Od sljedeće sezone u košarkaškoj ABA ligi igrat će Dubai, momčad iz Emirata, čiji je začetnik Dejan Kamenjašević, dok je za trenera izabran Jurica Golemac koji za Tempo govori kako se stvara novi klub

Proljetos je donesena odluka da je novi član košarkaške ABA lige postao novostvoreni BC Dubai iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kako se u bogatim arapskim zemljama jako puno ulaže u sport, tako su Emirati odlučili ulagati i u košarku. Ideju za stvaranje kluba dao je Dejan Kamenjašević, čiji je otac Mirko bio poznati radijski komentator u bivšoj Jugoslaviji. Dejan Kamenjašević je tijekom rata napustio BiH i otišao u Španjolsku, gdje se bavio košarkom. Prije 10 godina preselio se u Dubai i pokrenuo košarkašku akademiju, a sada je generalni menadžer kluba i njegov suosnivač s Abdullom Al Naboodahom, predsjednikom konglomerata Al Naboodah Investments. Predsjednik kluba je Salem bin Dasmal, dok je direktor kluba donedavno bio Đorđe Đoković, mlađi brat Novaka Đokovića. On je napustio klub jer je smatrao, kako je sam rekao, da BC Dubai treba nastupati u Eurocup natjecanju, a ne u ABA ligi. Za trenera BC Dubaija izabran je Jurica Golemac, hrvatsko-slovenski bivši košarkaš koji je već 10 godina trener koji se najduže, tri godine, zadržao na klupi Cedevita Olimpije. Golemac nam je dao uvid u stvaranje nove košarkaške momčadi.

TEMPO: Kako ste stupili u kontakt s čelnim ljudima košarkaškog kluba Dubai, je li u pitanju bio razgovor s Dejanom Kamenjaševićem, idejnim začetnikom ovog projekta?

Sve se to dogodilo vrlo brzo, klub je tražio trenera, stupili su u kontakt sa mnom, obavio sam razgovor s Dejanom Kamenjaševićem. Do tada nisam poznavao Kamenjaševića. Kako to obično biva u ovom poslu, oni su vjerojatno napravili svoju domaću zadaću, raspitali se, ja sam saznao malo više o tom projektu, tako da smo se jako brzo dogovorili i našli zajednički cilj.

TEMPO: Kao treneru, dogodilo vam se da ste preuzeli vođenje kluba koji nema igrača, krenuli ste od nule.

To je za mene izazov, velik izazov. Kada sam 2017. preuzeo treniranje Kopra, ekipa također nije imala puno igrača tako da smo morali stvoriti 80 posto nove momčadi. I tamo smo krenuli gotovo od nule. To je neka poveznica s Dubaijem, već imam nekakvog iskustva rada na ekipi od nule. Naravno, ne radim ja to sam, uvijek mora postojati tim koji radi skupa na tome. Vrlo je teško složiti 12 igrača koji će funkcionirati zajedno, da će imati karakter kakav mi tražimo, ali danas su informacije dostupne te pokušavamo svesti rizik na minimum. Pokušavamo dovesti karakterne, iskusne igrače za ovu prvu godinu i od tuda krenuti dalje u gradnju momčadi.

TEMPO: Postoji li bojazan da bi se moglo dogoditi isto što i s nogometom, kada su u zemljama tog područja počeli jačati klubove plaćajući igračima ogromne iznose, da bi se u godini dana entuzijazam splasnuo te bi se shvatilo da se novcem ne može kupiti baš sve? Na koji su vam način predočili plan kluba?

