Glasanje Hrvatske protiv Rezolucije UN-a izazvalo je novu žestoku svađu između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, ali i podjele na hrvatskoj političkoj sceni. Za Rezoluciju kojom se traži trenutačno i održivo humanitarno primirje u Pojasu Gaze, gdje se, nakon izraelske odmazde na krvavi teroristički napad Hamasa 7. listopada, događa humanitarna katastrofa, s gotovo 10 tisuća ubijenih civila, glasalo je 120 zemalja, 45 je bilo suzdržano, 14 protiv, među kojima su od članica EU-a bile Mađarska, Češka, Austrija i Hrvatska.

Daljnje podjele događaju se i u SDP-u, iz kojeg je prošloga tjedna cijela organizacija SDP-a Dugi Rat odlučila prijeći Socijaldemokratima, što je učinio i veći dio članova raspuštenog gradskog odbora SDP-a. S druge strane, zagrebački SDP već godinu dana ima v.d. predsjednika Branka Kolarića, a unutarstranački izbori nisu na vidiku kako ne bi došlo do novih raskola uoči parlamentarnih izbora.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je s predsjednikom Skupštine grada Zagreba Joškom Klisovićem, bivšim predstojnikom Ureda predsjednika Republike, zamjenikom ministrice vanjskih poslova, dugogodišnjim diplomatom koji je obnašao dužnost u Misiji RH pri UN-u i NATO-u. Kao član SDP-a, zbog kritika iz redova vlastite stranke, prije nekoliko mjeseci odlučio je volontirati na funkciji predsjednika Skupštine grada Zagreba, kako bi izbjegao optužbe da je SDP talac njegove plaće i koalicije sa strankom Možemo!

NACIONAL: Iza vas su godine diplomatske karijere, radili ste u Misiji Hrvatske pri UN-u i NATO-u, bili ste zamjenik ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić. Premijer je prošloga tjedna na sjednici Vlade opet govorio o Rezoluciji UN-a kojom se traži humanitarno primirje u Gazi, protiv koje je glasala Hrvatska, zato što se ne spominje osuda Hamasa. Kako komentirate tu odluku?

Da, Rezolucijom se ne osuđuje Hamas i brutalni teroristički napad koji je počinio protiv nevinih građana Izraela. Kanada je predložila takav amandman, no on nije prihvaćen, Kanada nije glasala protiv, već je ostala suzdržana. Smisao Rezolucije je da se zaustavi ratno djelovanje kako bi se dostavila humanitarna pomoć nevinom palestinskom stanovništvu, a ne Hamasu. Apsolutno treba podržati pravo Izraela da osigura punu zaštitu svojim građanima od napada terorističkih organizacija kao što je Hamas. Ali ono u čemu se ne slažemo s Vladom jest da se zanemari humanitarna katastrofa, dakle civilni aspekt i stradanje nedužnih ljudi na području Gaze. Do sada ih je već gotovo deset tisuća ubijeno, među njima veliki broj žena i djece. Smatram da je odluka hrvatske vlade u biti loš pokušaj dodvoravanja našim saveznicima.

NACIONAL: Među europskim zemljama koje su glasale protiv su Mađarska, Austrija i Češka. Ostale su bile suzdržane. Je li glasanje protiv Rezolucije UN-a pranje nečiste savjesti zbog ustašluka koji se godinama tolerira u javnom prostoru?

Sumnjam, jer to se ne radi na takav način, nego obračunom s ustaškim pozdravom i insignijama koje su prisutne u hrvatskom društvu koje su obilježile holokaust na našem prostoru. Nema tu nikakvih dvostrukih konotacija koje spominje premijer. Takvom nedvosmislenom akcijom se postiže vjerodostojnost, a ne glasanjem za neobvezujuću Rezoluciju OS UN-a. Kod Rezolucije je bilo važno objasniti i Amerikancima i Izraelcima da Hrvatska ima traumu iz Domovinskog rata, kada su naši ljudi bili hermetički zatvoreni u opkoljenim gradovima, od Dubrovnika do Vukovara i znamo što znači patnja civilnog stanovništva kojem ne možeš dostaviti humanitarnu pomoć. Na taj način trebalo je dati do znanja da mi jednostavno ne možemo biti protiv zaustavljanja ratnih djelovanja kako bi se humanitarna pomoć dostavila civilima u Gazi. U isto vrijeme trebali smo jasno i glasno istaknuti kako su i SAD i Izrael naši saveznici i kako Izrael ima puno pravo zaštiti svoje građane i svoj teritorij.

