Jusuf Nurkić produžio je ugovor s Portlandom, u sljedeće četiri godine zaradit će 70 milijuna dolara. Košarkaški je odrastao u Hrvatskoj, u NBA-u igrao s Jokićem za Denver, a u BiH ima kontroverzan status

Početkom srpnja Jusuf Nurkić, reprezentativac Bosne i Hercegovine, potpisao je novi ugovor s Portland Trail Blazersima te će u sljedeće četiri godine dobiti 70 milijuna dolara. Za 28-godišnjeg Nurkića, koji je 2014. godine došao u NBA, a od 2017. igra za Portland, to je dokaz kvalitete koja se primijetila prije 10 godina kada je potpisao za zagrebačku Cedevitu. Godinu dana kasnije posuđen je na jednu sezonu košarkaškom klubu Zadar nakon čega odlazi u NBA gdje ga je, kao 16. na draftu, odabrala momčad Chicago Bullsa, ali ga je odmah razmijenila i time poslala u Denver Nuggetse. U NBA-u je ovaj košarkaš rođen u Živinicama ubrzo postao senzacija jer se saznalo da se tek pet godina bavio košarkom. Američku javnost naročito je fascinirala priča o njegovu ocu Harizu, 213 cm visokom policajcu koji je jednom prilikom u tučnjavi sam pretukao 14 osoba.

Jusuf Nurkić jednu je sezonu igrao za Zadar, što nikako ne zaboravlja te mu je odlučio pokloniti košarkaški teren. FOTO: Sime Zelic/PIXSELL

No Jurkić nije bio zadovoljan u Denver Nuggetsima koji su godinu dana nakon njega doveli Nikolu Jokića. Pokušali su ih upariti, to nije funkcioniralo, i Nurkić je postao rezervni igrač a Jokić član prve petorke. Nurkić je tada uporno tražio da ga razmijene i time pošalju u neki drugi klub, što se ostvarilo 2017. godine odlaskom u Portland. Tamo je konstantno član prve petorke, a nakon potpisivanja novog ugovora došao je na odmor u Hrvatsku gdje je našao vremena za ekskluzivni razgovor za Tempo.

TEMPO: Potpisali ste novi ugovor s Portland Trail Blazersima, ali prošle godine pričalo se kako postoji mogućnost da vam klub ne produži ugovor i da dovede na centarsku poziciju Domantasa Sabonisa. Je li stoga bilo neizvjesnosti oko tog ugovora?

Ljudi ne razumiju da je NBA postao vrhunski reality i vrhunski biznis. Svakog ljeta čuje se na tisuću glasina oko toga gdje će neki košarkaš završiti. Što se tiče mog odnosa s klubom, te priče nikada nije bilo. U veljači je bio rok za razmjenu igrača, klub me nije ni pokušao razmijeniti niti su me namjeravali pustiti da odem u neki drugi klub. Nikada se nisam time opterećivao. Razmišljao sam da, ako je to neka sudbina, ja ću je kontrolirati.

‘Ozljede me nisu pokolebale. Možda mi je u tome pomoglo i to što sam iz Bosne i Hercegovine gdje imamo uzrečicu – Proš’o Mujo i gore’

TEMPO: Vaš agent je Rich Paul, jedan od najjačih sportskih agenata u Americi. Jeste li na svom primjeru vidjeli njegovu moć i utjecaj u trenucima kada je trebalo produžiti ugovor?

Jesam, upravo tako. Od kada mi je Rich Paul agent došlo je do promjena u životnom smislu, ne toliko u košarkaškom smislu, jer sam u tom trenutku već bio dvije, tri godine u Portlandu i imao sam određeni status. A u NBA-u je najteže dobiti status, u mom slučaju status prvog centra, odnosno člana prve petorke. Kada to imate, sve je lakše. Već sam bio profiliran igrač prije potpisa s njegovom agencijom, ali nakon potpisa osjetio sam razliku općenito u životu, odnosno izvan terena. Nema puno ljudi kakav je Rich Paul i tada vidite zašto su ljudi kao on važni u vašem životu.

TEMPO: U protekloj sezoni Portland, otkad ste vi u klubu, prvi put nije igrao u doigravanju. U takvim slučajevima klubovi često idu u rekonstrukciju, ali u slučaju Portlanda čini se da ste vi i Damians Lillard stupovi momčadi. Sve se može mijenjati, ali vi ne.

