Nikola Vlašić je u ponedjeljak, 4. listopada, navršio tek 24 godine, a već je među tri najskuplja transfera hrvatskih nogometaša u povijesti, uz Luku Modrića i Matea Kovačića. Kao najbolji igrač ruske lige iz moskovskog CSKA prešao je u londonski West Ham za 30 milijuna eura, plus bonusi od osam milijuna, i potpisao petogodišnji ugovor uz plaću od, navodno, četiri milijuna eura godišnje. Iza Nikole Vlašića već su dva transfera – iz Hajduka u Everton 2017. i potom iz Evertona u CSKA. On je, u punom smislu riječi, proizvod svog oca Joška Vlašića, nekadašnjeg rekordera u desetoboju i trenera koji je, s trenerom Bojanom Marinovićem, kćer Blanku doveo do vrha svjetske atletike. U povijesti sporta ne postoji trener koji je i kćer i sina, u dva potpuno različita sporta, individualnom i momčadskom, doveo do najviše svjetske razine. Nikola Vlašić kao projekt traje već 20 godina, otkad je s četiri godine počeo trenirati nogomet. Otac Joško studiozno ga je vodio i usmjeravao, sve je iz dana u dan zapisivao i posjeduje o tome opsežnu dokumentaciju. Joško Vlašić (65) za Tempo je otkrio kako je kao inovator proizveo vrhunskog igrača.

TEMPO: Kako je došlo do odluke da sina Nikolu usmjerite prema nogometu?

Od malena je imao izražene brzinu, skočnost, snagu, koordinaciju, pobjednički stav, a volio je loptu i igrice s njom. Meni je nogomet veoma blizak i drag sport tako da mi je izbor bio veoma lagan. U dobi od 6. do 10. godine često je sudjelovao u sprinterskim utrkama – 50, 60 i 100 m. U atletici bi moguće najbolji bio u skoku u dalj, a kao krilo u rukometu mogao je doseći svjetsku klasu.

TEMPO: Jeste li prije Nikole radili individualno s nogometašima?

Kraće vrijeme s Aljošom Asanovićem, Zvonimirom Deranjom, kasnije s Ivanom Strinićem i još nekima. Imao sam formalno znanje kao kineziolog, kroz djetinjstvo i srednjoškolsko razdoblje dosta sam igrao nogomet, a biomehaniku pokreta, koja je esencijalna u atletici, upotrijebio sam za mnoge elemente u nogometnoj tehnici. Kada sam započeo raditi s Nikolom, na tisuće sati potrošio sam u razgovoru s ljudima iz nogometa bistreći mnoge teme. Pratio sam neke sustave rada, donosio svoje zaključke i promišljao vlastita rješenja. Oduvijek su me zanimali novi putevi i metode.

Joško Vlašić od najranijih dana nogometno usmjerava sina Nikolu, brine o njegovu razvoju, priprema i vodi njegove treninge, a sve kako bi postao vrhunski nogometaš. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

TEMPO: Koje su Nikoline najveće prednosti u odnosu na većinu nogometaša?

Spoj snage, agilnosti, brzine i dinamičke ravnoteže s vrhunskom tehnikom, čini ga nesvakidašnjim igračem, a dobre odluke koje u trenu donosi tijekom igre, postavljaju ga na još višu razinu.

TEMPO: Bi li Nikola uspio da je radio s drugim trenerima u mlađim kategorijama?

Nikada Nikola ne bi dosegao ovu razinu da je radio po ustaljenim principima nogometne struke u Hrvatskoj.

TEMPO: Je li moguće vaše metode, kojima ste razvijali Nikolu, primjenjivati na svima u mlađim dobnim kategorijama?

Potpuno sam uvjeren da bi svaki klub koji bi provodio tu filozofiju i njene izvedbene postulate veoma brzo profitirao u stvaranju cjelovitih igrača respektabilnih i za Ligu i za europsko tržište.

TEMPO: Zašto ste umjesto Hajdukove akademije za mlađe kategorije radije odabrali da Nikola trenira i igra u Omladincu iz Vranjica?

Zato što sam pratio kako se radilo u Hajduku te to uspoređivao s radom u tadašnjem Omladincu kod Franka Bogdana i mogućnošću osobnog aktivnog uključenja u taj rad. Radio sam dva, tri individualna treninga s njim u dvorani tijekom tjedna u natjecateljskom periodu, a izvan njega još nekoliko.

TEMPO: Jeste li ciljano s Nikolom radili i usavršavali jedan po jedan nogometni element?