NACIONAL: S druge strane, predsjednik Republike nije bio konzultiran. Je li se u vašoj diplomatskoj praksi nešto slično dogodilo?

Kod ovako važnih pitanje ne. Tu je jako bitno imati jedan stav države, a ne da svako brdo vodi svoju politiku, čime šaljemo poruku da nemamo državnu politiku i samo zbunjujemo međunarodnu zajednicu, što svakako šteti Hrvatskoj. Doduše, sjećam se da je u doba predsjednika Mesića i premijera Sanadera postojao različiti stav oko američke intervencije u Iraku, kojoj se predsjednik Mesić oštro usprotivio. Ali oni su barem međusobno o tome razgovarali. U ovom trenutku je zaobiđen Ustav, što je savjetnik premijera Mate Granić i priznao, ali je samo mahnuo rukom i rekao otprilike: ma nema veze, od toga ionako nema nikakve koristi! Ako tako lako zaobilazimo Ustav, onda je pitanje kakvu sigurnost uopće imamo kao građani ove zemlje i hoće li nam država tu sigurnost jamčiti.

NACIONAL: Međutim, predsjednik Republike dao je niz neprimjerenih izjava o Izraelu, pa onda ustvrdio da se Hrvatska nema kome ispričavati i dodvoravati, da nema komplekse kao Austrija i Njemačka zbog fašističke povijesti, da tamo nema nevinih i da izraelski ambasador lupeta. Kako to komentirate? Je li takva retorika državnička?

Kao prvo, želim istaknuti da Hrvatska doista nije baštinica NDH, već antifašističke borbe i ZAVNOH-a, što je upisano u Ustavu i na čemu je upravo Franjo Tuđman inzistirao. A što se tiče predsjednikove retorike, mislim da su te izjave o Izraelu u jednom trenutku bile zapravo više emotivne. Dakako, uvijek se može raspravljati o nečijem stilu komunikacije, no bilo je i mnogo gorih izjava na tu temu u međunarodnoj zajednici. Na žalost, stvarnost je takva da će nastavkom izraelske operacije, bez stanke za dostavu humanitarne pomoći, Izrael sve više gubiti simpatije svjetske javnosti. Prije nekoliko dana opet je u Izraelu bio državni tajnik Anthony Blinken i to treći put, ne bi li uvjerio Netanyahua da zaustavi napade, kako bi se smirila humanitarna situacija. Svi zapadni saveznici uglavnom su na toj liniji razmišljanja i Izrael bi to morao percipirati. No naravno, nitko ne spori da se Izrael, pa čak i u suradnji s međunarodnom zajednicom, mora obračunati s terorističkim organizacijama. A jedna od njih je Hamas. Međutim, sadašnja kriza je dio jedne puno šire priče i ponavljanje uobičajenog obrasca na Bliskom istoku. Naime, kada god imate naznake puta prema miru, onda se namjerno napravi neki incident koji sve vrati na početak. U povijesti je to npr. bio Sporazum iz Osla, koji je trebao donijeti trajni mir na Bliskom istoku. A onda su izraelski desničarski radikali ubili Yitzhaka Rabina. Sada su to bili Abrahamski sporazumi koji su trebali dovesti do približavanja Izraela Saudijskoj Arabiji, što je očito smetalo Hamasu. Zato je i izveo teroristički napad u kojem je brutalno pobijen ogroman broj izraelskih civila, kako bi sve opet vratili na početak.

NACIONAL: Kako komentirate rad ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana?

On je stvarno dobar čovjek. I bio je dobar diplomat. Međutim, na ovoj se funkciji ne snalazi. Ne znam je li razlog tome činjenica da mu premijer ne daje dovoljno prostora, u to ne bih ulazio. Ali mislim da se puno bolje može.

NACIONAL: Desecima diplomata istekao je mandat, nemamo veleposlanike u Parizu, Londonu, Vatikanu i Ženevi. Je li bilo sličnih situacija u vašoj diplomatskoj karijeri?

