U Novom danu televizije N1 gostovao je Dejan Jović, kandidat na listi SDSS-a za predstojeće izbore za Europski parlament i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Kako je to voditi kampanju u Hrvatskoj?

“Meni je vrlo zanimljivo jer se nalazim u kampanji prvi put. Profesionalno se bavim analizom politike, politolog sam i bio sam u raznim ulogama, ali prvi put sam u ovoj situaciji. Smatram da je štetno da se ljudi koji su profesionalni politolozi, i drugi iz društvenih i humanističkih znanosti, zatvaraju u akademske bedeme i govore samo jedni drugima. Mislim da nas porezni obveznici, između ostalog, plaćaju i za to da prezentiramo što širem krugu ljudi rezultate naših istraživanja, promišljanja i uvjerenja. Čini mi se da je kampanja odlična prilika da se to napravi.”

Što se tiče kokretne kampanje SDSS-a – kome se obraćate s pitanjem ‘Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj’?

“Drago mi je da ste postavili to pitanje jer se ne obraćamo samo jednima. Ovo su izbori u kojima svi građani mogu glasati za sve, pa i za SDSS. Pitanje nije usmjereno onima koji znaju odgovor na to pitanje. Da je SDSS izašao na parlamentarne izbore s tim sloganom, on bi bio besmislen, jer se obraćate biračkom tijelo koje su Srbi u Hrvatskoj, oni znaju kako je biti Srbin u Hrvatskoj. Mi se ovdje obraćamo svim građanima i pitamo znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj. Naravno, u podtekstu toga je pitanje kako je biti u manjini u Hrvatskoj. Mogli smo jednako tako mogli postaviti pitanje kako je biti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Kako je biti osoba koja boluje od neizlječivih bolesti u Hrvatskoj. Kako je biti dio bilo koje manjine u Hrvatskoj. I treće – mi to pitanje postavljamo Europi. Jer zastupnici iz Hrvatske koji su dosad sjedili u Europskom parlamentu jednu jedinu riječ nisu spomenuli o tom pitanju. Imali smo dvije zastupnice u Europskom parlamentu koje su govorile o Srbiji – jedna da su Srbi bahati i da ih treba blokirati, druga da joj je pun kufer i da ako i dalje budu spominjali etnička čišćenja, da će se počistiti pred našim dvorištem. To su naši zastupnici, hrvatski zastupnici, govorili o Srbima u Europskom parlamentu. Drugi zastupnici bavili su se manjinskim pitanjem u Ukrajini i svi su se bavili pitanjem Hrvata u BiH – ali pitanjem Srba u Hrvatskoj niti jedan. Smatramo da Europa nije dosad čula poziciju Srba u Hrvatskoj jer su je europski zastupnici iz Hrvatske potpuno ignorirali. Jedini način da se sazna je da se izabere direktan predstavnik Srba u Hrvatskoj, odnosno svih onih drugih građana koji su nezastupljeni i nepredstavljeni i čije se pitanje ne postavlja. Dakle, mi računamo na glasove svih onih koji su na margini, koji osjećaju da ih sadašnji zastupnici ne primjećuju.”

Od cijelog tog podkonteksta, odabrali ste pitanje baš Srba. U Hrvatskoj je nacionalizam naglašen, a on se u Hrvatskoj najviše hrani suprotstavljenošću Hrvata i Srba. Je li vam takvo pitanje više teret? 

“Mi ga moramo otvoriti, postoje nepopularna pitanja koja se sklanjaju s dnevnog reda. Mi otvaramo nepopularna pitanja jer je to naša dužnost. To je kao da imate problem sa zdravljem pa je nepopularno da idete kod doktora i pijete lijekove – jer je to nepopularno i nekoga može uznemiriti. Mislim da je važno staviti na dnevni red realnost i suočiti se s pitanjem koji mnogi ne vide i ignoriraju. Mi smo inače izloženi tome da se u današnjoj interpretaciji prošlosti, pa i devedesetih, da se potpuno briše aspekt Srba u Hrvatskoj. Govori se da je Hrvatska tad bila ujedinjena, da su svi bili za isto, ali iz toga se isključuje segment koji je bio 11 posto – danas je 4 posto. Ali mislim da je ignoriranje velik problem. Mi želimo zastupati marginalne grupe, od kojih su Srbi najizraženiji.”

Na pitanje je li biti Srbin u Hrvatskoj jednako kao biti Hrvatska u Europskoj uniji, Jović kaže da postoji jasna veza.

“Zemlja koja je mala traži ravnopravnost unutar Europske unije, ali da bi bila vjerodostojna kada to traži u Bruxellesu, mora omogućiti više prava malim zajednicama, a ne manje. Ne možete tražiti ravnopravnost hrvatskog jezika u Europskoj uniji ako vam smeta ‘Srbin’ napisan na ćirilici. Ili bilo koji ćirilićni znak. Na jednom od mojih plakata imate piše ‘Europa i tvoja i moja’, pri čemu je ‘Europa’ napisano na ćirilici, ali ta četiri slova – ‘moja’ i ‘tvoja’ – su jednaka i na ćirilici i na latinici. Od 27 slova na tom plakatu, jedno je evidentno ćirilićno. Ako vas smeta jedno slovo, od 27, onda je problem u vama, a ne u tom slovu.”