Nedavno je u zajedničkoj organizaciji Europskog parlamenta i flamanske vlade u Bruxellesu održana konferencija koja je okupila vodeće europske političare i stručnjake na temu klime, energije i održivosti. Među tim stručnjacima bio je i ravnatelj Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske i posebni savjetnik predsjednika Zorana Milanovića za energiju i klimu Julije Domac. Tom prilikom Domac je istaknuo da trebamo prestati živjeti u zabludi kako ćemo na osobnim razinama, na razinama svojih država, pa čak i na razini EU-a moći napraviti drastične pomake u smanjenju emisija CO2. Ujedno je podijelio svoje iskustvo rada u jednoj od najuspješnijih europskih energetskih agencija te naglasio ključnu ulogu koju lokalne vlasti imaju u ostvarivanju energetske tranzicije i prilagodbe klimatskim promjenama. O tim temama, ali i o energetskoj situaciji u Hrvatskoj te o nedostatku diskusije o energetskim temama u predizbornoj kampanji, Julije Domac je govorio u razgovoru za MegaWatt.

MEGAWATT: Nedavno ste u Bruxellesu sudjelovali na konferenciji u organizaciji Europskog parlamenta i flamanske vlade, koja je okupila vodeće europske političare i stručnjake na temu klime, energije i održivosti, te ste upozorili da trebamo prestati živjeti u zabludi kako ćemo moći na razini država, ali i cijeloga EU-a, napraviti drastične pomake u smanjenju emisija CO2. Možete li pojasniti svoj stav?

Europa kao kontinent, pa tako i Europska unija sa svojim građanima, premalena je da bi sama učinila kritičnu i dovoljnu promjenu u smanjenju emisija, pa tako i zaštiti klime ako to istovremeno ne učine i drugi zagađivači. Tri puta više stakleničkih plinova emitira Kina, SAD oko 1,5 puta više, a značajni su zagađivači i Rusija, Indija, Japan, Brazil… Odlično je da dajemo primjer i da na ovom polju možemo biti globalni predvodnik potrebnih promjena, ali moramo razmišljati i tako da kao EU, ali i Hrvatska, sami proizvodimo svoju energiju iz obnovljivih izvora energije. Onda ćemo emisiju ionako smanjiti, ali i biti sigurni. Nama trebaju europska energija i europska energetska neovisnost između ostaloga i kako bismo svoje izbore pratili bezbrižni i bez straha od populizma i utjecaja iz nedemokratskih država.

MEGAWATT: Rekli ste i da će za europsku i lokalnu razinu, a u Hrvatskoj posebno, ključna biti prilagodba na klimatske promjene. Na što ste točno mislili i kako su ti vaši stavovi prihvaćeni u Bruxellesu?

Za europsku i lokalnu razinu, a u Hrvatskoj posebno, bit će ključna prilagodba na klimatske promjene. Treba se prilagoditi i pripremiti, na tome trebamo puno više raditi. Nakon bilo koje nepogode, sve nas, hrvatske građane, zanima samo jedno – kako ćemo se idući put zaštititi bolje i kako ćemo idući put biti spremniji. Hrvatska se nalazi u Mediteranskom bazenu i zato su kod nas promjene još izraženije s obzirom na to da se Mediteranski bazen zagrijava 20 posto brže od ostatka Europe. Trenutno smo na 2,2 C što je daleko povrh zacrtanih 1,5 C iz Pariškog sporazuma. Hrvatska je već jako pogođena štetama koje su prouzročene klimatskim promjenama. Primjerice, šteta od suše u 2022. je iznosila 2,5 milijardi kuna, a o tome se, barem zasad, govori puno premalo.

‘Europa kao kontinent, pa tako i EU sa svojim građanima, premalena je da bi sama učinila kritičnu i dovoljnu promjenu u smanjenju emisija, pa tako i zaštiti klime’

MEGAWATT: Je li Europska unija, a s njom i Hrvatska, ostala nedorečena kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena? Ili je možda bolje pitanje je li se EU pogubio u svim ciljevima koji su postavljeni kao dio energetske tranzicije i Green Deala?