Do sada nismo nikada imali takvu situaciju da se predsjednik i premijer ne mogu godinama dogovoriti oko imenovanja veleposlanika. Jer jedini utjecaj koji predsjednik Republike ima na kadroviranje u diplomaciji je upravo kroz imenovanje veleposlanika, dok sve ostalo radi Vlada. U ovom trenutku je Vlada ta koja u potpunosti kontrolira diplomaciju i onemogućuje predsjedniku Republike da se uključi u imenovanja veleposlanika, što je njegovo ustavno pravo.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Po mnogim veleposlanstvima su otpravnici poslova. Što kažete na predsjednikovu tvrdnju da je premijer pretvorio hrvatsku diplomaciju u službu svojih poslušnika i da zato nema dogovora o novim imenovanjima?

Da, otpravnike poslova je imenovala Vlada pa u praksi imaju osjećaj da njoj isključivo i odgovaraju. A tamo gdje imamo veleposlanike, mnogi su već u pri kraju drugog mandata, odnosno u 7. ili 8. godini, iako bi po zakonu trebali biti samo 4 godine i onda se vratiti u Zagreb, u centralu. To je sigurno neprimjereno. Izgleda da će tako biti do izbora i da će izbori biti ti koji će presuditi kako će se ta situacija riješiti.

NACIONAL: Na Dan svih svetih izaslanstva Sabora, Vlade i Ureda predsjednika polagala su vijence na gradskim grobljima za poginule, branitelje, žrtve rata, ali ne i antifašistima. Tamo je, uz Savez antifašista, SDP i Socijaldemokrate bio samo vijenac Grada Zagreba. Vijenca Ureda predsjednika nije bilo, a ni Sabora ni Vlade. Kako to komentirate?

Što se tiče Vlade i Sabora, to ne mogu razumjeti, osobito ako su zbog kompleksa NDH prema Židovima i ustaškog sudjelovanja u holokaustu tijekom Drugog svjetskog rata, glasali protiv Rezolucije o humanitarnoj pomoći Palestincima. Kako to da nisu potvrdili taj svoj proizraelski stav polaganjem vijenaca na spomenik antifašistima? A što se predsjednika Republike tiče, to me doista čudi, jer ja ga jako dobro poznajem i znam da je uvjereni antifašist. Tu nema nikakve dileme. Ne znam što se dogodilo, možda nije bio u Zagrebu? U svakom slučaju, ja sam dva puta polagao vijenac. U ime Grada Zagreba i SDP-a.

NACIONAL: Je li se SDP oporavio od raskola i izbacivanja velikog broja članova iz stranke?

Mislim da se SDP još nije oporavio, ali smatram da je trebalo izbaciti dio bivših članova jer su nanosili više štete nego koristi SDP-u. Neki njihovi stavovi kada se trebalo opredijeliti otišli su u pogrešnom smjeru, mnogi su kalkulirali kako bi bili na listama za Sabor koje je sastavljao bivši predsjednik stranke Davor Bernardić. Ja, kao što znate, nisam se dao uvući u takve igre. Radije sam zadržao osobni integritet i nisam ušao u Sabor.

NACIONAL: Kakvo je stanje u zagrebačkom SDP-u? Prestali ste primati plaću kao predsjednik Skupštine da biste dokazali svojim stranačkim drugarima da niste pod čizmom Tomaševića radi plaće. Napadaju li vas još uvijek i kakav je stav kluba SDP-a u Skupštini prema vašoj poziciji?

Tomašević mene nikada nije kontrolirao kroz moju plaću kao predsjednika Skupštine jer i moju i njegovu plaću određuje Skupština i svi znaju kolika je. No neki od mojih kolega u mojoj stranci od moje su plaće napravili glavno političko pitanje kojim se SDP bavio. To se osobito pojačalo nakon što je Možemo! odbio prijeizbornu koaliciju sa SDP-om za parlamentarne izbore. Nisam želio da moja plaća bude uopće politička tema u mojoj stranci, niti sam želio da netko pomisli kako je stranka talac moje plaće u smislu političkog rada u gradu Zagrebu, ili odnosa s Možemo!. Želio sam vratiti fokus političke rasprave u stranci na ono što je bitno, a to su problemi građana Zagreba. Osobno sam predložio kroz klub SDP-a najviše prijedloga za poboljšanje života građana te zaustavio neke gradonačelnikove koji nisu bili optimalni. To je bio glavni razlog zbog kojeg sam odustao od plaće, iako ja živim od svoga rada i pošteno sam je zaradio. Ja nemam drugih netransparentnih prihoda kao neki u politici pa im plaća nije važna.

NACIONAL: Ubrzo se otkrilo da ste se zaposlili kod generala Čermaka, zbog čega su vas također napadali. Je li vas to pogodilo?

