiti javnobilježnički prijenos navedenih udjela na Miroslava Kutlu ili fizičku ili pravnu osobu (osobe) koje on odredi, te mu na taj način omogućiti i njegov (njihov) bezuvjetni upis kao udjeličara u Knjizi udjela navedenog trgovačkog društva i sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu na navedenim udjelima. Istovremeno izjavljujem da gospodinu Miroslavu Kutli od današnjeg dana priznajem isključivo pravo vlasništva na navedenim poslovnim udjelima, pravo upravljanja društvom temeljem navedenih udjela, kao i sva ostala prava koja iz tih udjela proizlaze.’’ Kaćunić je taj dokument potpisao u Banjoj Luci.

Taj dokument potvrđuje da je Kaćunić tada zapravo bio Kutlin paravan u Narodnom radiju. Jer kako drugačije objasniti da je on stopostotno vlasništvo nad tom radijskom postajom Kutli prodao na temelju ponude koju mu je ranije potpisao, a kojom se obavezao da mu Narodni radio prepiše u kompletno vlasništvo samo za 20 tisuća kuna.

Međutim, 24. srpnja 2013. Kaćunić je potpisao javnobilježnički akt kod javnog bilježnika Željke Maroslavac u Zagrebu. U njemu se konstatira da je u ona u njegovu prisustvu sastavila ponudu za sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Narodni radio, gdje Kaćunić u tom trenutku drži 60 posto udjela. Ukratko, Kaćunić se obvezuje ponuditi ‘’svoje’’ udjele u Narodnom radiju po nominalnoj cijeni od 200 kuna po udjelu tvrtki Zana projekt j.d.o.o. Kaćunić se odrekao prava povlačenja ponude.

U istom dokumentu, svega par mjeseci nakon što je Kutli priznao pravo vlasništva nad Narodnim radiom, Kaćunić je potpisao i sljedeće:

‘’Ovime Ivan Jurić Kaćunić, kao prenositelj poslovnih udjela, jamči trgovačkom društvu Zana projekt da su poslovni udjeli čiji je prijenos predmet ove ponude njegovo isključivo vlasništvo, te da na istim nije zasnovano založno pravo niti bilo koje drugo pravo – odnosno teret u korist trećih osoba, te se obvezuje, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da u roku važenja ove ponude bez izričite pisane suglasnosti društva Zana projekt neće raspolagati predmetnim poslovnim udjelima, osobito da ih neće otuđiti ili opteretiti, tako da će u trenutku prihvata ponude poslovni udjeli također biti u njegovom vlasništvu i bez tereta. Društvo Zana projekt ovlašteno je prenijeti pravo na prihvat ove ponude na treću osobu izjavom danom u formi javnobilježničke isprave u kojoj će imenovati treću osobu…’’

Izvori bliski Kutli navode da su netom spomenuti dokumenti tek mali dio opsežne dokumentacije koja je bila priprema za ono što su Kutli predstavili kao put prema pojednostavljenju upravljanja nad njegovim radijskim sustavom koji je okupljao veliki broj radijskih postaja, svakako veći od dopuštene tržišne koncentracije.

To pojednostavljeno upravljanje, prema tvrdnjama istog izvora, osmislio je upravo Ivan Jurić-Kaćunić, a taj izvor opisao ga je ovako:

‘’Sve su tvrtke iz radijskog sustava kojim je Kutle bio stvarni, ali prikriveni vlasnik trebale biti prenijete na tvrtku Zana projekt. Osnivač te tvrtke bio je također Ivan Jurić-Kaćunić. Pa su sve radijske postaje, odnosno njihovi paravanski vlasnici iz Kutline mreže, trebale sročiti iste ponude kakvu je sročio i Kaćunić. U praksi se to moglo, ali i nije moralo provesti. Praktički je malo jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za sitni novac trebalo steći pravo kupovine desetaka radijskih postaja, a na čelu te tvrtke bio je Ivan Jurić-Kaćunić. Koji ju je u siječnju 2013. osnovao s 500 kuna osnivačkog kapitala. Međutim, tada su započeli problemi, a Kutle tvrdi da su ga prevarili i oteli mu radijski sustav’’.