Tradicionalni europski pristup je da volimo komplicirati, tražiti ispravne i transparentne procedure, pokušati isključiti kriminalne aktivnosti svake vrste. Takva namjera je svakako dobra, ali kriminal je bolje suzbijati superučinkovitim pravosuđem i oštrim kaznama, nego kompliciranim procedurama. Živimo u globalnom svijetu i trebamo se nositi s globalnim igračima koji, iz raznih razloga, ali svejedno, ne kompliciraju nego provode ono što je u njihovu interesu. Nama trebaju brze i velike investicije. U sunčane elektrane na svim krovovima. U zgrade, javne i privatne. U europsko sunce i vjetar umjesto ruskog, američkog ili katarskog plina. Nama trebaju baterije i europska industrija koja ih proizvodi. Nama trebaju dalekovodi i pametne mreže da možemo brzo i što jeftinije transportirati energiju s Baltika u Hrvatsku i iz Hrvatske u Portugal… Sve te investicije zahtijevaju brže i učinkovitije sustave uz snažne političke odluke koje će dati okvir da se takve stvari, takvi projekti, zaista i događaju brzinom kojom se trebaju dogoditi.

MEGAWATT: Može li se u trenutnoj situaciji postići energetska neovisnost Europske unije i što je za nju potrebno?

Današnja tehnologija to potpuno omogućava i to je jedini put kojim Europska unija treba ići. Vlastita energija, sigurnost energetskog tržišta, neovisnost o uvozu energije, ali i ključnih komponenata, najbolji je način za osiguranje sigurnosti i stabilnosti u kojima smo naučili živjeti. Velika je to i teška promjena nakon što smo desetljećima vjerovali u globalizam i neku poštenu globalnu raspodjelu poslova gdje je Europa imala turizam, kulturu, pjenušce, skupe automobile i druge luksuzne proizvode, a energija se jeftino kupovala. Trebaju nam politička odluka i jedinstvo, svijest da svaka zemlja članica EU-a sama neće moći odgovoriti na globalan izazov i treba nam puno investicija. Svjedočimo visokoj razini populizma, ali i jačanju nekih ekstremnih skupina kojima ne odgovora energetska neovisnost ne samo EU već i svakoga od nas.

‘Vlastita energija, sigurnost energetskog tržišta, neovisnost o uvozu energije, ali i ključnih komponenata, najbolji je način za osiguranje sigurnosti i stabilnosti’, smatra Julije Domac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

MEGAWATT: Hoće li ta energetska neovisnost biti jedan od najvećih izazova buduće Europske komisije nakon europskih izbora?

Sigurno će to biti jedna od ključnih tema, a veliki pomaci su već napravljeni. Ipak, usprkos velikoj promjeni koju je donio REPowerEU, u 2024. godini EU još uvijek uvozi oko 15 posto potrebnog plina iz Rusije. Veliki se izazovi postavljaju i oko uvoza komponenti za sunčane elektrane. Danas 95 posto solarnih panela EU uvozi iz Kine, što je sigurno razlog za zabrinutost ako znamo da je plan EU-a do 2030. povećati ukupni kapacitet sunčanih elektrana s 263 na gotovo 600 GW. Europska solarna revolucija „made in China“ ne zvuči jako uvjerljivo… S druge strane, brojni političari, europski pa i neki hrvatski, rado govore o nuklearnoj energiji kao rješenju svih problema. To je potpuno pogrešno, jer osim što je nuklearna energija skupa, a gradnja nuklearke dugotrajna, EU je potpuno ovisan o uvozu urana kao nuklearnog goriva. Za ilustraciju, EU je u 2022. uvezao nuklearnog goriva iz Rusije za oko 280 milijuna eura, a u 2023. za preko 686 milijuna eura. Treba znati da i SAD danas uvozi uran iz Rusije, i to čak i puno više nego Europska unija. Zbog toga obnovljivi izvori energije i pripadajuća infrastruktura nemaju alternativu ako želimo graditi sigurnu Europu i otpornu Europsku uniju i Hrvatsku.

MEGAWATT: Kakva je situacija u Hrvatskoj, što možemo očekivati od iduće vlade, tko god će biti na čelu, kada vidimo da pitanje energetske neovisnosti i klimatskih promjena gotovo da se i nije spominjalo u kampanji uoči parlamentarnih izbora?

