U zagrebačkoj Galeriji Događanja 2. lipnja otvorit će se izložba i predstaviti publikacija radova nastalih u participativnom projektu Trokut#2 autorice Josipe Bubaš, koji se bavi odnosom države i društva prema ženskoj seksualnosti. Izložba se realizira u okviru proljetnog bloka 19. Queer Zagreb Sezone udruge Domino. Uoči izložbe, u pretprostorima Galerije Događanja održat će se i okrugli stol na kojem će uz autoricu Josipu Bubaš sudjelovati autorice tekstova u publikaciji, Monika Marić i Monica Melinda Topalović te autorice izloženih radova, dok će događanje moderirati Karla Pudar, koja je ujedno i kustosica izložbe. U svibnju 2020. umjetnica Josipa Bubaš izvela je performans Trokut#2 na nasipu uz rijeku Savu, u sklopu projekta Budućnost političkog performansa koji je organizirala udruga Domino za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. Demografija, kao jedno od glavnih pitanja predsjedanja, bila je ishodišna točka promišljanja umjetničkog koncepta performansa. Autorica se odlučila na participativni pristup te javnim pozivom prikupila osobna svjedočanstva, ali i javne iskaze, vezane uz društveno-politički položaj žena. Na Prvi maj, koji nije slučajno odabran jer označava dan između proljetnog ekvinocija i solsticija te se u nekim kulturama slavi kao dan plodnosti, autorica je pristigle tragove ženskih borbi i nepravdi ritualno zapalila. U krijesu, složenom u obliku obrnutog trokuta – simbola snage ženske seksualnosti, gorjela su svjedočanstva obiteljskog nasilja, duboko intimna i bolna iskustva vezana uz grubost medicinskog sustava koji žensko tijelo birokratizira i svodi na mehanički problem koji treba riješiti, tragovi nepravde državnog sustava, ali i tekstovi koji kritiziraju diskriminaciju skrivenu u svakodnevnoj komunikaciji, dvojbama između obiteljskih obaveza i karijere, iskazi o samoći, ljubavnim vezama i gotovo svakom aspektu položaja žene u društvu. Odabirom drevnog simbola i njegovim paljenjem cilj je bio simbolički osloboditi žensku seksualnost i plodnost iz sustava koji ih ne razumije i ne cijeni, slaviti po mnogima očito zastrašujuću snagu žene te prikazati seksualnost kao snagu, a ne funkciju.

Josipa Bubaš kaže: „S obzirom na veliki odaziv na sudjelovanje u participativnom projektu TROKUT#2 i izuzetno snažne i dojmljive priloge koji su stizali i potom bili objavljivani na mojoj FB stranici, pojavila se potreba da pristigla svjedočanstva i komentare uobličim u ‘trajniji oblik’ te sam odlučila napraviti publikaciju i izložbu sa svim pristiglim prilozima. Na moje veliko zadovoljstvo, sve su se autorice odazvale pozivu i pristale na objavu u publikaciji i na izložbi. Činilo mi se da je bitno temu zaokružiti, kontekstualizirati, ukazati da se ne radi o ‘pojedinačnim incidentima’, kako u tekstu navodi Monika Marić, nego o široj, sustavnoj problematici patrijarhata. Ovaj projekt mi je izuzetno drag jer funkcionira na nekoliko razina, kroz svjedočanstava, na intimnoj razini, kroz društveni kontekst, participativno i sve se kanalizira kroz umjetničku platformu. Također, simbolički on je smješten između društvenog i intimnog, a koristi i elemente ritualnog, drevnog u suvremenom kontekstu. I naravno, jednom kada je postavljena platforma i kada smo se svi počeli okupljati oko simbola obrnutog trokuta, sve sudionice su ravnopravno počele graditi rad. Bez njih TROKUT#2 ne bi postojao.“