Josipa Lisac obilježit će prigodnim koncertima 21. i 25. veljače u Lisinskom 50 godina od izlaska albuma ‘Dnevnik jedne ljubavi’ koji se smatra jednim od najboljih albuma u povijesti hrvatske pop i rock scene

Nakon što je očekivano brzo rasprodala prvi koncert u KD Vatroslava Lisinskog 21. veljače povodom 50. godišnjice od izlaska albuma „Dnevnik jedne ljubavi“, Josipa Lisac je morala dodati još jedan datum 25. veljače, kako bi svi njezini obožavatelji, ali i publika koja posebno cijeni njezin prvi album, došli na svoje. Upravo tim povodom, njezina diskografska kuća Croatia Records objavit će  prigodno diskografsko izdanje. Riječ je o ekskluzivnom limitiranom izdanju takozvanog ‘’half speed mastered’’ vinilnog albuma „Dnevnik jedne ljubavi“ koji je u slavnom Abbey Road studiju u Londonu masterirao svjetski priznati stručnjak za mastering Miles Showell. Osim vrhunskog zvuka pjesama poput „O jednoj mladosti“, „Srela sam se s njim“, „Sreća“, „Ležaj od suza“ i drugih reizdanje albuma na vinilu sadržavat će novinske isječke o albumu objavljene 1973. godine, a svaki će kupac albuma dobiti i download kod s mp3 verzijom albuma.

Riječ je o albumu koji mnogi smatraju najboljim diskografskim ostvarenjem u povijesti hrvatske diskografije i jednim od najboljih konceptualnih albuma hrvatskog rocka u povijesti. U knjizi „YU 100: najbolji albumu jugoslavenske rock i pop glazbe“ album je svrstan na deveto mjesto, a beogradski glazbeni kritičar Petar Janjatović u svojoj „Ilustrovanoj rock enciklopediji 1960 – 1997“ album je nazvao najuspješnijim debi albumom u povijesti domaće pop scene, dok glazbenike koji su stvarali album naziva kremom tadašnje zagrebačke scene okupljene oko jazz krugova i tada iznimno popularne i cijenjene grupe Time. Uz Karla Metikoša, s kojim je netom prije snimanja albuma i započela svoju ljubavnu vezu i skladatelja Ivicu Krajača, koji su napisali sve pjesme na albumu, na albumu su sudjelovali gitarist Vedran Božić, koji je tada svirao u grupi Time, drugi gitarist Slobodan Bodo Kovačević iz grupe Indexi, klavijaturist Tihomir Pop Asanović, basist Mario Mavrin, bubnjar Ratko Divjak, flautist i pijanist Branimir Lambert Živković, perkusionist Braco Doblekar, dok su prateće vokale pjevale Zdenka Kovačiček, Ksenija Erker i Dubravka Zubović.

Stvaranja albuma „Dnevnik jedne ljubavi“ se u velikom intervjuu koji je dala tjedniku Nacional u ožujku prošle godine prisjetila i sama Josipa Lisac. „Sjećam se kada se album stvarao i jako dobro se sjećam Karlove energije i energije Ivice Krajača, kao i Branine energije (Brane Lambert Živković). To je bilo fantastično. Bila sam tada još premlada, ali sam uživala gledajući ih. To je bila jedna ogromna energija. Nakon 50 godina taj album još živi. Postoji jedna Karlova rečenica koje se dobro sjećam, on sjedi za klavirom i kaže: ‘Uokvirit ćemo ploču i stavit ćemo je iznad klavira, taman i da se nikome ne svidi. Sviđa se nama, mi to radimo za nas da bismo poklonili drugima.’ U istom se intervjuu osvrnula i na činjenicu da album po svom izlasku nije naišao na hvalospjeve kakve dobiva danas, 50 godina kasnije. „Nisu govorili da je genijalan i da je kolosalan. Svatko je imao neke primjedbe. Treba proći 50 godina da shvatiš da držiš remek-djelo u rukama. Nitko nije znao da će to biti remek-djelo, što je dobro jer nitko time nije bio opterećen. Bio si isti i iskren. I ja mrvica u tome, iskrena i istinita. I svi albumi kasnije radili su se s istom voljom, istim duhom, istom vjerom, ali uvijek nešto iskoči što ne možeš predvidjeti. To je kreativnost.“