Energetika ne ovisi o svjetonazoru, o političkoj boji, o strani političkog spektra iz koje dolaziš. Barem ne bi trebala. Postoji samo dobra ili loša energetska politika. Taj se sektor ne može voditi lijevo ili desno, ali može s uvažavanjem nacionalnih interesa. Ovo drugo smo do sada u hrvatskoj povijesti, nažalost, rijetko viđali. Zabrinut sam zbog mogućnosti da energetiku vodi tzv. mlađi partner u bilo kojoj koalicijskoj kombinaciji koja bi nam se mogla dogoditi. Značaj energetike, a da ne govorimo i količina novca koja je ovdje u opticaju, takav je da ga mora voditi netko tko je od povjerenja i digniteta, ali ne samo vladajućoj stranci nego i struci, pa i cijeloj javnosti. Takva osoba mora usko surađivati s premijerom. Buduća vlada mora konačno prepoznati da u energetici leži hrvatska šansa za potpuno preslagivanje karata u Jugoistočnoj Europi. Puno toga nam ide u prilog – potencijal obnovljivih, LNG infrastruktura, tradicija INE i HEP-a, nešto stručnjaka… U praksi to znači da od HEP-a i INA-e treba napraviti jednu energetsku tvrtku. Sve velike naftne tvrtke su još prije desetak godina izbacile iz svog naziva i razvoja riječ „naftno“ i stavile „energetsko“. Takva kompanija investira u BiH kupujući kantonalne elektroprivrede, ali i širom EU-a. Posvuda gdje se to isplati. Budućnost energetike je u električnoj energiji. Zato trebamo snažan HEP. Nova vlada ne smije ni razmišljati o prodaji HEP-a niti o kojekakvim strateškim partnerima. Profit, kojeg u HEP-u ima i koji će se ostvarivati, mora ići isključivo u investicije. Uzimati to za krpanje proračuna je primjer loše politike. Mora se investirati u velike reverzibilne hidroelektrane, u sunčane elektrane od 100 i više MW, u baterijsku pohranu energije… Nova vlada treba vratiti Inu! Sva ta natezanja s Mađarima i beskonačne arbitraže nemaju smisla. Novac potreban za kupnju Ine se zapravo nalazi u samoj Ini. Evo primjera – 1 cent povećanja cijene goriva na pumpama znači oko 40 milijuna eura više prihoda kompanije na razini godine. Kakvu god cijenu na kraju platili, vratit ćemo to iz prihoda same kompanije.

‘Energetika ne ovisi o svjetonazoru, o političkoj boji, o strani političkog spektra s koje dolaziš. Barem ne bi trebala. Postoji samo dobra ili loša energetska politika’

MEGAWATT: Jedan od posljednjih poteza bivše vlade bio je produljenje subvencioniranja cijene električne energije, čemu se vi protivite, možete li pojasniti zašto ste protivnik te mjere?

Cijela je priča duboko pogrešna iako je jasna motivacija političara da u predizborno vrijeme „spašavaju“ građane. Jesam li da se zaštite oni najugroženiji građani? Apsolutno da! Nisam, međutim, za helikopterske mjere – svima jednaka povlaštena cijena. I onome tko vozi skupi automobil i kupuje stanove u kešu i onome koji jedva spaja kraj s krajem i kupuje najjeftiniju hranu u lokalnom dućanu. Cijena struje niža nego na tržištu ide na račun HEP-a, koji uništavamo i to onda plaćamo svi iz proračuna. To je naš novac. Dodatno je potpuno izostala poruka o potrebi za energetskom učinkovitosti. U jednom trenutku je čak povećan polugodišnji prag potrošnje s 2500 na 3000 kWh po cijeni od 59 eura za MWh. U državi od 3,8 milijuna stanovnika subvencionira se potrošnja na 2,2 milijuna mjernih mjesta, što je praktički cijela populacija. Pritom i dalje nema obveze ugradnje sunčanih elektrana na krovove, energetske zajednice su zakočene lošim regulativama, velike investicije stoje, strukturnih reformi u energetici nema, HEP i nadležno ministarstvo su u pat poziciji, Ina je i dalje pod tuđim upravljanjem suprotno zakonu… A činjenica da je cijena električne energije u europskim glavnim gradovima samo u Budimpešti niža nego u Zagrebu, meni je puno više zabrinjavajuća nego za pohvalu. Dodatan problem subvencioniranja je i usporavanje investicija u sunčane elektrane građana i u javnom sektoru, jer one su postale neisplative. Reguliranom cijenom energije razdoblja povrata ulaganja za prosječno kućanstvo su preko 10 godina, a to nije nimalo poticajno.

