Posebni savjetnik predsjednika Republike Zorana Milanovića za energiju i klimu i direktor Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) Julije Domac otkriva zašto smatra da Hrvatska potpuno nespremna dočekuje energetsku krizu

Nevjerojatno je da mi ne primjećujemo koliko smo ludi. I da ništa ne poduzimamo u vremenu kada cijeli svijet razmišlja kako osigurati sigurnu, čistu i dostupnu energiju. Mi izgleda imamo važnije teme”, napisao je, između ostalog, prošloga tjedna u statusu na Facebooku posebni savjetnik predsjednika Republike Zorana Milanovića za energiju i klimu i direktor Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) Julije Domac. U tom se statusu Domac žestoko obrušio na hrvatsku energetsku politiku, a pogotovo na ulogu HEP-a. Povodom tog statusa i sve izvjesnije energetske krize koja očekuje Hrvatsku i Europsku uniju ove jeseni, Nacional je razgovarao Julijem Domcem. On je jedan od najcjenjenijih hrvatskih stručnjaka za zelenu energiju, a s njim na čelu REGEA je postala uspješna agencija na području alternativnih izvora energije. U razgovoru za Nacional Domac se osvrnuo na energetsku politiku aktualne vlade te je otkrio što bi se trebalo napraviti da Hrvatska ipak spremno dočeka jesen i nadolazeću energetsku krizu.

NACIONAL: Zašto ste odlučili napisati prilično oštar status na Facebooku u kojem kritizirate hrvatsku energetsku politiku?

Zato što je situacija jako ozbiljna. U posljednjih mjesec ili dva nismo imali priliku pročitati ili čuti ijedno konkretno rješenje koje će biti ponuđeno ove zime; što trebaju raditi građani, a što čeka naše gospodarstvo te kako će županije i gradovi izići na kraj s cijenama energenata. Nalazimo se u vremenu nezapamćene energetske krize, ali i tehnoloških mogućnosti i moramo učiniti više da zaštitimo hrvatske građane, poduzetnike i industriju. To je smisao odgovorne energetske politike. Ne mogu se pomiriti s time da nemamo projekata, da ne koristimo vlastite obnovljive izvore kojima obilujemo, da lošim zakonima gušimo poduzetničke inicijative i da ne dozvoljavamo građanima da proizvode vlastitu energiju. Dugo radim u energetici i točno vidim što i kako treba mijenjati.

NACIONAL: Kažete da se u Hrvatskoj štednja energije ni ne spominje, koji je razlog tome, neodlučnost aktualne vlade, neznanje ili nešto treće?

Nijedna politika ne voli biti glasnik koji donosi loše vijesti. Međutim, ignoriranje problema i odgađanje nije rješenje, poslije toga stvari postaju još gore. U mnogim europskim zemljama se jasno komunicira – svaki kWh koji uštedimo sada, jako će nam dobro doći ove zime. Vlada se u ovoj situaciji očigledno teško snalazi, ali to i nije čudno, ni druge se vlade ne snalaze baš puno bolje. Ovo je izvanredna situacija i vlada treba okupiti stručnjake, najbolje koje Hrvatska posjeduje i s njima tražiti rješenja. U ovoj temi i u ovoj situaciji globalne energetske krize, trenutak je za nacionalno jedinstvo i suradnju, to bih želio postići. Ovo je pravo ratno stanje i treba već sada definirati smanjene temperature grijanja, ograničiti potrošnju energije u svim sektorima, ali i aktivirati konačno domaće potencijale – grijanje na biomasu u kotlovnicama, propisati obvezne sunčane elektrane na svim novim objektima, osloboditi građane PDV-a na ulaganje u male sunčane elektrane, maksimalno sufinancirati prelazak na obnovljive izvore energije kod industrije i poduzetnika umjesto subvencionirati cijenu za građane.

NACIONAL: Postoji li u Hrvatskoj bilo kakav plan kojim bi se odgovorilo na energetsku krizu?