Gdje god da se zaposlim me napadaju. Ja sam nastojao pronaći posao u tvrtki koja ne posluje s Gradom Zagrebom i koja će imati razumijevanja i pokazati fleksibilnost za moje obveze kao predsjednika gradske Skupštine. Tvrtka ima i niz međunarodnih gospodarskih operacija pa im se moje iskustvo s gospodarskom diplomacijom i znanjem međunarodnog prava pokazuje korisnim. Ja sve svoje zadatke u tvrtki obavljam i doprinosim radu tvrtke na adekvatan način, kao što ću to nastaviti i dalje činiti i u Skupštini.

NACIONAL: Nova predsjednica Tanja Sokolić je navodno na tragu politike smijenjenog Viktora Gotovca koji je raskinuo koalicijski sporazum s Možemo!.

Ne bih rekao da ona vodi politiku Viktora Gotovca, već politiku SDP-a, u čijem formiranju aktivno sudjeluje, kao i ja te Branko Kolarić, v.d. predsjednika zagrebačkog SDP-a. Ona je puno otvorenija za konzultacije unutar kluba i stranke te je danas naš rad puno koordiniraniji i više timski, a u javnost izlazimo jasnije s našim inicijativama i razlikama u odnosu na koalicijskog partnera, što postaje sve prepoznatljivije.

NACIONAL: U nekad najjačoj zagrebačkoj organizaciji SDP-a imate v.d. predsjednika preko godinu dana. Zašto ne raspišete unutarstranačke izbore? Zar se bojite novog raskola?

Zato što smo sada pred parlamentarne i europske izbore i na njih se moramo koncentrirati. Svaki unutarstranački izbori znače neminovno natjecanje koje diže tenzije u stranci. To nam trenutačno ne treba jer bi se energija prebacila na nešto što nam u ovom trenutku nije ključno. Sada je ključno homogenizirati gradsku organizaciju i pripremiti je za kampanju za parlamentarne izbore. A ne podijeliti se u pet blokova koji će stajati iza pet kandidata i onda se međusobno dobro obračunati. Nakon toga trebali bi nam mjeseci da dođemo k sebi, a parlamentarni izbori su doslovce pred vratima.

NACIONAL: Izbori će izgleda biti u travnju. Jeste li očekivali da će parlamentarni i europski biti na isti datum?

Nisam očekivao, zato što Plenkoviću treba još jedna pobjeda, kako bi ga ta nova HDZ-ova vlada mogla imenovati na neku od visokih pozicija u EU-u. Iako će stvoriti percepciju kako je njemu najvažnije biti hrvatski premijer, mislim da on priželjkuje funkciju visokog povjerenika za sigurnosnu i vanjsku politiku, predsjednika Europskog vijeća ili možda predsjednika Europske komisije. No za tako nešto mu je glavno opterećenje ne njegove vlastite sposobnosti i kvalitete, nego rezultat njegova rada kao premijera u Hrvatskoj. Svaka mu je vlada bila opterećena brojnim korupcijskim aferama. Pa dvadeset dvoje ministara napustilo je njegove dvije vlade zbog sumnje na korupciju, a direktori javnih poduzeća pronevjerili su milijarde kuna. I on ih sve još javno brani! Mislite li da to ne znaju u Europi? Oni to jako prate, ali to se ne ističe jer HDZ ipak pripada grupi Europskih pučana koja ne želi demonizirati svog člana i oslabiti mu izborne izglede. Ali kada unutar EPP-a dođe trenutak odluke za odabir kandidata za jednu od čelnih funkcija EU-a, nominirani kandidati će jedni drugima vaditi prljavo rublje iz ormara, makar pripadali istoj političkoj obitelji. Recite mi u kojoj EU državi je toliko ministara napustilo vladu zbog korupcije, zloupotrebe položaja ili pogodovanja. U kadrovskim raspravama sve se to uzima u obzir.

NACIONAL: Jesu li stranke od centra nalijevo sposobne stvoriti postizbornu koaliciju i smijeniti HDZ s vlasti? Prijeizbornu očito nećete stvarati jer vas je Možemo! odbio. Je li vas to osobno pogodilo?

Mislim da je Možemo! napravilo veliku pogrešku. Pokazali su veliku političku nezrelost. Jednostavno su pokazali da ne razumiju da jedino ako si na vlasti možeš mijenjati situaciju u državi, a što ti je potrebno da ubrzaš promjene i u gradu Zagrebu. Svojom odlukom olakšali su izborni posao HDZ-u.