MEGAWATT: Upozoravate i na ulogu HEP–ODS-a u investicijama u sunčane elektrane, odnosno, na poteškoće koje investitorima čini HEP–ODS. Očekujete li od buduće vlade da promijeni situaciju i pokrene investicije u sunčane elektrane?

U praksi smo bili svjedoci kašnjenja brojnih projekata zbog uskog grla koje se pojavilo kod HEP–ODS-a. To je odgovornost uprave HEP-a, oni moraju stvarati uvjete da ODS odgovara na potrebe tržišta. Na terenu imamo odlične stručnjake u HEP–ODS-u koji se zaista trude, impresivan je podatak da je samo u ožujku 2024. Elektra Zagreb izdala čak 200 suglasnosti za nove sunčane elektrane. Poanta je da vlada mora imati viziju, zatim treba postaviti jasne političke ciljeve, a onda kadrovirati tako da na čelna mjesta dođu ljudi koji te ciljeve mogu ostvariti. Priča je zapravo vrlo jednostavna.

‘Nisam za helikopterske mjere. Cijena struje niža nego na tržištu ide na račun HEP-a, koji uništavamo i to onda plaćamo svi iz proračuna. To je naš novac’

MEGAWATT: Koji bi to još, po vama, trebali biti ključni potezi buduće vlade na području energetike i borbe protiv klimatskih promjena?

Energetske tranzicije niti prelaska na obnovljive izvore nema bez električne mreže. Naši su dalekovodi u prosjeku stari preko 50 godina, a cijela nam Dalmacija visi na jednoj žici. Tu treba ulagati, vezu sjevera i juga ojačati, ali i napraviti još jednu petlju 400 kV dalekovoda kroz južni dio Bosne i Hercegovine. To će omogućiti razvoj investicija u sunčane i vjetroelektrane. Područja tamo su vrlo izdašna po potencijalu Sunca i vjetra, ali se to ne može iskoristiti bez nove električne mreže. Ta su područja i u onom tzv. mekom trbuhu Hrvatske. Buduća vlada treba više voditi računa i o građanima, svaki hrvatski građanin ima pravo sudjelovati na energetskom tržištu, europska legislativa to jasno nalaže. Naša legislativa o energetskim zajednicama građana nije provediva, a koncepti koji se građanima nude su komplicirani i nepoticajni. Treba obvezno postavljati sunčane elektrane na sve krovove zgrada bez obzira na tip investicije. Po statistici EU-a, Hrvatska je po stanovniku redovito druga ili treća najgora u EU-u po instaliranoj snazi sunčanih elektrana. Energetika Hrvatske treba se temeljiti na tržišnim načelima, realnim cijenama energije i obnovljivim izvorima energije. Zato treba potpuno otvoriti energetsko tržište – svim proizvođačima energije bez diskriminacije, a subvencioniranje energije napustiti.

MEGAWATT: Možete li na kraju nešto više reći o REGEA-inom projektu PVMax, u kojoj je fazi taj projekt i s kojim se poteškoćama suočavate?

Od početka projekta REGEA je sklopila suradnju s klijentima iz privatnog i javnog sektora o pružanju potpore za razvoj integriranih sunčanih elektrana na 676 lokacija, ukupne instalirane snage oko 182,3 MWp. Očekujem do kraja ove godine realizaciju od preko 70 MWp s vrijednosti ulaganja preko 50 milijuna eura. Uzimajući u obzir da je trenutno na ODS mrežu spojeno oko 450 MWp, te brojke su izrazito velike i radi se sigurno o odličnom nacionalnom projektu. Uz problem regulirane cijene energije, ključne poteškoće su dugo vrijeme čekanja na ishođenje elektroenergetske suglasnosti ili puštanja u pogon, visoki troškovi priključenja na distribucijsku mrežu. Nadalje, tu je nedovoljna informiranost investitora, pogotovo iz javnog sektora, što dovodi do nezdrave ovisnosti o bespovratnom sufinanciranju umjesto korištenja učinkovite alternative poput PPA modela. Kada govorimo o natječajima za sufinanciranje, pretjerani zahtjevi, a posebno obveza predaja glavnog projekta, nepotrebno usporavaju procese. Razmatranje alternativa poput natječaja s idejnim projektom moglo bi ubrzati realizaciju. Na kraju, investitori se suočavaju s izazovom zastarjelih krovova koji ne podržavaju dugoročnu održivost sunčanih elektrana. Za više projekata sunčanih elektrana potrebno je poticati obnovu krovišta.