Splitski Hajduk nedavno je za svoj 112. rođendan dobio poseban poklon, leksikon koji nema niti jedan sportski klub u Europi. „Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu potvrdila nam je da niti jedan europski sportski klub nije registrirao postojanje sveobuhvatnog leksikona. Nešto poput temeljitije knjige o povijesti kluba ima samo Barcelona, ali leksikon ovakve strukture nemaju ni čuveni Katalonci“, ističe Jurica Gizdić, sportski novinar i kroničar Hajduka i dugogodišnji kroničar splitskog i hrvatskog sporta. Čini se nevjerojatnim, ali Jurica Gizdić je autor čak 83 knjige o sportu, od kojih je njih dvadeset posvećeno Hajduku. „Kroničar sam i splitskog i hrvatskog sporta, službeni sam kroničar i Hrvatskog olimpijskog odbora, jer je izuzetno važno čuvati hrvatsku sportsku baštinu, baš kao što se čuva povijesna, kulturna, znanstvena ili spomenička baština“, naglašava Gizdić.

No treba istaknuti da je splitski Hajduk jedini sportski i nogometni klub na svijetu koji ima svoju operetu, svoju televizijsku seriju i sada svoj leksikon. Još daleke 1926. godine, najpoznatiji splitski skladatelj Ivo Tijardović je na molbu osnivača Hajduka, inženjera Fabjana Kaliterne, uz 15. obljetnicu splitskih „Bilih“, napisao operetu „Kraljica lopte“, premijerno izvedenu na starom Hajdukovu igralištu pokraj Plinare. Promotivni plakat „Kraljice lopte“ svojeručno je oslikao Ivo Tijardović koji je dizajnirao i bijelo-plavu kombinaciju dugogodišnjeg Hajdukova dresa. Potom je 1980. Hajduk dobio i televizijsku seriju „Velo misto“, za koju je scenarij napisao Miljenko Smoje, a u produkciji TV-a Zagreb režirao Joakim Marušić. Pojavom Leksikona HNK Hajduk, velebnog izdanja na 500 stranica koji u Hajduku ima status zajedničkog klupskog i navijačkog izdavačkog projekta, zaokružena je niska kojom se ne može pohvaliti niti jedan sportski klub na svijetu. S jedne strane to govori o kultnoj snazi i utjecaju koji Hajduk ima u Splitu, a s druge o predanosti, privrženosti i ljubavi koju prema Hajduku decenijama pokazuju Splićani, Dalmatinci, ali i sve više fureštih sa svih strana svijeta.

Momčad Hajduka koja je 1950. treći put osvojila prvenstvo Jugoslavije; osvojili su prvenstvo bez izgubljene utakmice. FOTO: Fotografija iz Leksikona

Posao koji je pripremanjem leksikona Hajduka odradio Jurica Gizdić čini se kao nemoguća misija. „U Leksikonu sam ukupno obradio 1929 osoba, s fotografijom i pripadajućim osobnim podacima i doprinosom Hajduku. Prvo sam obradio osnivače kluba, tvorca imena Hajduk, profesora Josipa Barača i potpisnika Akta o osnutku kluba. U Leksikonu sam donio popis svih nogometaša koji su od prve utakmice između A i B momčadi 1911. do danas igrali za prvu momčad Hajduka, čak 1464 igrača. Na isti način u Leksikon sam uvrstio sve predsjednike kluba, Skupštine i Nadzornog odbora, potpredsjednike kluba i Skupštine i Nadzornog odbora, 82 trenera seniorske momčadi, trofejne trenere mlađih uzrasta, sve tajnike i direktore kluba, članove Uprave, sportske direktore, voditelje klupske nogometne akademije, predsjednike komisija i osobe koje su klubu dale poseban doprinos.

U Leksikonu su popisani svi reprezentativci, nogometaši kluba koji su nastupili na svjetskim i europskim prvenstvima svih uzrasta, potom popisi nogometaša koji su kao službeni gosti nastupili za klub. Popisao sam i igrače koji su odigrali barem jednu neslužbenu utakmicu za Hajduk, a nisu bili registrirani. U Leksikonu su popisi svih naših nogometaša koji su nastupili na Olimpijskim i Mediteranskim igrama, prvenstvima Balkana, Srednjoeuropskom kupu, Afričkom kupu nacija, Kupu konfederacija i Gold kupu. Ovdje su i popisi nogometaša Hajduka koji su nastupili u svim seniorskim reprezentacijama na svijetu. Jednom riječi, ogroman posao“, kazuje Jurica Gizdić. Uz sve to, Gizdić je donio i brojne fotografije timova seniora, juniora, kadeta i pionira Hajduka koji su osvojili titule državnih prvaka ili pobjednika kupova.

