Bivši predsjednik Republike Ivo Josipović komentirao je za nacional.hr pismo koje je jedan od najviših zapovjednika HVO-a, general Hrvatske vojske Milivoj Petković, poslao predsjedniku Haškog suda Carmelu Agiusu, prihvaćajući u njemu krivicu i odgovornost zbog koje ga je Haški sud, pravomoćnom presudom od 29. studenoga 2017., osudio na dvadeset godina zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu etničkog čišćenja Bošnjaka s dijela teritorija BiH koji je, prema zamislima najviših dužnosnika hrvatske države predvođenih Franjom Tuđmanom, trebao postati ekskluzivno hrvatski.

Plenković i Milanović ignoriraju priznanje krivnje kojim je bivši zapovjednik HVO-a potvrdio agresiju Hrvatske na BiH

O Petkovićevu je pismu Jutarnji list izvijestio 6. rujna. Riječ je o osobnom, rukom pisanom pismu koje je Petković poslao u sklopu višemjesečnog odlučivanja suda o njegovu zahtjevu za prijevremenim puštanjem na slobodu, koji je Petkovićeva obrana podnijela 25. studenoga prošle godine. “Danas, osam godina nakon prvostupanjske presude i četiri godine nakon konačne presude, imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen. Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima. Imam ljudsku potrebu da to kažem, iako sam svjestan da su moje žaljenje i izrazi sućuti slaba utjeha svima koji su izgubili svoje najmilije”, napisao je Petković, među ostalim, u svojem pismu.

Komentirajući za nacional.hr pismo u kojem bivši zapovjednik HVO-a priznaje krivicu i prihvaća odgovornost, bivši predsjednik Ivo Josipović kazao je kako je ono kod njega, “primarno izazvalo znatiželju”. “Ključno je pitanje kako je do priznanja došlo i koji su mu motivi. Ako je sve ono što je napisao gospodin Milivoj Petković iskreno, onda je riječ o važnom i dobro došlom pokajanju, činu koji može doprinijeti, i njegovom duhovnom miru, i odnosima u BiH. Ako je riječ o manevru da bi se ishodilo ranije puštanje na slobodu, ako gospodin Petković na slobodi ne pokaže da je mislio iskreno, bit će to novi šamar pravdi te radu i ugledu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Nadam se da je gospodin Petković bio iskren i da će to i dokazati”.

Na pitanje da ocijeni što Petkovićevo priznanje znači za prihvaćanje haške presude u hrvatskoj javnosti i vlasti, Josipović je odgovorio da priznanje “sigurno, posebno ako se pokaže da je bilo iskreno, jača haašku presudu, i pravno, i moralno”. “Vidimo, dio kvazi-domoljubne scene u Hrvatskoj i BiH već relativizira priznanje naizgled prihvaćajući ga kao Petkovićev trik da se dočepa slobode. Za takvo, utilitarno priznanje pokazuju puno razumijevanja. Naravno, jer time ističu suštinsko neslaganje s presudom i dezavuiraju priznanje. Politički, to je rezultat nastavka antagonizma Hrvata i Bošnjaka i nemogućnosti da političari i stranke koje zagovaraju nacionalne programe postignu održiv dogovor o tome kako dalje graditi BiH. Ignorancija je izraz nesposobnosti za realno suočavanje s prošlošću ali i problemima sadašnjosti koji su zaista teški, naravno, ne i crno-bijeli”.

Upitan slaže li se konstatacijom da se o Petkovićevu priznanju krivnje u hrvatskim medijima, javnosti i politici začuđujuće malo govori, Josipović je odgovorio da mu se ona “”čini prilično očitom”. “Mogu je objasniti samo prije navedenim o prošlosti i sadašnjosti u BiH te odnosima Republike Hrvatske i BiH”, kazao je.

Na pitanje o tome je li se, po njegovu mišljenju, Hrvatska zadovoljavajuće suočila sa svojom ulogom u ratu u BiH, te kako to učiniti, na razini politike, a kako na razini društva, bivši predsjednik odgovorio je kako je “vrlo malo slučajeva onih država i društava koji su sposobni suočiti se, ne samo s onim lijepim i uspješnim dijelovima svoje povijesti, već i onima koji to nisu”. “Sigurno”, nastavio je Josipović, “povijest u odnosima dvaju država, a i u odnosima tri nacionalne, da ne kažem nacionalističke politike u BiH, nije bila crno-bijela. Podsjetit ću, slika odnosa Hrvatske prema ratu nije samo ona crna, opisana u presudi Petkoviću i ostalim osuđenim Hrvatima. Ni samo one lamentacije predsjednika Tuđmana o Hrvatskoj kojoj nedostaje trbuh, ni ideje, a bilo ih je, iako, koliko se sjećam, ne kao javno deklarirani dio službene politike, o pripojenju dijela BiH Hrvatskoj i one o Herceg-Bosni kao države u državi, sutra izvan nje. Ima i ona svijetla strana. O desecima tisuća ratnih izbjeglica Bošnjaka koje je Hrvatska prihvatila, o pomoći u lijekovima, hrani i oružju, ne samo za Hrvate nego i za Bošnjake, o činjenici da je Hrvatska prva priznala BiH i da je zajedničkim vojnim operacijama učinjeno puno za dovršenje rata. Ja sam kao predsjednik smatrao da treba govoriti o obje dimenzije odnosa Hrvatske i BiH, a da se za onu lošu, pogrešnu valja ispričati našim susjedima. Danas narativi o prošlosti jesu problem u Hrvatskoj, ali, čak i više u BiH. Umjesto da političari budućnost te zemlje grade na zajedničkim pozitivnim iskustvima, u raspravama i kreiranju politika dominiraju ona negativna iskustva. A njih ima na obje strane, bolje na sve tri strane. Sve su etničke skupine bile žrtve zločina, pripadnici svih tih skupina bili su zločinci”, odgovorio je bivši predsjednik dodajući kako “treba vrlo jasno reći da zločinci nisu Hrvati, Bošnjaci i Srbi, već pojedinci, imenom i prezimenom”. “Isto je i s odnosima među državama. I njih bi, bez obzira na tešku povijest i velike pogreške koje su učinjene, trebalo graditi na onim dobrim iskustvima kojih sigurno ima”, dodao je.

Upitan da ocijeni odnos predsjednika Republike Zorana Milanovića prema cijelom kompleksu haških presuda časnicima i civilnim vođama HVO-a, poput njegove izjave iz travnja ove godine da Milivoj Petković “nije ratni zločinac”, te da mu je presuda “politička”, Josipović je odgovorio kako “bez obzira kritike koje i stručna javnost upućuje na rad haaškog suda, presude nikako ne smijemo relativizirati ni negirati”. “Ako relativiziramo ili negiramo presude protiv Hrvata, što Srbi ili Bošnjaci ne bi relativizirali presude domaćih ili međunarodnih sudova u kojima su žrtve Hrvati!? Takva pozicija vodi perpetuiranju političkih, nadam se ne i drugih sukoba. Stručna rasprava o presudama potrebna je, i kada je kritična. Ali, nije dobro da se vrh politike upušta u negiranje pravomoćnih presuda. Od toga teško da može biti neke koristi, štete svakako”, kazao je za nacional.hr bivši predsjednik Republike Ivo Josipović.