Sve naše energetske strategije do sada redom su opširni i dosta općeniti dokumenti koji su nudili opcije, ali bez jasnog političkog konsenzusa što zaista želimo napraviti. Nemamo nikakav konkretan plan, barem koliko je meni poznato, ali sada je trenutak da izradimo konkretnu energetsku strategiju koja će definirati korake u ovoj krizi, to bi dalo legitimitet Vladi za donošenje teških odluka. Za takvu strategiju trebalo bi okupiti desetak vodećih hrvatskih stručnjaka, energetskih tvrtki i institucija i ona mora predstavljati stručni, a kasnije i politički konsenzus. Ovo nije trenutak za duge postupke nabave nego za zdravi razum i jedinstvo. Vlada je do sada na krizu reagirala isključivo kratkoročnim mjerama što je nekako i držalo vodu na početku, ali nastavkom ove energetske krize više neće biti dovoljno. Nama trebaju ozbiljne mjere i velike reforme.

NACIONAL: Je li sada već prekasno za poteze kojima bi se kriza na jesen izbjegla i koji bi to potezi trebali biti?

Mnoge stvari je trebalo već godinama raditi drugačije. Nismo se smjeli dovesti u situaciju da ne kontroliramo Inu, Rafineriju Rijeka trebalo je odavno staviti u funkciju opskrbe hrvatskog tržišta derivata. HEP je svih godina do sada trebao investirati u proizvodne objekte i infrastrukturu umjesto da dobar dio dobiti uplaćuje u proračun, a da svaka politička opcija na vlasti istovremeno tamo gomila veliki broj zaposlenih. Dobre godine trebalo je iskoristiti da se izgradi barem nekoliko reverzibilnih hidroelektrana koje bi bile bitne za skladištenje energije. HEP je također trebao do sada izgraditi i barem 500 MW sunčanih i isto toliko vjetroelektrana umjesto da se grade elektrane male snage disperzirano po Hrvatskoj. Građani i poduzetnici trebali su davno izgraditi sunčane elektrane na svojim krovovima, to bi ih u ovoj krizi učinilo puno otpornijima. U ruralnim dijelovima Hrvatske trebalo je sagraditi više stotina MW toplana na biomasu – mi još uvijek imamo domaće proizvođače takvih kotlova, a i biomase više nego dovoljno na raspolaganju. Nažalost, umjesto toga gradili smo skupe kogeneracije koje su profitabilne isključivo zbog jako poticane cijene električne energije, dok toplina iz njih odlazi u zrak. U sektoru vjetroelektrana događali su nam se projekti poput Krš-Pađene koji su poljuljali povjerenje javnosti u obnovljive izvore energije. Kad sve to nismo napravili već prije pet ili deset godina, drugi najbolji trenutak je početi danas jer situacija s energijom više nikada neće biti takva kakva je bila.

‘Sve naše energetske strategije do sada redom su opširni i dosta općeniti dokumenti koji su nudili opcije, ali bez jasnog političkog konsenzusa što zaista želimo napraviti’, rekao je u razgovoru za Nacional Julije Domac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: U statusu iznosite i podatak da je popunjeno tek 27 posto hrvatskih skladišta plina, kako je to moguće? Tko bi za to trebao snositi odgovornost budući da nije tek jučer postalo jasno da će nam na jesen trebati plinske zalihe?

