U sklopu 12. Festivala mediteranskog filma Split u petak je u ljetnom kinu “Bačvice” dodijeljena nagrada “Vedran Šamanović” najinovativnijem hrvatskom filmašu/filmašici u protekloj godini, a ovaj put nagradu su primile Martina Meštrović i Tanja Vujasinović, redateljice i scenaristice dokumentarno- animiranog filma “Mačka je uvijek ženska” u produkciji Kreativnog sindikata.

Tako je odlučio tročlani žiri u sastavu Janko Heidl, Diana Nenadić i Jasna Zastavniković, a nagrada je prvi put od utemeljenja svečano uručena izvan pulske Arene.

Utemeljena je u počast filmskom snimatelju i autoru Vedranu Šamanoviću te prvi put dodijeljena na Pulskom filmskom festivalu 2010.

Godišnja nagrada “Vedran Šamanović” dodjeljuje se “filmskom umjetniku koji je u bilo kojoj grani filmske umjetnosti, u kratkom ili dugom metru, inovativnim pristupom proširio granice filmskog izraza u hrvatskom filmu”, izvijestili su organizatori Festivala mediteranskog filma Split.

Nagradu je osnovalo pet filmskih udruga i to Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatska udruga filmskih snimatelja, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvatski filmski savez.

U obrazloženju o dodjeli nagrade tročlani žiri je naveo kako je iz nemalog domaćeg korpusa takozvanih kultur-filmova, u svakom razdoblju hrvatske kinematografije moguće izdvojiti one koji su (re)prezentaciji nekog kulturnog fenomena, stvaralačke osobnosti ili umjetničkog opusa prilazili sa zamjetnim dozama kreativnosti, često klizeći po rubu eksperimenta, brišući granice između filmskih rodova, u konačnici ̶ estetički i/ili poetički nadilazeći svoju primarnu dokumentarističku svrhu.

“U doba rodne hibridizacije filma poduprte njegovom digitalizacijom, kratki dokumentarno- animirani film Martine Meštrović i Tanje Vujasinović ‘Mačka je uvijek ženska’ pribraja se tom korpusu inovativnim portretom velike hrvatske kiparice Marije Ujević-Galetović, nadograđujući spoj dokumentarnih i animacijskih tehnika autorefleksivnim konceptom i otvorenim feminističkim diskursom. Pritom se njihov film doima kao rezultat kreativne razmjene između autorica i njihova subjekta, odnosno kao zaigrani nastavak dijaloga dviju bivših studentica kiparstva s omiljenom profesoricom, ovaj put posredstvom filma”, navodi se u obrazloženju.

Također se ističe kako su konceptu filma pridonijeli mudrost i iskustvo vremešne, ali iznimno vitalne i autoritativne umjetnice te da Meštrović i Vujasinović materijalno prapočelo njezina kiparskog umijeća- glinenu kuglu- remediraju u digitalni točkasti znak i geometrijski oblik koji će se kroz film “kotrljati” njezinim životno-stvaralačkim i virtualnim ambijentima te animacijskim intervencijama, od crteža do 3D modela, zadobivati formu njezinih kiparskih figura – najčešće animaliziranih žena, kako bi se na kraju ponovno pretvorili u točku koja nestaje u perspektivi.

“Pripovijedajući o svojim počecima, o (dosegnutim) idealima (vitalnost, sklad i mudrost) te statusu žena-umjetnica na (i danas) dominatno maskulinoj umjetničkoj sceni, Marija Ujević-Galetović u filmu je uglavnom prisutna svojim glasom, a motiv mačke ili antropomorfizirane žene-mačke postaje njezin alter ego, istodobno i simbolična os petnaestominutne pohvale njezinoj umjetnosti, u konačnici i-  misterioznoj vitalnosti žene. Podjednako intrigantan u zahtjevnoj vizualnoj izvedbi kao i fragmentarnoj naraciji kiparice u off-u, film ‘Mačka je uvijek ženska’ dosegnuo je tragom njezine lucidne misli i fascinantnog djela formu audiovizualnog eseja ili ‘oblika koji misli'”, stoji u obrazloženju.