Jurica Gizdić pokraj spomenika Frani Matošiću i Bernardu Vukasu na ulazu u stadion na Poljudu. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

„Leksikon je nastao i iz nevolje, radio sam ga u vrijeme korone, ali prvenstveno iz ljubavi prema Hajduku. Leksikon je odraz zajedništva Hajdukove obitelji jer u ovom poslu su svoj doprinos dali i predsjednik Uprave kluba Lukša Jakobušić i članovi Uprave, voditeljica projekta Marinka Akrap i Ivan Matana, glavni i odgovorni urednik Duje Biuk, koordinatorica uredništva Jelena Mikačić, izvršni urednici Božo Pavković i Roko Pezelj. Ali posebno želim istaći doprinos udruge Veterana Hajduka, Torcide, Udruge Naš Hajduk, obitelji preminulih, muzeologa, matičnih ureda i brojnih župnika u župnim uredima od Ravnih Kotara do Konavala. To zajedništvo je snaga Hajduka. Bio sam na velikim iskušenjima, posebno u situacijama kada nema više nikog od obitelji, kad se o nekom pojedincu ništa ne zna, kada ne postoje osobne fotografije, nego ih tražiš na skupnim. Ali nikad nisam mislio odustati jer cilj je bio jasan- želio sam da Hajduk bude prvi klub koji će imati svoj leksikon“, ističe Gizdić. Kao zanimljiv primjer, Gizdić navodi „potragu“ za jednim od osnivača Hajduka, profesorom Stjepanom Lovrićem, o kojem se nije znalo ništa, a njegova fotografija nije postojala. Gizdić je ipak rekonstruirao njegov put. Nakon završenog studija u Beču, Lovrić je službovao u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, kao srednjoškolski profesor preselio se u Zagreb, da bi 1936. za Uskrs posjetio brata u Splitu i umro. Hrvatski školski muzej sačuvao je njegovu fotografiju i ustupio je Gizdiću.

“Jeste li znali da su, osim Lovrića, svi osnivači Hajduka, praški studenti Fabjan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vladimir Šore bili inženjeri? Siguran sam da malo ljudi zna kako je potpisnik Akta o osnutku Hajduka, Dubrovčanin Niko Nardelli, austro-ugarski namjesnik za Dalmaciju od 1906. do 1911., bio jedini Hrvat na toj dužnosti, a zbog potpisanog Akta o osnivanju hrvatskog nogometnog kluba s te je dužnosti, vrlo izvjesno, uskoro smijenjen. Prvi predsjednik Hajduka bio je Kruno Kolumbatović, da bi ga na toj dužnosti u rujnu 1911. naslijedio Ante Katunarić, slikar, glazbenik, karikaturist, s Emanuelom Vidovićem osnivač i urednik humorističkog lista Duje Balavac, sjajni mačevalac i organizator prve nogometne utakmice u nas koju su između sebe na izletu u Trogiru 1903. odigrali splitski sokolaši”, ističe Jurica Gizdić podatke iz rane Hajdukove povijesti.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Hajduk se nije ugasio, već samo nije djelovao, pa je jedan od osnivača Vladimir Šore koji je bio predsjednik kluba od 1913., samo nastavio svoju dužnost 1920. Nije Gizdić zaboravio u Leksikon uvrstiti i velikog Janka Rodina koji je kao igrač Hajduka bio prvi splitski olimpijac. Nastupio je na Olimpijskim igrama u Parizu 1924. s plivačem i igračem Hajduka Antom Rojom. “Janko Rodin je bio predsjednik Hajduka od 1939., a na toj dužnosti ga je zatekla talijanska okupacija 1941. Rodin je na sastanku Uprave odlučio odbiti ponudu da Hajduk igra u Prvoj talijanskoj ligi. Ali na sastanak je upao Fabjan Kaliterna, riješio stvar na svoj način i rekao: ‚Ja sam ga osnovao, ja ću ga i ugasiti. Od ovoga trenutka Hajduka više nema”.