Danas je popunjenost dostigla 36 posto, što je još uvijek zabrinjavajuće malo. Odgovornost za nacionalnu energetsku sigurnost uvijek leži na nadležnom ministarstvu i nacionalnim energetskim tvrtkama, to i jest smisao njihova postojanja. Oni nas i dalje uvjeravaju da će do 30. rujna sve biti spremno i napunjeno, nadam se da će biti tako. Problem je u tome to je naša politika priču energetske sigurnosti, koja je i preduvjet političke neovisnosti, dugo potpuno ignorirala i onda u jednom trenutku – doslovno prodala. To je suština koruptivnog skandala bivšeg premijera i Ine, a to je i problem manjka vizije u definiranju budućnosti Ine i svih vlada prije njega. Treba razumjeti i da za energetsku sigurnost nije dovoljno samo imati cijevi – priču oko LNG terminala definiraju zakupci njegova kapaciteta – danas su to dvije mađarske tvrtke PPD i HEP – a ne samo činjenica da on postoji. Ogroman novac koji se oko energetike vrti pozadina je i obavještajnih afera koje datiraju još iz bivše države, politika nikada nije imuna na novac, ali dugo politika nažalost nije ni dovoljno razumjela važnost i kompleksnost priče oko energetike. Odgovornost je uvijek na politici. Najveći problemi Hrvatske su korupcija i kriminal, pojedinačni interesi iznad nacionalnog interesa.

NACIONAL: Koja je uloga HEP-a u cijeloj priči? Kažete da ta tvrtka na neki način sabotira gradnju novih solarnih elektrana?

HEP se vrlo sporo otvara novim tehnologijama i nakon desetljeća političkog kadroviranja i uhljebljivanja postao je troma i birokratizirana kompanija u kojoj su svi procesi spori i teški – odlučivanje, nabava, planiranje. Naprimjer, ni danas mi nije jasno kako su kao nacionalna energetska tvrtka potpuno propustili „zlatno doba“ vjetroenergetike i sve one izdašne feed-in tarife koje su se nekada dijelile. Energijom građana na razini cijele HEP grupe doslovce se bavi samo dvoje ljudi koji su stacionirani u Osijeku. Odnos prema elektranama građana i poduzetnika iznimno je nepoticajan – za višestambene zgrade traži se 100 % potpisa suvlasnika što je nemoguće postići. Za svaki objekt zahtijeva se besprijekorno čista zemljišno-knjižna situacija, što je u principu u redu, ali se u isto vrijeme bez problema električna energija isporučuje i fakturira i objektima koji su „papirnato“ potpuno nesređeni. Rokovi u kojima HEP izdaje potrebne dozvole moraju se bitno skratiti – za to uprava tvrtke mora stvoriti uvjete.

HEP mora biti nacionalna energetska kompanija, nositelj razvoja i velikih investicija. Umjesto toga gube se u nizu malih projekata čiji je utjecaj i na energetsku bilancu i na hrvatsko gospodarstvo mizeran. U HEP-u imamo sjajnih stručnjaka, samo im moramo dati priliku.

‘Svaka kriza je i prilika, a ovo je prilika da postanemo energetski neovisni i trebamo je iskoristiti. Za to se vrijedi i malo smrzavati jednu ili dvije zime’, kaže Julije Domac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako je moguće da je Hrvatska sa svojim geografskim položajem na posljednjem mjestu u EU-u po proizvodnji električne energije iz Sunca, a ispred su i države poput Bolivije ili Namibije?

To je zaista nevjerojatna priča, pogotovo kad se zna da je sedamdesetih godina u Splitu radila i druga europska tvornica solarnih panela. Problem je u tome što smo zadnjih trideset godina potpuno devastirali svoje energetske tvrtke HEP i Inu, a politika dugo nije razumjela potrebu da se energetski sektor decentralizira i da se građanima i poduzetnicima otvore vrata energetskog tržišta. To je dobrim dijelom i nasljeđe socijalizma u kojem se sve centralno planiralo i odlučivalo. Sunčane elektrane su najčešće manji projekti koje svi u lancu doživljavaju kao neželjeno opterećenje i komplikaciju, bez obzira na to što su koristi za društvo nemjerljive. Promjena mora doći s vrha – nama treba politička odluka Vlade i jasan zadatak da se promjena dogodi.

