Jedno od zanimljivijih prijateljstava u svijetu književnosti je ono između Jamesa Joycea i Ernesta Hemingwaya. Oni su se susretali po barovima dvadesetih godina prošlog stoljeća u Parizu, tadašnjem centru umjetnosti. Joyce je bio slabašan i mršav, dok je Hemingway bio visok, snažan i nije prezao od nasilja. Joyce bi se često u tim pijanim stanjima našao u ratobornim situacijama, pa bi svaki put bez izuzetka skočio iza svog krupnog prijatelja i vikao: „Prebij ga Hemingway, prebij ga!“, što bi ovaj rado prihvaćao.

Inače, tada su razvili prijateljstvo i divili su se jedan drugom kroz cijeli život. Joyce je za Hemingwaya rekao: „Ni kao čovjek, ni kao umjetnik nije jednostavan, kao što mnogima djeluje“, uz daljnji opis: „Veliki čovjek seljačke krvi, jak kao bizon. Sportaš. Spreman živjeti život o kome piše. Nikada ne bi napisao nešto što mu njegovo tijelo ne bi dozvolilo da proživi.“ U nekim Joyceovim djelima, poput „Dublinci“ i „Uliks“ mogu se pronaći likovi koji su vidno inspirirani Hemingwayem.

Irski pisac James Joyce umro je 13. siječnja 1941. godine u Zürichu. Ernest Hemingway je jako cijenio Joycea, a u jednom pismu ovako je ukratko opisao svoje oduševljenje romanom „Uliks“: „Joyce ima prokleto predivnu knjigu, on je najbolji pisac na svijetu“.