Velika je razlika između košarke i nogometa, poveznica je što govorimo o Emiratima. Ništa drugo nije isto jer ćemo igrati u Europi, igrat ćemo ABA ligu. Nećemo igrati domaću ligu, što znači da se igrači automatski nalaze u europskom izlogu. ABA liga će se igrati na početku, sljedeće godine vjerojatno Eurocup, rekao bih da je to dobar put. Ono što također čini razliku u odnosu na nogomet je to da mi ne mamimo igrače s novcem. Mi mamimo igrače s našom sportskom strategijom i ambicijom. Na kraju krajeva i Dubai kao grad ima već imidž, nije baš da se odlazi u egzotičnu arapsku zemlju za koju nikada niste čuli. Mi stvarno ne idemo na to da preplaćujemo igrače, već da sa zdravom pričom, sa zdravom strategijom, omogućimo ljudima da budu dio povijesti koja tek počinje.

TEMPO: Kamenjašević je rekao da će proračun kluba iznositi četiri milijuna eura, što je manje nego, primjerice, proračun Partizana i Crvene Zvezde. To je dokaz vaše tvrdnje da se nećete razbacivati novcem.

Da, proračun neće iznositi ni četiri milijuna za prvu sezonu, već nešto manje. No mislim da je i to dovoljno za građenje momčadi i za neki početak kluba. Bitno je da se postave parametri tako da ni igrači ni agenti ne dolaze samo živjeti u Dubai, već napraviti zdravu i dobru sportsku priču.

TEMPO: Kamenjašević stalno ističe poveznice s bivšom Jugoslavijom, kaže da u Dubaiju živi 100 tisuća ljudi iz bivše Jugoslavije, što on vidi kao potencijalne ljubitelje košarke, odnosno navijače Dubaija koji bi dolazili na utakmice. Je li i vama to tako predočio?

Definitivno, Kamenjašević je začetnik tog projekta zajedno s ljudima iz Dubaija. Ima dosta ljudi s naših prostora koji su involvirani u klub a, na kraju krajeva, krećemo s igranjem u ABA ligi, koja je liga klubova iz bivše Jugoslavije. To su ljudi koji imaju košarkaškog iskustva, što sve čini lakšim. Dubai je svjetski grad u kojem živi jako puno različitih kultura kao i jako puno Europljana koji imaju poveznicu s košarkom, imaju kulturu košarke u sebi.

Jurica Golemac trenersku je karijeru započeo prije 10 godina kada je bio pomoćnik Slavena Rimca na klupi Cibone. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

TEMPO: Jeste li upoznali vlasnika kluba Abdulla Saeeda Al Naboodaha?

Nisam, ali sam upoznao Salema bin Dasmala, predsjednika kluba koji je ujedno, pored Kamenjaševića, glavni operativac kluba. Početkom kolovoza odlazim u Dubai i tada očekujem da upoznam i vlasnika kluba.

TEMPO: Kakve impresije je na vas ostavio Kamenjašević koji je prije 10 godina rekao kako je cilj stvoriti košarkaški klub u Dubaiju koji će jednog dana igrati Euroligu? Radi li se o ambicioznom ili ludo ambicioznom čovjeku?

To je čovjek koji ima viziju. U prvih nekoliko tjedana, otkako sam potpisao ugovor, vidio sam strašnu ambiciju u klubu kao i visoku radnu etiku koja se u ovom poslu odvija 24 sata dnevno. S obzirom na to da smo tek na početku, organizacijski je potrebno da klub dođe do nekih razina na kakvima su i ostali europski klubovi. Ovo što smo do sada napravili je na jako visokoj razini što se tiče znanja, ambicije i radne etike.

TEMPO: Što se tiče igrača, objavljeno je da ste potpisali njih nekolicinu. Postoji li skepsa kod igrača ili oni već sada tretiraju Dubai kao i svaki drugi klub?