NACIONAL: Premijer i njegovi neki bivši, a neki i aktualni ministri često se hvale da im je energetska neovisnost jako važna i da se ulažu napori kako bi se povećala proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, ali iz svih tih podataka čini se da to baš i nije tako.

Pozitivno je da se retorika mijenja, a meni se čini i da raste razina informiranosti visoke politike o toj temi. Ipak, još uvijek nam nedostaju ozbiljni potezi Vlade – što kroz regulatorne alate, što kroz financijske mjere da se ubrzaju projekti obnovljivih izvora energije. Naprimjer, još od 2016. usvojili smo tzv. premijski model, a na svakom natječaju do sada imali smo ogroman podbačaj u količini i snazi prijavljenih projekata. Činjenica da se na nedavni natječaj premijskog modela HROTE javilo samo 19 projekata ulaganja u obnovljive izvore energije, a priča se i da su dio prijava bile tek prazne kuverte samo da bi se spasio natječaj, žalosna je i predstavlja još jedan neuspjeh hrvatske energetske politike. Projekata i interesa ima – u Hrvatskoj trenutno imamo preko 9 GW takvih projekata koji su u raznim fazama odobravanja. Naš najveći problem su prespore i nelogične procedure. Npr. novi Zakon o tržištu električne energije koji je donesen u listopadu prošle godine donio je novi mehanizam tzv. energetskog odobrenja. Model razlikuje tzv. stare ili postojeće projekte i tzv. nove projekte – do danas ni za jedan stari projekt nije izdano energetsko odobrenje, a za nove to nije ni moguće jer nema podzakonskih akata koji bi to omogućili. A potrebni podzakonski akti još nisu ni u javnoj raspravi… Zato nemamo prijavljenih, a nećemo imati ni realiziranih projekata. To je zapravo samo nastavak zastoja koji traje još od 2016. godine – tada su se čekali podzakonski akti koji nikada nisu doneseni, a sada su novim zakonom i ukinuti. Posebna mana novog mehanizma je i prebacivanje poslova s Ministarstva na županije koje trebaju provjeravati stanje na terenu. To jest i bit će razlog za nova kašnjenja. Objektivna opasnost je da u Hrvatskoj nećemo vidjeti novih velikih projekata barem još sedam, osam godina.

NACIONAL: Cijena električne energije također ne pomaže ostvarenju tih ciljeva, treba li se, po vama, izjednačiti cijena električne energije poduzetnicima i građanima?

Apsolutno je potrebno razraditi sustav postupne deregulacije cijene električne energije za građane – u primjerenom roku od tri godine ili slično kojim će se izjednačiti cijena električne energije za sve kategorije potrošača uz zaštitu najranjivijih i siromašnih građana. Sadašnji sustav u kojem građani imaju bitno jeftiniju cijenu energije, ruši isplativost većine ulaganja u sustave obnovljivih izvora energije kao što su sunčane elektrane, dizalice topline i sl., ali i zahvate povećanja energetske učinkovitosti. Promjenu sustava trebala bi pratiti jaka obrazovna i promotivna kampanja, financijski poticaji i porezno rasterećenje kako bi se građanima pružila prilika da vlastitim ulaganjima smanje izloženost povećanim cijenama energije, ali i dodatni razvoj sustava zaštite socijalno osjetljivim kategorijama građana. Konačni cilj takve promjene sustava je omogućiti građanima da prijeđu na čistu i jeftiniju energiju te da sudjelovanjem na energetskom tržištu ostvaruju prihod, što je u duhu europskog zakonodavstva. S druge strane, praksa da se pritisak povećanja cijene električne energije prebacuje isključivo na poduzetnike jest mjera kratkog daha, nepotrebni populizam.

‘Potrebno je razraditi sustav postupne deregulacije cijene el. energije za građane – u primjerenom roku od tri godine ili slično kojim će se izjednačiti cijena električne energije za sve kategorije potrošača’

NACIONAL: Hrvatska će morati platiti još više od dvije milijarde kuna zbog gubitka arbitraže s MOL-om, koliko je zapravo promašena politika aktualne vlade prema Ini i treba li uopće hrvatskoj jedna naftna kompanija?