Tvrtka Zana projekt završila je u stečaju. Nije jasno kako je do toga došlo, ali je kroz par godina promijenila nekoliko netransparentnih vlasnika i potom prestala funkcionirati. Moguće i zato što su vlasništva nad spornim radijskim sustavom ipak prebačena na neke druge adrese. Ali svakako izvan Kutlina dosega i utjecaja. Da to nije trebalo biti tako, sugerira jedan e-mail čiju je presliku Nacional dobio na uvid.

U rujnu 2015., svega četiri mjeseca nakon što je Kaćunić Zana projekt preoblikovao u društvo s ograničenom odgovornošću s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna čiji je bio jedini vlasnik, sastavljen je draft javnobilježničkog akta koji je predviđao da Kaćunić nudi Kutli da preuzme Zana projekt po nominalnoj cijeni. Odnosno tvrtku koja je trebala na jedan poziv početi stupati u vlasništvo cijele mreže radijskih postaja. Međutim, to se nije dogodilo. Taj draft nalazi se među nacrtima e-mail poruka na adresi [email protected]. Radi se o adresi koju su Kutle i Kaćunić koristili za međusobnu prikrivenu komunikaciju.

Kutle za navodnu otimačinu radijskog sustava proziva svog kuma Zorana Pripuza. Njega optužuje da je Kaćunića nagovorio da mu otkaže poslušnost i ostavi ga izvan kontrole radijskog sustava na koji Kutle polaže vlasnička prava. On je, prema tvrdnjama izvora bliskih Kutli, skriven iza mreže paravanskih vlasnika koji čuvaju svoje udjele za Kutlin račun. A Kaćunić je, prema Kutlinim tvrdnjama, samo jedan od tih paravanskih vlasnika koji se odmetnuo pod okrilje Zorana Pripuza.

Međutim, nakon sastavljanja opisanih dokumenata nije prestala njihova komunikacija. Koloplet netransparentnih odnosa dodatno osvjetljava izjava koju je Kaćunić supotpisao s Kutlom i Jurajem Hrvačićem, nekadašnjom Kutlinom radijskom uzdanicom iz 90-ih. U toj izjavi piše:

‘’… Ja Ivan Jurić Kaćunić iz Zagreba, pod materijalnom i kaznenom odgovornosti izjavljujem da sam 29. 1. 2013. primio od Miroslava Kutle iz Banja Luke tri prenosive, dospjele i važeće zadužnice izdate od Ninoslava Pavić, svaka važnosti do milijun kuna, izdate na iznos od 925 tisuća kuna. Navedene instrumente preuzimam kao sredstvo osiguranja plaćanja za moj neopozivi prijenos svih mojih vlasničkih udjela u radijskoj skupini na Radio Croatiju d.o.o. Ujedno se obavezujem da primljene instrumente neću aktivirati prije 30. lipnja 2013.’’

Ova kratka izjava svjedoči o tomu da svi potpisnici barataju i upoznati su s pojmom radijska skupina, vjerojatno ista ona za koju Kutle tvrdi da mu je oteta. Iz te izjave posredno proizlazi da je Kaćunić od Kutle primio naknadu za prijenos njegovih poslovnih udjela u svim radijskim postajama na Radio Croatiju. Činjenica da je Kutle Kaćuniću predao zadužnice Ninoslava Pavića, poznatog hrvatskog novinskog izdavača, pokazuje da su Kutle i Pavić i tada bili u intenzivnoj poslovnoj komunikaciji.

