Zbirka pjesama Enesa Kiševića “Jutarnji mrak”, predstavljena u petak u Zagrebu, donosi presjek poezije toga nagrađivanog pjesnika i glumca koji se u više od 40 godina stvaranja i s 30-ak pjesničkih zbirki potvrdio kao jedan od najprepoznatljivijih pjesnika s područja bivše Jugoslavije.
Autora i zbirku uvodno je u zagrebačkome Gradskom dramskom kazalištu Gavelli predstavio urednik nakladnika Frakture Roman Simić.
Istaknuo je kako je riječ o pjesniku kojega “njegova jednostavnost, skromnost i način na koji priča o stvarima koje izabire i o kojima želi pričati čini među posebnima još malo posebnijim”.
“Nema sumnje da je Enes Kišević važan pjesnik, i to ne samo zato što je napisao i objavio više od 30-ak knjiga poezije i dobio bezbrojne nagrade. Kišević je pjesnik koji nam je uvjetno rečeno ‘vratio’ poeziju, koji nam pokazuje da je ona svuda oko nas i da nas nikada nije ni napustila”, ocijenio je Simić.
“On uvijek govori o nama riječima koje razumijemo, slikama koje znamo, on se dira u život. Kad bih morao naći jednu riječ kojom bih ga opisao, to je ‘mudrost’. Druga važna riječ koja se uz njega vezuje, uza sve one druge – začuđenost, oduševljenje, slavljenje, poštovanje – za mene je ‘ljubav’. Ljubav prema čovjeku, svijetu, bezbrojnim manifestacijama toga svijeta, prema jeziku, poeziji sadržana je u svim njegovim pjesmama. Kroz tu ljubav, koja je stvarna, Kišević nas tjera da joj i povjerujemo, i to nas polako otkupljuje”, dodao je.
Od prve zbirke pjesama “Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled” (1974.) Enes Kišević (1947.) napisao je tridesetak knjiga koje su ga učinile jednim od najpoznatijih i najpopularnijih pjesnika na području bivše Jugoslavije. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika i uvrštene su u mnoge antologije. Dobitnik je mnogih književnih nagrada, a surađivao je s nekim od najcjenjenijih slikara i skladatelja.
Prije pjesničke karijere kao glumac je ostvario zapažene uloge u kazališnim predstavama, a glumio je i u filmovima, televizijskim serijama te radijskim i televizijskim emisijama.
Zbirka “Jutarnji mrak” svojevrstan je presjek Kiševićeva stvaralaštva koji, uz već poznate i objavljivane, donosi i nove pjesme.
Kišević je okupljenima pročitao Sonet 66 najvećega svjetskog dramatičara Williama Shakespearea te je citirao velikog izraelskog pisca Amosa Oza: “Svi smo mi rod po tekstualnoj liniji a ne po krvi, svi pišemo jednu knjigu.”
“Poezija bi trebala imati u sebi ljudskost, donositi jedan razbor, otvarati”, rekao je pjesnik. “Riječ je ipak iznad svega. Mi pisci, kao što kaže Amos Oz, vodimo tu ‘liniju teksta’, a ja sebe vidim kao slugu, ja služim, služim životu”, poručio je.
O Kiševićevu pjesništvu govorio je i akademik Tonko Maroević, koji je istaknuo kako je riječ o pjesniku “čija je popularnost apsolutno opravdana, pjesniku koji svojim djelom radi za dobrobit drugih, koji govoreći o ljubavi prenosi određenu životnu mudrost”.
“Kišević je pjesnik sasvim sigurno vezan uz doživljaj zavičaja, svijeta o kojemu je afirmativan, čovjek koji ima u sebi poetski dar, koji govori poeziju koja je izravna, lišena tajnovitosti. Mnoge njegove pjesme su autorefleksivne, nisu lišene upitnosti vlastitoga postojanja; to je poezija koja u sebi ima jednu stratifikaciju, slojevitost, više vremena”, ocijenio je Maroević.
Kiševićevu poeziju u dupkom punom Gavellinom foajeu čitali su Anja Đurinović i Boris Svrtan uz glazbenu pratnju gitarističkog dua Divne i Ivana Šimatovića.
Komentari