U vrijeme kada je album objavljen 28. veljače 1973. godine, grupa Time već je iza sebe imala prvi album. Tog vremena i snimanja albuma „Dnevnik jedne ljubavi“ također se u intervjuu za Nacional prisjetio i gitarist Vedran Božić: „Kritičari i muzički stručnjaci tog vremena poput Prohaske, Gotovca i urednika Jugotona, vrlo su nas cijenili kao sposobne muzičare, pa su nam predložili da sudjelujemo u snimanjima albuma za Jugoton. Nama je to bilo vrlo zanimljivo pa smo pristali, iako su istovremeno mnogi smatrali da muzika grupe Time nije komercijalna. U to vrijeme pristup studiju bio je ograničen. Rijetko tko je dobio priliku za snimanje, možda jedino Grupa 220. Počeli smo to raditi iz znatiželje i da upoznamo takav način rada, a i da više naučimo o snimanju u studiju. Ivica Krajač i Karlo Metikoš osmislili su taj konceptualni album kao vrlo ambiciozan projekt. To je bilo jako napredno zamišljeno u to vrijeme. Njihova ideja bila je ta da mi sudjelujemo u tome, a pozvali su i Kovačevića iz Indexa koji je svirao akustičnu gitaru. Bilo je tu i puhača, a Brane Živković je bio aranžer koji nas je dobro poznavao, pa smo odlično surađivali na snimanju”, rekao je Božić.

Izlazak albuma „Dnevnik jedne ljubavi“ bio je ujedno i početak velike karijere tada 23 godišnje Josipe Lisac, s kojom Božić tada gotovo da nije ni surađivao, iako je intenzivno sudjelovao u stvaranju tog albuma. “Ona se nije često pojavljivala na snimanjima. Sve je bilo u Karlovim rukama. On je surađivao s njom i mi nismo bili prisutni na njezinim prvim preslušavanjima. Ona je najviše s Branetom Živkovićem i Karlom radila na tim pjesmama. To je bilo dobro osmišljeno. Josipa tada još nije stekla slavu jer je prije toga bila pjevačica Zlatnih akorda i O’Hare. Nije bila takvo ime da bi to bio projekt velike pjevačice. Ona je s tim albumom stjecala svoje mjesto na sceni. Nije to bio očekivani album, došao je takav, dobro osmišljen i dobro napravljen. Na snimanjima smo svi imali jako veliku slobodu za improvizacije. Iako je bio strogo aranžerski koncipiran, ostavio je mogućnost za slobodu i lepršavost. Baš zbog toga je toliko trajan i dan danas ljudima interesantan.“

Na dodjeli Porina 2015. godine Josipi Lisac, Karlu Metikošu i Ivici Krajaču dodijeljen je Porin za antologijsko ostvarenje hrvatske glazbe za album „Dnevnik jedne ljubavi“. Tom prigodom, uručujući joj Porin, Saša Antić iz grupe TBF rekao je: „Nešto što je danas novo, sutra je već staro. Vrijeme ide i čini svoje. Međutim, u umjetnosti postoje djela koja su izvan tih kategorija. To su klasici, remek-djela, antologijska djela koja uhvate trenutak vremena u prostoru i učine ga univerzalnim. To su djela koja su vječna, izvanvremenska, koja su uvijek i svugdje svježa, inspirativna i zauvijek pamtimo naš prvi susret s njima. Te 1973. jedan tim autora i izvođača poklonio je svijetu jedno takvo djelo. LP koji je lansirao u zvijezde jednu mladu pjevačicu, da tamo ostane zauvijek.“