O velikanu splitskog sporta, arhitekti Fabjanu Kaliterni, Jurica Gizdić je napisao posebnu knjigu. “Fabjan je otac splitskog sporta, osnivač Hajduka, plivačkog kluba Jadran i jedriličarskog kluba Labud. U Split je donio čak dvanaest sportova, među kojima i hazenu i boks, bio je član Jugoslavenskog olimpijskog odbora, osnivač, igrač, predsjednik, potpredsjednik i tajnik Hajduka. Bio je i stariji brat druge Hajdukove legende, vratara i dugogodišnjeg trenera Luke Kaliterne. Zanimljivo, Janko Rodin je opet postao predsjednik Hajduka, kada je klub obnovljen na Visu, na svetog Duju 7. svibnja 1944., kao Hrvatski sportski klub Hajduk, i kada su se na svečanosti svirale i jugoslavenska i hrvatska himna. Tada je potpredsjednik Hajduka bio Luka Kaliterna, a obnovitelj ratnog Hajduka bio je igrač Šime Poduje. Šime je obišao sve frontove, među ratnicima pronašao igrače Hajduka i uputio ih na Vis, gdje su postali tim NOVJ-a. Ono što sigurno niste znali, Hajduku je kao ratnom timu Povelju počasne sportske momčadi slobodne Francuske 1945. dodijelio general Charles de Gaulle, bivši francuski predsjednik. Tu povelju je u Libanonu, iz ruku izaslanika francuskog generala Humbolta, u ime Hajduka primio upravo Šime Poduje, a mi je i danas čuvamo u Hajdukovoj dvorani svih osvojenih trofeja i priznanja. Kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio Zagreb u studenome 2021., ugledni gost na prijemu njemu u čast bio je i predsjednik Uprave kluba Lukša Jakobušić“, naglasio je nepoznate detalje Hajdukove ratne priče Jurica Gizdić.

Gizdić u Hajdukovoj dvorani svih osvojenih trofeja i priznanja. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Imao je Hajduk do 1990. puno predsjednika, ali su posebno zanimljiva trojica. Narodni heroj Ante Jurjević Baja postao je predsjednik kluba 1949., s Hajdukom je 1950. osvojio veliki trofej, prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. U listopadu 1950. dao je punu podršku osnivanju Torcide, zbog toga dobio partijsku kaznu te se s dužnosti morao povući 31. prosinca 1950. Admiral Josip Grubelić bio je predsjednik Hajduka od 1966. do 1970., a s klubom je 1966/67. osvojio prvi Kup Jugoslavije, čuvenom pobjedom Hajduka nad Sarajevom. I treći veliki predsjednik Hajduka u socijalističkom razdoblju bio je Tito Kirigin, najtrofejniji predsjednik kluba od 1970. do 1980., u Hajdukovoj „zlatnoj eri“, kada su osvojena četiri prvenstva Jugoslavije i pet Kupova Jugoslavije, odnosno pehar maršala Tita.

U razdoblju iza 1990. pamte se dvojica predsjednika: Nadan Vidošević od 1992. do 1996., kad je Hajduk osvojio dvije titule prvaka Hrvatske, dva puta je pobjednik Kupa Hrvatske, jednom Superkupa Hrvatske, a u sezoni 1994/95. četvrtfinalist Lige prvaka, gdje gubi od Ajaxa. Drugi trofejni predsjednik kluba bio je Branko Grgić, od 2000. do 2007., kada je Hajduk osvojio tri titule prvaka Hrvatske, zadnju 2005., otkad počinje dominacija zagrebačkog Dinama, jedan Kup Hrvatske i dva Superkupa.

Tko je najbolji Hajdukov trener? „Odgovor nije lagan“, kaže Gizdić. „Ali najveći respekt zaslužuje legendarni barba Luka Kaliterna. On je bio trener Hajduka od 1923. do 1936., pa ponovo od 1948. do 1951. On je prvi Hrvat i prvi Splićanin trener Hajduka jer ne zaboravite, od osnutka 1911. i Oldricha Justa do 1923. i Vaclava Pinca i Jaroslava Bohata, treneri Hajduka su svi redom bili Česi. Od njih smo učili nogomet jer su ga iz Praga donijeli osnivači, splitski studenti. No uz bok barba Luke i njegove poznate nogometne filozofije idu dvojica velikana – Tomislav Ivić i Ante Mladinić Biće. Tomislav Ivić je najtrofejniji Hajdukov trener, tvorac zlatne generacije 70-ih, svjetski ugledno ime. I Biće Mladinić, veliki nogometni stručnjak, šef Hajdukova stručnog štaba, tvorac nogometne akademije. Svakako treba spomenuti Slavka Lušticu koji je s ekipom osvojio titulu prvaka Jugoslavije 1971. i Kup 1972., potom izvanrednog trenera i Hajdukova centarfora i golgetera 60-ih Petra Nadovezu. Cijeli Split i Dalmacija su ga obožavali i zvali ‚Pere, splitski Pele‘. Branko Zebec, veliko ime hrvatskog nogometa, postavio je europsku viziju Hajduka, ali se ipak nije uklopio u splitski mentalitet pa je bio trener samo jednu, ali značajnu godinu. Nikako se ne smije zaboraviti i igrački, ali i trenerski doprinos Ivana Katalinića, vratara Hajduka i nogometne reprezentacije koji je s Hajdukom osvojio tri titule prvaka Hrvatske i tri Kupa te ostvario velike rezultate u Ligi prvaka. Pregled trenera završavam s Ivanom Lekom kojem svi želimo da Hajduk vrati na staze uspjeha stare slave”, naglašava Gizdić koji u Leksikonu posebno ističe jedno skoro zaboravljeno trenersko i veliko Hajdukovo nogometno ime.