Osmislio sam bezbroj vježbi, a svaka je imala jasne kriterije uspješnosti po kojima se mogao ravnati. U obučavanju nogometne tehnike sortirao sam vježbe u osnovne grupe: dribling, pas, primanje, šut, kombinacije… Pojašnjavao sam mu tehniku udarca, položaj stajne noge u odnosu na loptu i ulogu stajne noge u preciznosti te koje su posljedice pojedinih odstupanja. Položaj tijela i noge koja udara loptu, a posebno o čemu ovisi njena kutna brzina. Dosta je tu detalja koje je trebalo usvajati u svakoj od specifičnih situacija iz kojih se šut može dogoditi: šut iz mjesta, kada lopta dolazi s boka, okomito prema igraču, pod kutom od 45 stupnjeva ispred, 45 stupnjeva straga, šut iz vođenja prema golu, šut iz vođenja paralelno s linijom gola, nakon vođenja pod kutom od 45 stupnjeva, a onda sve to i lijevom nogom te punim ristom i unutarnjim dijelom stopala. Potom volej udarci pod svim tim kutovima dolaska lopte, s obje noge i opet sve punim ristom i unutarnjim dijelom stopala, s nadopunom da lopta leti u smjeru gola preko igrača koji je u trku prema golu. Opet sve te kombinacije uključujući drop-kick udarac, naravno, opet s obje noge. Potom šut punim zamahom, šut iz potkoljenice, šut u pol koraka. Naravno, tome treba dodati šut škaricama, potom lob udarce. Sve to uz tisuće ponavljanja. Motiviranje brzine šuta mjerenjem brzine lopte radarom. Naravno, snaga šuta podizala se porastom njegovih eksplozivno-brzinskih motoričkih komponenti. Šut je najeksplozivniji i najzahtjevniji  dio nogometne igre, a rekao bih i najvažniji jer se njime postiže atraktivniji od dva bitna segmenta igre-pogodak. Isto tako, šutiranje za posljedicu ima porast eksplozivne snage igrača. Kao što sam ranije kazao, preciznost šuta ovisi o djelovanju cijeloga tijela i svih njegovih dijelova na loptu, a takve se situacije provode gađanjem pojedinih segmenata gola, bilo da se sva druga polja prikriju ili se na golu istakne cilj. U ovakvim obučavanjima, osim radara, koristio bih odjednom 50 lopti i top za lopte na kojem sam mogao regulirati brzinu izbačaja, efe i kutove izbačaja.

TEMPO: Nikola je bio najmlađi kapetan Hajduka, najmlađi strijelac u HNL-u i Europi. Je li s Hajdukom mogao postići više, žali li što nisu osvojili nijedan trofej?

Nikola je započeo svoju karijeru jako rano. Zato je stigao sve napraviti što je potrebno da izađe rano na seniorsku scenu te je uspio pokupiti sve te rekorde koje ste spomenuli. Međutim, nogomet nije pojedinačni sport i uspjeh ovisi o dobro vođenoj i kvalitetom izbalansiranoj ekipi. U vrijeme dok je Nikola bio u Hajduku, to se nije dogodilo u tolikoj mjeri da bi se osvajali trofeji. Opcija povratka jednog dana u Hajduk je njegova goruća želja.

Blanka Vlašić, nekadašnja svjetska prvakinja u skoku u vis, prati i podržava mlađeg brata Nikolu u njegovoj karijeri, još od vremena kada je igrao za Hajduk. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

TEMPO: Čime je Nikola osvojio tadašnjeg trenera Evertona Ronalda Koemana? Je li Everton u tom trenutku 2017. godine bio pravi izbor za Nikolu?

U dvije utakmice s Evertonom Nikola se jako dojmio Koemana lakoćom kojom je izlazio na kraj sa suparničkim igračima u duelima i igri jedan na jedan te zrelim ispravnim rješenjima unatoč svojim mladim godinama. U srazu s Evertonom pojmio je da se može nositi s igračima Premier lige, a velika želja trenera da se to dogodi pobudila je i u njemu silnu želju da ode u plavi dio Liverpoola. Dobra je to bila odluka, ali mu okolnosti nisu išle na ruku. Everton se tog ljeta pojačao izuzetno skupim pojačanjima u veznom redu, plaćenim od 25 do 43 milijuna eura, koja su morala igrati te je stavljen na poziciju desnog krila. Nikola je najbolji u veznom redu kao desetka ili kao osmica. Može on odigrati i na ostalim pozicijama u napadu, ali to su mu ipak pomoćne pozicije. Everton je u tom periodu trpio, zbog ozbiljnih ozljeda, izostanak nekih ključnih igrača i bio je u krizi igre i rezultata. Ekipa je izgubila samopouzdanje. Nikola je malo pomalo, ali sve više i više dobivao šanse na desnom krilu, gdje je surađivao s tadašnjom rezervnom opcijom, desnim bekom koji se običavao spuštati jako nisko, gotovo u krilo golmana, te je Nikoli ostao golemi prostor koji je morao neprestano pokrivati. U fazi golmanovog ispucavanja lopte, što je bilo najčešći oblik započinjanja akcija njegove ekipe, on se morao pozicionirati naprijed, a odmah nakon izgubljene lopte (što je bilo najčešće) u sprintu se morao vraćati često obavljajući i bekovski dio posla. Tako da se silno iscrpljivao u sprintu gore-dolje, ponekad i više od 70 m. I pored takvih okolnosti i loših rezultata, Nikola je često bio apostrofiran od publike, novinara i trenera Koemana kao rijetka svijetla točka Evertona. Trener je ubrzo dobio otkaz, a njegovi nasljednici imali su neke svoje igrače i neke druge ideje. Na svakom treningu Nikola je ispoljavao svoju kvalitetu, a kada je Rooney odlazio iz kluba, prišao mu je i kazao: „Samo tako nastavi i bit ćeš veliki igrač.“