Tako je. Naravno, ljudi ne znaju što se priča iza zatvorenih vrata. Na početku sezone klub je održao sastanak sa mnom, Lillardom i C.J. McCollumom. U veljači, nakon odlaska C.J. McColluma, održan je sastanak da bi se vidjelo u kojem smjeru idemo. Sezona, nažalost, nije bila onakva kakvom smo je očekivali. Onda smo odlučili u kojem smjeru ekipa treba ići, a u kojem smo Lillard i ja okosnica kluba. Uz nas, tu je i trener Chauncey Billups koji me je stvarno iznenadio. U svakom sportu cijenite iskrene ljude koji vode iskrene razgovore i s kojima znate na čemu ste, a takvih baš i nema puno. To je najveći plus Billupsa koji je prošlog ljeta došao u klub i odmah rekao – to sam ja, takav sam i takav ću i biti. To je bilo presudno kod moje odluke da ostanem u Portlandu jer prije toga nisam bio siguran da, nakon brojnih promjena igrača, to ide u smjeru u kojem ja želim da ide.

Čelnici Portland Trail Blazersa odlučili su kako će Nurkić biti jedan od budućih stupova momčadi te su mu stoga ponudili izdašan četverogodišnji ugovor. FOTO: xHectorxAcevedox/GuliverImage

TEMPO: Jesu li vas u želji da ostvarite vrhunski rezultat u NBA-u pokolebale ozljede koje ste imali, od loma potkoljenice 2019. nakon čega godinu dana niste igrali, pa nadalje?

Ma nije me pokolebalo. Možda mi je u tome pomoglo i to što sam iz Bosne i Hercegovine gdje imamo uzrečicu „Proš’o Mujo i gore“. Dapače, te ozljede su me učinile jačim. Nijedna od mojih ozljeda nije bila lagana, ali svaki put sam se vratio jači. Mislim da je to dokaz da se sve može, a i medicina je u Americi strašno napredovala. Ne znam kako će biti u starim danima, ali ja danas nemam nikakvih problema, kao da mi se nikada nije ništa desilo, što je fascinantno.

TEMPO: Zbog teške je ozljede i Darijo Šarić propustio proteklu sezonu, često se smatra da se nakon takvih ozljeda igrač ne može vratiti na nekadašnju razinu, iako vi dokazujete suprotno.

Može se vratiti. Razgovarao sam sa Šarićem, on nije do sada imao ozljede zbog kojih ne bi igrao duže vrijeme. U razgovoru s njim shvatio sam da mu to daleko teže pada psihički no fizički. Rekao sam mu da će po povratku na teren najveći šok za tijelo biti igranje 82 utakmice u sezoni, ali mislim da će on opet biti na onoj razini. To će i pokazati u reprezentaciji ako će igrati na Europskom prvenstvu. U to i ne sumnjam jer je Šarić kvalitetan igrač.

‘U NBA-u igra 30 ekipa, među njima možete naći jedan u kojem ćete biti svoji. Danas nije problem doći do NBA-a, problem je opstati u NBA-u’

TEMPO: Spomenuli ste važnost iskrenog razgovora u NBA-u, gdje često dominira slatkorječivost. I vama su slatkorječivo obećavali mnogo toga u Denver Nuggetsima pa su vas držali na klupi.

Mi smo iz drugog podneblja, iz druge kulture. Mi dolazimo iz sustava u kojem jedan čovjek, trener ili gazda kluba, sve određuje dok u NBA postoji puno faktora koji odlučuju. Slatkorječivost je najbolje objašnjenje zašto nema stresa, nema psovki ili nečeg ekstremnijeg kao kod nas. Ovo je mnogo bolji sustav. Kada malo bolje pogledate, u NBA-u igra 30 ekipa, među njima možete naći jedan u kojem ćete biti svoji. Danas nije problem doći do NBA, problem je opstati u NBA-u.

TEMPO: Vi ste se našli u jednom trenutku u takvoj situaciji, a to je bilo kada ste igrali za Denver. Posjeli su vas na klupu, a vi ste tražili da vas razmijene u neki drugi klub. Jeste li ste se tada doista bojali za svoju košarkašku karijeru?

Nisam čovjek koji se previše vraća u prošlost. Meni su ti ljudi iz Denvera dali priliku, Tim Connelly, koji je sada u Minnesota Timberwolvesima, vjerovao je u mene. Uvijek sam zahvalan tim ljudima, pogotovo njemu jer me je odabrao u trenutku kada je Denver već imao petoricu visokih igrača na mojoj poziciji. Kada sam zatražio da me razmijene, pojavile su se dvije najbolje opcije. Prva je bila Portland, a druga Boston Celtics. Portland je bila momčad u kojoj sam vidio da im nedostaje igrač poput mene. Vidio sam da imaju dva vrhunska beka, C. J. McColluma i Lillarda, ali im nedostaje centar. U mom slučaju neke stvari su se poklopile jer u to vrijeme ja nisam bio neko veliko ime, a u tim slučajevima teško je očekivati da ćeš otići u klub u koji baš ti želiš. Moram biti zahvalan Denveru jer su odlučili uz mene dati još i jedan odabir na draftu kako bih otišao u Portland, klub koji sam želio.