Sigurno je da igrači postavljaju pitanja koja ih zanimaju. Mi, za prvu godinu, ciljamo na igrače koji su iskusni i koji još uvijek imaju glad i ambiciju za uspjehom. Predstavili smo im klub, objasnili da mi ne idemo živjeti u Dubai, već da idemo raditi u Dubai. Rezultati kluba donijet će zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, neovisno od toga gdje živimo. Bitno je koliko radiš i koliko si ispunjen svojim radom na tom mjestu na kojem jesi. I da si na nekom puno slabijem mjestu, dobro se osjećaš ako pobjeđuješ. Ako živiš u Parizu i nisi zadovoljan s radom koji radiš, ni tamo ti nije lijepo.

‘Globalno gledano, danas je košarka sport u kojem su sve informacije dostupne, gdje moraš pratiti, da tako kažem, i Fince i Amerikance i bivšu Jugoslaviju’

TEMPO: Kako izgleda infrastruktura u Dubaiju? Igrat će se u Coca Cola Areni koja prima 17 tisuća ljudi.

To je jedna od najmodernijih arena na svijetu. Mi ćemo tamo samo igrati utakmice, imamo svoje prostore koje dijelimo s još jednim klubom. Privilegirani smo što ćemo igrati u toj areni. Na nama je da što prije grad zaživi s klubom, s utakmicama, i da što prije napunimo arenu.

TEMPO: Kamenjašević je od početka govorio da će trener kluba biti iz bivše Jugoslavije, pomalo u šali je rekao kako će imati prezime na „ić“. Stalno ističe kako će se u Dubaiju raditi po košarkaškom modelu iz bivše Jugoslavije jer je jugoslavenska škola košarke bila najbolja. Kako vi na to gledate?

Sigurno je da s ovih prostora dolaze vrhunski igrači i vrhunski treneri. Na kraju krajeva, to su modeli po kojima su se radili klubovi koji nisu trajali jedno ljeto. Globalno gledano, danas je košarka sport u kojem su sve informacije dostupne, gdje moraš pratiti, da tako kažem, i Fince i Amerikance i bivšu Jugoslaviju. Ne postoji više ta teza da se samo u bivšoj Jugoslaviji igra dobro i radi dobro. Danas jako puno ljudi radi dobro. Evo, finski trener Tuomas Iisalo je proteklu sezonu osvojio Eurocup s momčadi Paris Basketball, a sada je otišao u NBA za pomoćnog trenera u Memphis Grizzlies. Ja ne gledam tko je otkuda, ali sigurno je da imamo mentalitet koji je jako dobar za sport, imamo kompetitivnost koja je slična američkoj gdje nema predaje i gdje se radi sve kako bi bio što bolji.

TEMPO: Spominjete Eurocup, natjecanje u kojem bi Dubai želio nastupati. Međutim, spominjalo se i igranje u Euroligi. Je li nastupanje u Euroligi također u klupskom planu?

Definitivno. Prema onome što je meni predočeno, Dubai želi jednog dana osvojiti Euroligu. Ide se prema tome. Naravno, ništa se ne događa preko noći, a ja sam zadovoljan što se kreće s nastupanjem u samo jednom natjecanju, a to je ABA liga. Jako je teško napraviti organizaciju i strategiju kluba kada igraš dva puta tjedno. To je puno putovanja. Nakon prve sezone više ćemo se upoznati i s gradom i putovanjima, kako se to rješava. Ide se korak po korak, klub je ambiciozan, a ja sam uvjeren da ćemo doći tamo gdje je to zacrtano kao cilj.

Iako je rođen u Zagrebu, Jurica Golemac košarkaški se razvio u Sloveniji te je dobio slovensko državljanstvo i igrao za slovensku reprezentaciju. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImages

TEMPO: Po mogućnosti s vama kao trenerom, zar ne?

Sigurno da je to neki cilj. Gdje god dođem ne namjeravam ostati samo pola godine ili godinu, već tražim dugotrajniji rad. A opet, svi znamo da nije sve tako bajno. No da bi napredovao svaki dan moraš se ponašati u klubu kao da ćeš na tom mjestu ostati do kraja karijere.