Bez obzira na to što je zapravo dosuđeno da ćemo platiti tek manji dio – oko 184 milijuna, plus kamate i sudski troškovi, od 1,1 milijarde dolara tražene odštete – i ova izgubljena arbitraža pokazuje da se politika prema energetici odnosila neodgovorno i neozbiljno. Ove probleme je sadašnja vlada samo naslijedila i tek sada se vidi kako u kombinaciji s koruptivnim aktivnostima bivšeg premijera greške iz prošlosti postaju fatalna kombinacija koja je u svakom pogledu preskupa – za državni proračun, za moral nacije i za ponos ljudi. Sve dok se politika bude igrala u svom neznanju i ignorirala struku, arbitraže će se i dalje gubiti, novac će se bacati u vjetar i za to neće nitko odgovarati.

Kod nas se već godinama raspravlja o otkupu Ine. Ne razumijem koji bi bio smisao otkupa ako ćemo nastaviti kako se radilo do sada. Naime, i danas je hrvatska država, ako i nije većinski vlasnik, dovoljno značajan dioničar kompanije da može vrlo autoritarno tražiti i predlagati kako bi se tom kompanijom trebalo upravljati. Nažalost, mi to ne radimo. Potpuno smo se prepustili, kao da uopće nemamo dionica, a ne kao da imamo gotovo 50 posto. S druge strane, realna opcija na stolu trebala bi biti i oduzimanje dionica MOL-u, s obzirom na sudsku presudu koja je donesena. Opet, nitko se to gotovo ne usudi ni spomenuti.

NACIONAL: Napisali ste da niste sigurni guše li se energetski projekti zbog neznanja ili svjesno, kako bi se pogodovalo nekim budućim projektima. Kojem ste odgovoru bliži i kojim bi se to projektima moglo pogodovati?

Neke stvari koje se događaju naprosto je teško opravdati samo neznanjem. Očekivano je da u situaciji kada sektor obnovljivih izvora energije postaje isplativ i privlači sve više investitora, dolazi do različitih ideja i namjera. Praksa pokazuje da su projekti zakočeni i mene je strah da se institut energetskog odobrenja koji sam ranije spominjao ne pretvori u nekakav mehanizam koji omogućava manipulacije i pogodovanje određenim investitorima koji tako kupuju vrijeme dok ne budu spremni. Takvi onda pomoću kartelizacije mogu i spriječiti da otkupna cijena bude toliko niska koliko bi mogla biti kad bi bila temeljena na otvorenom tržišnom natjecanju. Nikada više nam se ne smije ponoviti pogodovanje samo nekim investitorima, kao ni utjecaji različitih konzultanata, lobista i interesnih grupa. Procedure moraju biti smislene i jednake za sve, a naša ministarstva i državne agencije neprolazna brana za korupciju i klijentelizam.

NACIONAL: Veliki problem su i komplicirana zakonska rješenja koja zapravo odbijaju investitore, što bi zapravo trebalo promijeniti kako bi Hrvatska postala investitorima privlačna zemlja?

Najgore što možete čuti kad razgovarate s nekim stranim veleposlanikom jest kad vam kažu – znate, naše ozbiljne tvrtke ne žele raditi u Hrvatskoj. Komplicirana zakonska rješenja problem su i za strane investiture i za nas same, to treba mijenjati tako da imamo jasne i provedive zakone, ali i pravosuđe koje djeluje brzo i transparentno. Hrvatskoj treba mali, ali učinkoviti državni aparat, ljudi koji su puno bolje plaćeni, ali su odgovorni i pod nadzorom. Od pravosuđa treba krenuti, ali nijedna vlada neće puno napraviti ako ne bude imala učinkovit državni aparat. Posao na kraju ne rade ministri nego njihovi suradnici i službenici u ministarstvima.