Aleksandar Petrović je, u vrijeme kada je bio trener Cedevite, doveo Nurkića u taj klub, zbog čega ga Nurkić smatra jednim od važnih osoba u njegovoj košarkaškoj karijeri. Marko Prpic/PIXSELL

TEMPO: Jeste li kasnije ikada pričali s Nikolom Jokićem i vremenima kada ste zajedno igrali u Denveru? Tada su u klubu zaključili da vas dvojica ne možete igrati zajedno u petorci pa su vas posjeli na klupu.

Ma naravno, najžalosnije je to što oni nisu znali što će s nama. Baš smo komentirali kako bismo mi danas bez problema igrali zajedno. No tada su bile takve okolnosti i na to ne gledam negativno. Denver je dobio vrhunskog igrača, ja sam dobio vrhunsku karijeru. I svi smo sretni.

TEMPO: Došli ste u Portland u vrijeme kada se NBA košarka promijenila, bekovi šutiraju ogroman broj trica, a uloga centra nije bila više toliko značajna. Je li vam bilo teško naviknuti se na takvu košarku?

Košarka se definitivno promijenila, ali Portland je trebao nekog poput mene. Ja sam tu mogao profitirati iz pick’n’rolla, iz low posta. Najveća greška Terryja Stottsa, bivšeg trenera Portlanda, bila je ta što nije pokušao maksimalno iskoristiti igrača mog kalibra gdje smo više mogli igrati na postu, na visokom postu. On je vjerovao u jednu filozofiju koja na kraju nije mogla zaživjeti. No i to je bilo super iskustvo, Stotts je kao čovjek super lik. No ako u ovom poslu ne donosite rezultat, a on je u klubu bio osam godina, onda se priželjkuju promjene i trenera i igrača.

‘Košarkaški sam teren ponudio besplatno Zagrebu, ali su mi javili da, s obzirom na političku situaciju, oni nisu spremni podržati takav projekt’

TEMPO: Vi ste tip igrača kojeg u NBA-u najviše cijene, a to je igrač koji ima kontinuitet. Vi ste stalno na 15, 16 koševa i desetak skokova po utakmici.

Zato ja, koji sam treći ili četvrti po potrošnji lopti, ponekad pomislim da bih imao bolji prosjek kada bih bio druga opcija, nakon Lillarda, ili treća. To je plan trenera Billupsa i mene, a što smo dogovorili još prošle godine, a sada idemo u tom smjeru. Očekujem bitniju ulogu u momčadi u sljedećoj sezoni.

TEMPO: U NBA ligi navijači prate svaki korak košarkaša, naročito na društvenim mrežama. Vi ste poznati kao košarkaš koji se ne libi izreći svoje mišljenje, političko ili bilo kakvo drugo, na društvenim mrežama. Jesu li vas ikada upozorili da bi bilo bolje da niste tako otvoreni?

Amerika je slobodna zemlja, barem se oni bore za tu slobodu govora. Ne vidim ja tu neki problem, problem je što su nacionalisti u nas podijelili građane po torovima. To je kod nas najveći problem. Kada vidite koliko se, bez veze, dijelimo onda vidite koliko je politički život kod nas težak. To je nekad bila jedna zemlja, dogodilo se u devedesetima to što se dogodilo, ali ne možemo naprijed ako se vrijeđaju žrtve agresije, ako je nekome problem priznati da se u Srebrenici i Vukovaru dogodio genocid. Imamo mnogo problema, a malo rješenja. Mi jedino možemo glasati i nadati se da će netko treći biti bolji.

Poznat kao humanitarac, Nurkić je poklonio opremu bolnici u Klaićevoj u Zagrebu te je nabavljao cjepivo protiv korone za BiH. FOTO: Sime Zelic/PIXSELL

TEMPO: Bez obzira na sve, usredotočeni ste na pomaganje ljudima, donirali ste opremu Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, pokušavali ste otkupiti cjepivo u Americi i dostaviti ga u Bosnu i Hercegovinu.