“Meni najviše imponira karijera Lea Lemešića. Zato sam 2003. napisao knjigu ‚Leo Lemešić – jedinstvena osoba hrvatskog nogometa‘. Leo je bio nogometaš Hajduka, reprezentativac Jugoslavije, tajnik splitskog nogometnog podsaveza, izbornih hrvatske i jugoslavenske nogometne reprezentacije sredinom 50-ih, ali i međunarodni nogometni sudac koji je sudio na čak dva Svjetska prvenstva, u Brazilu 1950. i u Švedskoj 1958. i na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. Takvo svestrano i stručno nogometno ime Hrvatska više nikada nije dala. Nažalost, već godinama nema hrvatskih sudaca na velikim svjetskim i europskim natjecanjima”, ističe Gizdić.

Plakat za premijeru operete ‘Kraljica lopte’ koju je 1926. godine, u čast 15. obljetnice osnivanja Hajduka, skladao Ivo Tijardović. Hajduk je jedini sportski klub na svijetu koji ima svoju operetu. FOTO: Fotografije iz leksikona

Tko je najbolji Hajdukov igrač? „Za mene je to Hajdukova desetka Jurica Jerković. Takvog talenta više nema. Izuzetno poštujem doprinos Hajduku dvojice velikana, kapetana Frane Matošića i Bernarda Vukasa Bajde. Njihove skulpture krase ulaz u Hajdukov stadion u Poljudu. Ali ja ih nisam gledao. Juricu jesam. Kakvi potezi, kakvi golovi, sjetite se samo onog gola koji je zabio reprezentaciji Brazila na Marakani, u oproštajnoj utakmici legende svjetskog nogometa Pelea. Jerković je bio i tehnički direktor kluba. Naravno, tu je veliki Vladimir Beara, 308 puta je nastupio za Hajduk i 60 puta za reprezentaciju Jugoslavije, po njemu nosi naziv škola vratara Hajdukove akademije, tu je Ivica Hlevnjak Bukle, tu je neprelazni Ivan Buljan, prvi sportski direktor Hajduka. Tu su i Slaven Bilić i Alen Bokšić koji je za sva vremena ostao zapamćen po golu u zadnjem finalu Kupa Jugoslavije, 9. svibnja 1991., u pobjedi protiv Crvene zvezde, tada prvaka Europe i svijeta“, ističe Gizdić.

Naravno, u Leksikonu je uz svih njih i trenutno najbolji golgeter Hajduka i Prve HNL Marko Livaja. Koja je Hajdukova momčad najbolja? U jednom dahu Gizdić je nabrojio prvotimce šampiona Jugoslavije 1973/74. i 1974/75.: Rizah Mešković, Vilson Džoni, Vedran Rožić, Luka Peruzović, Dragan Holcer, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, Dražen Mužinić, Brane Oblak, Jurica Jerković, Ivica Šurjak. Trener Tomislav Ivić. „Oni jesu zlatna, pobjednička i posebna Hajdukova generacija. Ali na isti sam način, istom metodologijom obradio sve generacije, ekipe i pojedince u svim kategorijama, ma koliko velik njihov doprinos bio. Tako je u Leksikonu i sadašnji trofejni izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić koji je 1984/85. osvojio s Hajdukom juniorsku titulu prvaka Jugoslavije i 64 puta je nastupio za prvu momčad”.

Gizdićev Leksikon poseban je i po lijepoj gesti i zasebnom poglavlju za one koji su “na poseban način ispisali povijest kluba, a nisu više među živima”. Gizdić se sjetio klupskog ekonoma Jure Juke Strinića, klupskog liječnika, ortopeda Fabijana Čukelja starijeg, legendarnog masera Hajduka Božidara Solde i njegova nasljednika Danka Rožića, projektanta stadiona na Poljudu arhitekte Borisa Magaša, skladatelja Hajdukove operete Ive Tijardovića, novinara Miljenka Smoje koji je napisao stotine tekstova o Hajduku, knjigu “Hajdučka legenda” i scenarij za “Velo misto”, ali i Vjenceslava Žuvele, osnivača navijačke skupine Torcida i Žana Ojdanića, prvog predsjednika Udruge Naš Hajduk.

Nakon knjige o reprezentativcima Hajduka „Iz bijelog u državni dres” 2004., Gizdić je 2011. napisao i najdražu “100 godina Hajduka”. Jurica Gizdić, službeni kroničar Hrvatskog olimpijskog odbora, napisao je i šest knjiga o HOO-o, a u svibnju se očekuje njegova nova knjiga “Hrvatski sportski dužnosnici”.