TEMPO: U čemu je napredovao u periodu dok je igrao za CSKA?

Dolaskom u CSKA Nikola je na mah dobio povjerenje trenera i svoju pravu poziciju. Tu prvu polusezonu po dolasku u Moskvu CSKA je igrao najbolji nogomet od sve tri godine koliko ih je Nikola proveo tamo. Možemo se sjetiti dviju pobjeda protiv Real Madrida u Ligi prvaka iz tog razdoblja. U prvoj je Nikola zabio za pobjedu, a potom su u Madridu deklasirali domaćine s 0:3. Očekivalo se da će izuzetno mlada ekipa CSKA u narednom periodu eksplodirati. To se nije dogodilo. Veliku zimsku stanku CSKA nije dobro iskoristio. Pripreme nisu bile dobro koncipirane, a trener je napravio neke ne baš kvalitetne taktičke izmjene i umjesto da na proljeće osvoje nacionalno prvenstvo, odmah na početku izgubili su neke bitne bodove i ambicije su se izjalovile. Sljedeća sezona donijela je Nikoli titulu najboljeg igrača Rusije, ali je ekipa opet u proljetnom dijelu zbog opetovanih grešaka u dugom zimskom pripremnom periodu opet potonula i izgubila bitku za prvenstvo. Bilo je vrijeme za promjenu sredine. Međutim, CSKA ga nije htio pustiti. Otkupnu klauzulu od 35 milijuna covidom nagrizana Europa nije mogla platiti. Zenit je ponudio toliko, ali klauzula ugovora otkupa nije vrijedila za Rusiju. U trećoj sezoni CSKA je dobio novog sponzora, novac i mnoga pojačanja od kojih neka to nisu bila. Veliki novac se potrošio, a ekipa nije bila izbalansirana. Trener se nije snašao u situaciji. Izlaza nije bilo. U trilerskom raspletu svih mogućnosti pojavio se West Ham s jasnom vizijom menadžera Moyesa.

TEMPO: Koliko ga je pogodilo što nije bio u sastavu za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine?

Što se tiče Rusije 2018., Nikola je bio u Dalićevim planovima. Konačno, on ga je promovirao u A reprezentaciju. Međutim, stvari u Evertonu su se odvijale kako sam opisao i mada je Nikola te sezone sakupio više minuta negoli najmanje dvojica putnika koji su otišli u Rusiju i mada je Nikola bio u jako dobrom stanju, ni ja a ni Nikola nemamo nekakvu „patnju“ ili zamjeranje što se to nije dogodilo.   

TEMPO: Koliki je vaš utjecaj na Nikolu i održavanje forme otkad se preselio u Englesku, pa onda u Moskvu?

Bitan. U Liverpoolu smo u sklopu kuće napravili mini nogometni centar, teretanu, boks za nogomet i stazu za sprint. U tom periodu realizirao sam s njim 58 individualnih treninga, od kojih 30 veoma razvojnih. Zato sam i kazao da je Nikola apsolutno bio spreman za Svjetsko prvenstvo 2018. U Moskvi je dobivao dnevno moj kondicijski program koji je realizirao u klupskoj teretani, a u Splitu smo u pauzama realizirali treninge u našoj dvorani. Posebno sam ponosan na njegov dvomjesečni rad u Splitu u vrijeme globalnog lockouta uslijed pandemije.

TEMPO: Radi li se u engleskim klubovima bolje i više s igračima? Zbog čega engleski nogometaši redovito izgledaju spremnije i moćnije od nogometaša u našim klubovima?

U engleskoj Premier ligi selekcija je brutalna. Dolaze i opstaju najdarovitiji igrači u tehničkom, fizičkom i psihičkom smislu. Intenzitet treninga je velik. Prate se najsuvremenija dostignuća u regeneraciji, a u logistici je sve dovedeno do savršenstva. Platežna moć klubova osigurava dovođenje najboljih trenera i drugog stručnog osoblja, koji su vrhunski motivirani za uspjeh u takvom natjecanju. Bič javnog mijenja je nemilosrdan, a nogometni stil života ostrašćen gotovo do apsurda.