TEMPO: Čelništvo ABA lige prihvatilo je Dubai kao novog člana, ali nisu svi klubovi sretni zbog te odluke. Prvenstveno se to odnosi na Partizan.

To su neke stvari koje nisu vezane uz teren i stoga ne bih komentirao. Ono što mislim kao sportski radnik jest da se svijet otvara, završnica nogometnog superkupa Španjolske igra se u Saudijskoj Arabiji, tržište se širi. Za sport, za košarku, generalno je dobro da se otvori još jedno takvo tržište koje ima mogućnosti da sve digne na višu razinu.

TEMPO: Rekli ste da ne volite biti u klubu pola godine ili godinu, što vam se dogodilo s posljednjim klubom, izraelskim Hapoel Eilatom. Tamo ste proveli drugu polovicu protekle sezone. Koliko je za vas razočaravajuće kada ne možete raditi s jednim klubom u kontinuitetu?

Sigurno da je razočaravajuće, ali ja prošle godine nisam krenuo u sezonu s tim klubom. Tražio sam idealnu sredinu za sebe tako da nisam prihvaćao bilo što. Kada je došla ta ponuda, prihvatio sam je kao jedan izazov. Nisam želio provesti cijelu godinu ne radeći. Želio sam upoznati novu ligu, proširiti bazu i igrača i kolega trenera, što mi je jako puno koristilo. Nisam razmišljao da ću napustiti klub na kraju sezone, ali kada je došlo do ponude Dubaija, nisam puno razmišljao. Ovo je projekt koji me zanima.

‘Svijet se otvara, tržište se širi. Za sport, za košarku, generalno je dobro da se otvori još jedno takvo tržište koje ima mogućnosti da sve digne na višu razinu’

TEMPO: Zar biste ostali u Izraelu bez obzira na to što je klub ispao iz prve lige?

Da, definitivno. Kada sam došao, klub je bio na dnu, sa samo dvije pobjede. Na kraju smo imali 50 posto pobjeda, klub nije uspio ostati u prvoj ligi, ali je napravljen pomak. Nije bilo neuspješno, ne smije se gledati sezona samo kroz rezultat, već na naš cjelokupni rad. Siguran sam da smo napravili pomak, što nije na kraju bilo dovoljno, ali kada sam dolazio nitko nije očekivao da ćemo se umiješati u borbu za opstanak. Na kraju smo ispali zbog koš razlike.

TEMPO: Kako sada gledate na to da ste prije godinu i pol dana bili kandidat za izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije? Tada ste, pojednostavljeno rečeno, rekli da ima vremena za vas. Razmišljate li o tome da biste jednog dana mogli biti izbornik hrvatske reprezentacije?

Definitivno bih želio biti izbornik svoje zemlje, to uopće nije upitno. No danas ne žalim za tim što se tada dogodilo jer mislim da u tom trenutku nisam imao ni vremena niti sam bio dovoljno fokusiran na preuzimanje reprezentacije. Mislim da je to ozbiljan posao kojem se treba posvetiti, posebno u hrvatskoj reprezentaciji gdje treba raditi na jako puno stvari. Dosta stvari ne funkcionira. Sada vidimo da su se neke stvari ustalile, da je reprezentacija napravila korak naprijed, ali je to jako daleko od onoga gdje bismo svi željeli da budu i reprezentacija i hrvatska košarka.

TEMPO: Jeste li gledali kvalifikacije za Olimpijske igre? Kakav je vaš dojam?

Jesam, kako ne. Na kraju krajeva, ne možemo biti nezadovoljni. Bili smo 40 minuta od Olimpijskih igara, među 12 najboljih reprezentacija na svijetu. Za nešto više nam je nedostajala veća širina, veća kvaliteta, ne možeš igrati turnirski dio sa samo četiri, pet igrača. Treba raditi na tome da se proširi baza, da se dovedu igrači koji više odgovaraju našem sustavu, odnosno našim igračima koje imamo.