NACIONAL: Očito nisu željeli biti junior partner u vladi u kojoj je Peđa Grbin premijer.

Nisam ni ja htio biti junior partner u gradu Zagrebu u kojem je Tomašević gradonačelnik, no o tome su građani odlučili. Ja sam htio biti gradonačelnik, pa nisam. Uvijek biraš između dva zla manje. Manje zlo je ući u predizbornu koaliciju, nego biti veći katolik od pape i ne ući u koaliciju i time ugroziti pobjedu na parlamentarnim izborima, i to zato što ne želiš sa „starom“ strankom SDP-om „da se ne bi inficirali“.

NACIONAL: U SDP-u smatraju da se vaše inicijative ne uzimaju dovoljno u obzir i da Možemo! radi po svome jer ste vi junior partner.

Građani su odlučili da smo mi junior partner u toj koaliciji i s time se moramo nositi sljedeće dvije godine. Tu percepciju možemo promijeniti samo dobrim rezultatima na sljedećim izborima. Možemo! je naše zahtjeve pretočene u odluke Skupštine ili u naš koalicijski sporazum uzelo u obzir, o napretku nas izvješćuju, samo što za njihovo provođenje treba vremena, a svi smo nestrpljivi.

NACIONAL: Koje su to inicijative? Na kojim projektima će SDP inzistirati? To se baš i ne zna.

To su npr. inicijative uspostave riznice, kataloga imovine Grada, One-Stop-Shop za poduzetnike, jačanja palijativne skrbi, građanski odgoj, obnova Jaruna, zdravlje mladih i mnogi drugi. Jednu smo već doveli do kraja. To je antikorupcijska platforma Zviždač koju sam predstavio u kampanji za gradonačelnika, a nakon što je nedavno uspostavljena, medijski sam je promovirao s gradonačelnikom. To je jedan sjajan alat koji nas uvodi u hrvatsko političko proljeće 2.0, novi način upravljanja javnim poslovima. Godinama smo za vrijeme Bandića gledali korupciju, pogodovanja, zloporabu položaja i ovlasti. Istu stvar koju smo imali u gradu, gledamo i na nacionalnoj razini u režiji HDZ-a. Prema tome, ako hoćemo stvarni reformski iskorak u Hrvatskoj, onda je platforma Zviždač vjesnik tog novog proljeća i mehanizam koji će nam pomoći promijeniti način upravljanja. Nema reformi bez dobrog upravljanja. I građani i zaposlenici mogu sada prijaviti bilo kakvo nezakonito i neprimjereno ponašanje gradskih službenika.

NACIONAL: Optužili su vas i da jako volite putovati i da ste potrošili puno gradskog novca na razna službena putovanja. Je li to točno?

To nije točno. Ja sam putovao s izaslanstvima Skupštine, ali sam na tim putovanjima u gradski proračun uprihodovao više novca nego što sam potrošio. Jedini sam predsjednik Skupštine koji je na svojim putovanjima nešto i ostvario. Koristio sam svoje međunarodne veze da pomognem Gradu Zagrebu. Uspio sam, na primjer, osigurati donaciju za obnovu kina Europa od pola milijuna kuna. Nakon oluje u srpnju svojim međunarodnim vezama sam uspio od prijateljskih gradova iz susjednih država dobiti mehanizaciju i ljudstvo za uklanjanje polomljenih stabala i to besplatno za Zagreb. Za Zagreb se konačno čuje u europskim institucijama i Zagreb konačno doprinosi kroz Europski odbor regija gdje ga ja zastupam u oblikovanju europskih politika.

NACIONAL: Iako je SDP izašao s nizom prijedloga, od porezne reforme, stanovanja mladih, do podizanja mirovina, to ne dopire do javnosti. Možda zato što Peđa Grbin koji ima premijerske ambicije nije uvjerljiv, loš je komunikator, a njegov rejting je daleko ispod rejtinga SDP-a.