‘Energetska neovisnost i dekarbonizacija trebaju biti predmet konsenzusa svih političkih opcija jer se tu radi o jasnom nacionalnom interesu. Hrvatskoj treba dosljedna energetska politika’

NACIONAL: Jeste li o tome razgovarali i s predsjednikom i dijeli li on vaše stavove kada su u pitanju obnovljivi izvori?

Predsjednik Milanović je prvi hrvatski predsjednik koji je imenovao savjetnika za energiju i klimu, a imenovano je i Vijeće za energetsku tranziciju sastavljeno od znanstvenika, poduzetnika i predstavnika hrvatskih energetskih tvrtki. Vjerujem da ti potezi govore sami za sebe. Sve do sada Vijeće je imalo vrlo konstruktivnu komunikaciju s resornim ministarstvom i vrlo konkretnim smjernicama nastojalo ukazati na prioritete hrvatske energetske politike i potrebne promjene. Također je pokrenut i projekt Zeleni ured predsjednika Republike Hrvatske u sklopu kojeg namjeravamo postaviti sunčanu elektranu, modernizirati sustav grijanja i izgraditi punionicu za električna vozila. To su vrlo jasne i važne poruke.

NACIONAL: Može li on pritiskom na Vladu pokušati promijeniti barem dio stvari koje ste nabrojili, a koje očito trenutno ne funkcioniraju?

Ne mislim da je energetika tema koja treba postati predmet političkih prijepora, a i nadležnosti su tu vrlo jasne. Energetska neovisnost i dekarbonizacija energetike trebaju biti predmet konsenzusa svih političkih opcija jer se tu radi o potpuno jasnom nacionalnom interesu. Hrvatskoj treba dosljedna energetska politika koja će u fokus staviti vlastite obnovljive izvore energije, koja će stvoriti uvjete za sigurnu opskrbu energijom po stabilnim cijenama, ali i otvoriti mogućnosti pozicioniranja Hrvatske kao regionalnog lidera u Jugoistočnoj Europi te izvoznika i zelene energije i znanja.

NACIONAL: Što nas nakon svega očekuje ove jeseni, vidimo da Njemačka prestaje kupovati ruski ugljen, a od početka iduće godine i rusku naftu? Kakvu energetsku zimu mogu očekivati hrvatski građani?

Poremećaji i promjene koji se događaju takvi su da će sigurno biti izazovno. Vjerujem ipak da neće doći do potpune katastrofe i da će nam za nabavu plina dio rješenja biti LNG terminal, a i u ovoj krizi će pomoći činjenica da smo dio Europske unije pa ćemo problem rješavati zajedničkom nabavom energenata ili solidarnim dijeljenjem plina iz npr. Italije. Drugo je pitanje cijene energije, tu me najviše brinu industrija i poduzetništvo, ako oni dožive financijsku katastrofu, onda građanima grijanje stanova neće puno značiti. U velikom su problemu i škole, bolnice i vrtići – naše županije i gradovi naprosto nemaju potrebna sredstva za povećane troškove. I tu bi trebala intervenirati država, treba hitno uvesti mehanizam zajamčene opskrbe, definirati cijenu koja je moguća, definirati uvjete – npr. grijanje na 21 Celzijev stupanj uz obavezni rok dekarbonizacije od dvije do tri godine. Ulogu zajamčenog opskrbljivača može preuzeti jedino HEP Plin, a razliku cijene treba osigurati država na bilo koji način. Mi smo doslovce u energetskom ratnom stanju i potrebni su odlučni koraci. Ipak, svaka kriza je i prilika, a ovo je prilika da postanemo energetski neovisni i trebamo je iskoristiti. Za to se vrijedi i malo smrzavati jednu ili dvije zime, ulog u ovoj priči nije samo nešto novca i zaduživanje, nego i vladavina prava, sloboda pojedinca i demokracija.