A ona je započela još sredinom 90-ih kada se Kutle pojavio kao skriveni suvlasnik Pavićeva Europapress Holdinga te je dijelom razotkrivena nakon što je dnevni list Republika objavio set dokumenata iz afere Grupo. U kojoj su Kutle i Pavić, s Kutlinim kumom i partnerom Vinkom Grubišićem i Ivićem Pašalićem, moćnim Tuđmanovim savjetnikom za unutarnju politiku, skrojili mrežu ortakluka za tajno ovladavanje hrvatskom medijskom scenom.

Pet mjeseci nakon što je Kaćunić primio Pavićeve zadužnice od Kutle, Kutle je u Banjoj Luci potpisao izjavu da je od Kaćunića primi tri bjanko zadužnice izdane u Zagrebu 25. siječnja 2010. i solemnizirane u javnobilježničkom uredu Ankice Hukelj. Kutle je tada potpisao i sljedeće:

‘’… Izjavljujem i potvrđujem da od Ivana Jurić Kaćunić izravno ili neizravno putem trećih osoba, nemam, s bilo koje osnove, financijskih potraživanja, te ako one i postoje, ovom pisanom izjavom se odričem svih daljnjih potraživanja. Potpisom ovog dokumenta preuzimam gore navedene elemente odgovornosti i to slobodno i dragovoljno, bez ikakve prisile, te izjavljujem da ova izjava predstavlja moju stvarnu i pravnu volju’’.

Ali ni tu ne staju kompleksni i kontinuirani kontakti između Kutle i Kaćunića. Kutle je 21. rujna 2016. kod javnog bilježnika Ljeposave Macanović u Banjoj Luci potpisao izjavu da su on i Ivan Jurić-Kaćunić ‘’7. 3. 2012. sklopili Ponudu za sklapanje Ugovora o prijenosu poslovnih udjela u društvu Narodni radio, kao i da su sva njegova prava po toj ponudi konzumirana, te da od Kaćunića nema nikakvih daljnjih nepodmirenih novčanih ili nenovčanih potraživanja…’’.

Spomenuti dokumenti tek su fragmenti izuzetno kompleksnih poslovnih akrobacija koje su prema Kutlinim tvrdnjama zakulisno režirali Kaćunić i Kutlin kum i dugogodišnji skriveni partner Zoran Pripuz.

Nacional je prije dva tjedna objavio dio e-mailova koje je zbog radijskog sustava Kutle poslao braći Pripuz. U jednom od njih, među ostalim, piše: ‘’Nekako sam bio emocionalno vezan uz opstojnost najvećeg radijskog sustava, jer sam ja i moji suradnici puno kreativne energije potrošili u stvaranju i kreiranju koncepcije i brendova od Narodnog, Antene, Dalmacije i drugih radija, pa mi je bilo žao da se sve to uništi i nestane… Nisi valjda zbog silnih milijardi uglavnom naseljem i korupcijom stečenih, umislio da si Ti ili Tvoj brat Zoran s kupljenim mesarskim zanatom, osmislili i stvorili radijski sustav, vi ste ga samo oteli i zaustavili u razvoju. Kako je u našim odnosima nedvojbeno utvrđena vrijednost, što god se desilo, pa i uništenje radijskog sustava, Ti znaš koliko si dužan i da ćeš u svim raspletima morati platiti nesporni dug.’’

Dokumentacija koja pokazuje tajne veze Kaćunića i Kutle sada je počela s dosad nepoznatim argumentima osvjetljavati ta zakulisna zbivanja.

Nacional je kontaktirao Ivana Jurića-Kaćunića i pitao ga, među ostalim, je li ikad bio paravanski vlasnik radijskih postaja za Miroslava Kutlu te je li mu ikad priznao pravo vlasništva nad Narodnim radijom. Na ta pitanja, ali i druga o svojim odnosima s Kutlom, razmjenjivanju zadužnica, kao i o odnosima sa Zoranom Pripuzom, okolnostima poslovanja tvrtke Zana projekt, Kaćunić nije imao nikakav komentar. Neslužbeno je njemu blizak izvor prenio Kutli pozdrave, uz napomenu da nema namjeru javno se prepucavati.