Redatelj Dario Juričan u utorak je preko svog Facebook profila uputio ‘ljubavno pismo’ Ivici Rovisu, ravnatelju Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba. Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti:

“Ivica Rovis, dragi moj ravnatelju Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba!

Sredinom svibnja 2020. objavljen je natječaj za imenovanje ravnatelja Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba. Tražila se osoba koja ima završen arhitektonski, građevinski ili pravni fakultet. Drago mi je da se pored arhitekture i građevine tu ugurao i pravni fakultet koji, vidi vraga, eto baš ti moj Rovis imaš završen. Kriteriji i način odabira nisu bili objavljeni. Naravno, zašto bi?

Upravni odbor, koji u većini čine mudre glave iz orbite BM365, na sjednici održanoj 19. lipnja 2020. odlučio je za ravnatelja Zavoda u sljedećem mandatnom razdoblju predložiti upravo tebe, moj Rovis. Ja tu ne vidim ništa sporno, od 2016. ti uzorno i na radost gazde Grada obavljaš svoj posao. Čak mi se i sviđa da si u onoj maloj, povlaštenoj grupi na koju ne urla na zatvorenim sastancima. Ostali nisu te sreće kao ti.

Lajkam kako si, moj Rovis, za devastaciju Trga žrtava fašizma (Meštrovićevog paviljona) i njegove flore rekao kako se “apsolutno ne mijenja u velikom obimu, gledamo prema sjeveru vidimo drvo, gledamo prema jugu vidimo drvo.” Mudre su to riječi, moj Ivice.

Ili kad si na javnoj raspravi o GUP-u znalački izjavio: „Ovdje sa mnom, ispričavam se što nisam prije predstavio, je kolegica koja je odgovorni voditelj izrade plana. Kolegica isto je uvijek na liniji, sjedi u Zavodu, spremna je dati vam odgovore koliko god je moguće u danom trenutku.”

A moje si srce finalno kupio kada si brljezgao „Ne postoji Projekt Mahnattan, mi ga tako u žargonu znamo javno nazvati, ali on ne postoji (…) Za to područje je GUP-om propisano da se ništa ne može graditi. Nego je za to područje potrebno donijeti detaljniji plan da bi se mogli ishoditi akti za gradnju”
Lajkam kako si, zato što „ne postoji projekt Manhattan“, bio u Dubaiju s Rezačem etiketa.

Dugo sam promišljao ovo ljubavno pismo, ali samo zato što za tebe imam poseban zadatak.

Točam noge u plićaku i kontempliram o tvojoj sudbini u lipnju 2021. kada ću nakon lokalnih izbora preuzeti grad i tebe, moj Rovis, postaviti za predsjednika Komisije za lustraciju.

Lustraciju zločinaca i devastatora Grada Zagreba.

Kao pravnik i nešto blizu moralne nule, ti ćeš biti izvrstan za tu rabotu.

Pred tebe će doći sve jelenice pavičić vukičević, svi slavkeci kojići, sve ane stojić debanice, svi nenadi matići, sve milanice vuković runjić… a ti ćeš im, moj Rovis, odrezati pokoru.

Pokoru za to što su godinama klimatali glavom i držali ljestve Rezaču etiketa, dok je on s pajdama vješto kormilario i punio im džepove, radio Potemkinova sela i zapuštao osnovnu infrastrukturu.

Neće to tebi biti problem, znam ja to. Onako kako si gorljivo mjesecima branio Manhattan na Savi i promjene Generalnog urbanističkog plana, jednako tako gorljivo ćeš moći prionuti i na ovaj zadatak.

Uvjeren sam da ćeš većinu poslati u ‘knjižnicu’. I ti i ja znamo što je knjižnica u uredima Grada. Knjižnica je šifra za ured bez prozora gdje Rezač etiketa šalje ekipu na hlađenje ili na odumiranje.

Kao predsjedniku Komisije zadaća će ti biti i nadzor izvršenja pokore i o tome ćeš voditi dnevnik koji ćeš, u duhu nove transparentnosti koja dolazi, javno objavljivati.

Komisija će trajno zasjedati jer u dvadeset godina nakupila se sva sila gnoja i mulja.

Kad ti odeš za predsjednika Komisije za lustraciju, na čelu Zavoda zamijenit će te Pajo Patak. Način kako si ti radio zbilja može obavljati svaki lik.
I nježno bih te zamolio da ne uprskaš do lipnja iduće godine, da ne završiš kao tvoj prethodnik Ivica Fanjek na optužnici Uskoka i uvjetnoj slobodici po pravici Županijskog suda.

Ali znam ja da nećeš, upgrejdana si ti verzija moj Rovis, zato za tebe i imam velike zajedničke planove. prijatelju, veselim se našoj suradnji.
Budi mi silan i dobro mi stoj!

Dario Juričan, gradonačelnik svemira”, napisao je.