Nikola Vlašić do sada je odigrao 29 utakmica za A reprezentaciju i postigao je sedam golova. FOTO: AP Photo/Petr David Josek/GuliverImage

TEMPO:  Koju biste vi Nikolinu poziciju preporučili kao optimalnu treneru West Hama, a koju izborniku Daliću?

Nikola je ofenzivni vezni igrač. Posjeduje iznimno rijetku osobinu da je izuzetno opasan u zadnjoj trećini terena gdje stvara prednost kroz dribling, pas i utrčavanje u međuprostor i ekstremno je moćan u duelima. To su pozicije desetke i osmice. Međutim, sve pozicije u nogometu su međusobno ovisne i svaka pozicija mora imati logičnu podršku suigrača da bi ona došla do izražaja. Sjećam se jednog perioda u Hajduku kada je Nikola igrao u špici napada. Razumijem da su treneri u iskušenju da ga tu postave s obzirom na to da se on jako dobro snalazi u malom prostoru i što je bliže golu i više u mogućnosti da zabije. Međutim, baciti njega na tu poziciju, a ne posložiti situacije u drugim linijama da lopta do njega dođe, sve je što bi suparnički trener i ekipa željeli; izolirati najboljeg igrača i svesti ga na jedan dodir lopte kroz cijelu utakmicu.

TEMPO: Bi li Nikolin stil igranja bio bitno drugačiji da je bliži vašoj visini od 190 cm?

Visina mu ne bi bila problem. Sve se može izbalansirati dobrim treningom, a s druge strane, vjerojatno bi bio opasniji u skoku i igri glavom.

TEMPO: Izbornik Dalić otvoreno je naglasio da je Nikola zaslužio transfer i igranje u većem klubu od West Hama?

Izbornik ga je do sada već doživio i laska takva izjava. Ne mislim da je on bilo kako želio umanjiti veličinu kluba, već je htio iskazati Nikolinu kvalitetu.

TEMPO:  S kojim biste se igračima i nositeljima igre klubova u Premiershipu usudili usporediti Nikolu?

Nikola je vrlo kompleksan igrač. Naoružan je mnoštvom dobrih osobina i zna ih dobro koristiti. Snalazi se dobro na svakom dijelu terena. On na trenutke može podsjećati na nekoliko različitih igrača; ponekad na Hazarda, ponekad na Aquera, a opet ponekad na Iniestu. Sve ovo s Moyesovim West Hamom izgleda perspektivno. Nikola je silno motiviran, već dostatno iskusan, u vrlo kvalitetnoj momčadi i s vatrenim navijačima koji te ne ostavljaju ravnodušnim.

TEMPO: Pregovaralo se i o Nikolinu prelasku u AC Milan, bi li njemu više odgovaralo igranje u Seriji A od Premiershipa?

Milan je baš htio Nikolu, a i Nikola nije bio indiferentan. Međutim, nisu se uspjeli dogovoriti s CSKA-om. Ne bih govorio o ligi koja odgovara više ili manje Nikoli. Mislim da je važnije da ima dobrog trenera koji ga cijeni i da ima ekipu koja je dobro izbalansirana i igra napadački nogomet. A engleska liga je epicentar svjetskog nogometa i veliki izazov.

TEMPO: Koliko su Nikolu opterećivale kombinacije oko transfera i vrtoglavih milijuna koji se vrte u tim poslovima?

Nikolu se jako namučilo tijekom proteklog prijelaznog perioda. Znao je da mora otići ako želi sačuvati progresiju svoje sportske karijere. To je bilo iskonski esencijalno potrebno. Sportski talent se živi kratko i ne može se uskladištiti za neko drugo vrijeme. Ovo su njegove još uvijek formativne godine; ili se dogodi ili nestane zauvijek. Nadao se da se nakon EP-a uopće neće više vraćati u Moskvu. Onda se nadao da će u prvom tjednu sve biti riješeno. Pa onda u svakom narednom. Nije ni sudjelovao u igri svoje ekipe, a na treningu je postavljen u drugi dio ekipe. Nakon toga je propao izgledni transfer u Zenit, a trakavica s Milanom je išla unedogled. Iako je provodio moje treninge, to nije bilo dovoljno. Klupski treninzi nisu bili visokog intenziteta, a aktualni trener izbjegavao je šuterske treninge i nije dozvoljavao ni jednom svom igraču, pa tako i njemu, da ih upražnjava nakon završetka treninga. Potom su stigle kritike pojedinih komentatora u javnom prostoru. Bio je nespokojan i izmrcvaren. Konačno je dočekao let u London, liječnički i naposljetku potpis, a onda odmah reprezentaciju. Treba naglasiti da je Nikolin menadžer Tonči Martić napravio sjajan posao.