To mnogi paušalno govore o njemu. No kad razgovarate pojedinačno s ljudima o nekim njegovim stavovima i izjavama, većina ih kaže pa to što je on rekao stoji. Dakle, nije stvar u njemu, već općenito u percepciji SDP-a koji je u posljednjih 20 godina bio percipiran kao stranka unutarnjih sukoba. Ja sam to itekako osjetio u predizbornoj kampanji za gradonačelnika Zagreba. Do Uskrsa sam bio na drugom mjestu po anketama. Kada je počela predaja lista, počela je borba za mjesta na listama i ti su sukobi izašli u medije. Pa tko će onda glasati za stranku koja niti pred izbore ne može ostvariti jedinstvo. Zato je trebalo doći do preokreta i izbacivanja određenog broja ljudi kako se stranka ne bi sama u sebe urušila, kao kula od karata. Sada smo oslabljeni, ali smo na putu oporavka i želim da i na lokalnoj i na nacionalnoj razini nudimo rješenja za bolji život građana i nadamo se da će građani to prepoznati. Ja to činim u Zagrebu i time dajem primjer ostalima.

NACIONAL: Članstvo vam se i dalje osipa, prošlog tjedna cijela organizacija SDP-a Dugi Rat odlučila je prijeći Socijaldemokratima, a to je učinio i veći dio članova raspuštenog gradskog odbora SDP-a. Kako to komentirate?

Ako su ljudi koji su izašli iz SDP-a više vezani uz Davora Bernardića i vjeruju njegovim obećanjima, bolje da su to sada učinili, nego neposredno pred izbore. Ovako svaka stranka zna s kime raspolaže.

NACIONAL: Ali Bernardić nije predsjednik Socijaldemokrata, već Davorko Vidović koji i dalje uživa poštovanje kao stari socijaldemokrat koji neće u koaliciju s HDZ-om.

Usprkos tome, Bernardić se puno više pojavljuje u medijima kao lider te stranke. On je stvorio jednu infrastrukturu dok je bio predsjednik SDP-a i oni koji u njoj sebe vide, neka odu. Da me ne biste pogrešno shvatili, meni je žao da ljudi izlaze iz SDP-a, ali ako to znači konačnu konsolidaciju SDP-a, neka se dogodi. Ja sam uvijek ostajao izvan tih frakcijskih borbi i zato sam bio prihvatljiv kao kandidat za gradonačelnika.

NACIONAL: Socijaldemokrati su stvorili koaliciju pod nazivom Naša Hrvatska kojoj su se priključili HSS i Laburisti, a mogle bi i neke manje stranke. Što ćete s njima, ako će vam trebati njihove ruke za većinu u Saboru?

To su očajnici koji su trenutno relevantni jer imaju najveći klub u Saboru, 18 zastupnika, a ušli su na listi SDP-a. Oni znaju da više neće biti u Saboru i zato pokušavaju skupiti sve oko sebe da dobace do izbornog praga. Neka prvo prijeđu izborni prag, pa ćemo vidjeti što ćemo s njima ako prethodno ne pohrle HDZ-u u naručje.

NACIONAL: Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, zabranio je svima kojima se ne sviđa grb HOS-a s pozdravom ‘’za dom spremni’’ koji će predvoditi kolonu na Dan sjećanja, da ne dolaze u Vukovar. Slična stvar se dogodila Ivi Josipoviću i Milanoviću 2013. kada im je silom spriječen odlazak do vukovarskog groblja, a u režiji Tomislava Josića i Tomislava Karamarka formirane su dvije kolone. Povijest se ponavlja. Kako to komentirate?

Bio sam u toj koloni 2013. i sjećam se dobro kako je to bilo neugodno. Svi mi koji nepolitiziramo Domovinski rat smo to žestoko osudili, kao i generali koji su vodili Hrvatsku vojsku. Uostalom, oni i danas osuđuju to razjedinjavanje. Mislim da Penava u dobroj maniri HDZ-ova šegrta nastavlja raditi HDZ-u ono što je HDZ radio SDP-u. Penava sada to radi u korist Domovinskog pokreta, što se HDZ-u naravno ne sviđa i odjedanput je to velika tema. Dakle, tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Što je HDZ radio drugima, sada rade njemu. HDZ se nije ništa više zalagao za prava branitelja od vlade SDP-a, već su upravo godinama koristili branitelje u predizborne svrhe, za skupljanje jeftinih političkih bodova i stvaranje jedne atmosfere napetosti u zemlji koja je trebala dovesti do pobjede HDZ-a na izborima, što im je tada i uspjelo. A sada kada njima to radi Domovinski pokret, to im smeta. Mislim da oni neće popustiti Penavi jer bi to dovelo do ozbiljnog raskola unutar HDZ-a. Zato će oni tu biti jako tvrdi, a neće se libiti koristiti sve mehanizme, stranačke i državne, kako bi se obračunati s elementima kao što je Penava.