Karijera glazbenika Ibrice Jusića raje pola stoljeća, a ove godine dobio je nagradu Porin za životno djelo. Od dubrovačkih skalina preko Pariza, Njemačke i Švedske pa do povratka u Hrvatsku, Jusić je uz svoju gitaru
Ibrica Jusić počeo je glazbenu karijeru svirajući na skalinama u rodnom Dubrovniku ranih šezdesetih, a njegova karijera nalikovala je filmskoj priči. Godine 1968. pobijedio je na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Celuloidni pajac”, kao i sljedeće dvije godine, kada je trijumfirao sa skladbama “Osobenjak” (1969.) i “Mačka” (1970.). Sedamdesetih se proslavio autorskim pjesmama poput “Jubi san vašu ćer”, “Dobro jutro, Margareta”, “Još uvijek ne znam neke važne stvari” i brojnim drugima.
Skladao je i još uvijek sklada na stihove poznatih hrvatskih i svjetskih pjesnika, od Dobriše Cesarića, preko Williama Shakespearea i Bertolda Brechta do Leonarda Cohena. Početkom sedamdesetih prvi put otišao je u Pariz, učio je francuski jezik, pjevao u kabareima i stjecao prva međunarodna iskustva. U Pariz se ponovo vratio početkom osamdesetih, a nekoliko godina nakon toga živio je i u Švedskoj. Nastupao je u nekima od najvećih svjetskih koncertnih dvorana i kazališta, a među prvima je imao solistički koncert u Dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu…
Pročitajte više u novom broju Nacionala…