To mi je apsolutno važno. Želim doći do običnih ljudi koji ne mogu doći do glasa. Taj običan narod doživljava najveću nepravdu, a taj narod samo želi normalno živjeti i da ga nitko ne dira. Na našim prostorima meni su žene i djeca prioritet. Pandemija koja traje na ženama, a to je nasilje u obitelji, traje mnogo duže od korone ili bilo koje druge pandemije. A o tome se u nas malo priča. Zapitate se gdje to živite i zašto je to tako, zašto svi pred zakonom ne možemo biti isti, bez obzira na to tko smo i gdje radimo. Što se tiče Zagreba, ja sam u taj grad stigao 2012. godine i nikada nisam otišao iz Zagreba.

Kad god se vraćam iz Amerike, prva destinacija je Zagreb. Tu imam kuću, tu sam godinama nastanjen. Tuzla mi je tri i pol sata od Zagreba. Bosna je Bosna, tamo mi je kuća, ali u Zagrebu sam doma. Moj humanitarni rad nema veze ni s čim osim s boljitkom i dobrobiti društva. Sad radimo košarkaški teren u Zadru za koji se nadam da će zaživjeti ovog ljeta. Taj sam košarkaški teren ponudio Zagrebu, ali su mi javili da, s obzirom na političku situaciju, to nije moguće, da oni nisu spremni podržati takav projekt, bez obzira na to što je to bilo besplatno. Posljednja dva mjeseca pokušao sam donirati košarkaški teren Zagrebu, ali su mi objasnili da se moram puno više potruditi da bih uspio, nakon čega sam nazvao Zadar. Znao sam da u Zadru nema terena koji nosi ime Krešimira Ćosića pa sam im rekao neka samo izaberu lokaciju. Nemam nikakvog interesa osim da se djeca igraju i da se zove Krešimir Ćosić.

‘Ja nikada nisam bio projekt u BiH, govorili su da nisam talentiran i da ima boljih od mene. A u reprezentaciji je uvijek neko turbulentno stanje’

TEMPO: U Zadru igrali kao posuđeni igrač iz Cedevite. Navodno je postojala opcija da vas posude košarkaškom klubu Široki iz Širokog Brijega, ali su iz tog kluba poručili da za njih musliman nikada nije igrao pa i neće. Je li to istina?

Tako sam čuo, prenijeli su mi to preko mog agenta. Ja se čak i ne ljutim, to je naša realnost. Oni su to rekli i ja to poštujem, iako tako ne bi trebalo biti. Koliko znam, oni to nisu demantirali. Bolje i tako nego da sam došao tamo pa da su me pokušali ubiti jer sam musliman.

TEMPO: Najavili ste kako ćete igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i u kolovozu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i u rujnu na Europskom prvenstvu. U vrijeme kada neki NBA igrači s ovih prostora vole izbjegavati reprezentaciju, vi želite igrati za BiH.

Ne bih rekao da se pokušava izbjeći igranje za reprezentaciju, već je FIBA odredila „prozore“ u kojima će se igrati reprezentativne utakmice, a to je u vrijeme NBA sezone i nitko usred NBA sezone nije dobio dopuštenje kluba da može igrati za reprezentaciju. FIBA je to napravila kako bi sve reprezentacije imale priliku doći na Svjetsko prvenstvo. Bosni i Hercegovini sam nedostajao samo ja i mi smo u situaciji u kojoj možemo otići na Svjetsko prvenstvo. To je za nas velika stvar. Što se tiče reprezentacije, protiv mene se uvijek vodi hajka, na mene koji sam igrao i za U18 i U20 reprezentaciju i koji nisam htio potpisati NBA ugovor dok nisam odigrao za reprezentaciju. I onda u medijima od mene rade izdajnika. Ja nikada nisam bio projekt u Bosni i Hercegovini, govorili su da nisam talentiran i da ima boljih od mene. A u reprezentaciji je uvijek neko turbulentno stanje, u lipnju smo dva tjedna prije utakmice ostali bez trenera Vedrana Bosnića i bez predsjednika saveza Mirze Teletovića, što je fascinantno. No ja se 4. kolovoza pridružujem reprezentaciji, igram dvije utakmice u kvalifikacijama za SP a zatim Europsko prvenstvo u rujnu. Vidjet ćemo što će biti nakon toga. Nema potrebe da budem u reprezentaciji ako nekome smetam i ako me netko proziva.

Matthew Lillard i Jusuf Nurkić bliski su kao suigrači u Portlandu, ali su prijatelji i izvan terena, zajedno su slavili Lillardov rođendan. FOTO: Instagram