Domaći energetski sektor ima enormni potencijal za zaštitu domaćeg gospodarstva od uvoznog inflatornog šoka, pa je nejasno koji su motivi ponukali nosioce ekonomske politike na poskupljenja električne energije”, rekao je u razgovoru za Nacional glavni ekonomski strateg SDP-a i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Josip Tica. S predsjednikom Savjeta za gospodarstvo SDP-a razgovarali smo neposredno nakon što je premijer Andrej Plenković u četvrtak predstavio veliki paket mjera s kojima bi se trebale ublažiti posljedice energetske krize koja sve više ugrožava domaće i europsko gospodarstvo. Par dana ranije baš je Tica, u društvu predsjednika SDP-a Peđe Grbina, predstavio posljednji u nizu paketa mjera koji predlaže SDP. Iako i sam priznaje da je Vlada u svojim mjerama preuzela dosta onoga što je predložio SDP, Tica kaže da je većina Plenkovićevih mjera za kratkoročno razdoblje, dok nedostaje dugoročnih planova koji bi doveli do nove energetske strategije koja je u ovom trenutku potrebna Hrvatskoj.

U statusu znanstvenika Josip Tica predaje na dvama programima na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, na hrvatskom i engleskom jeziku. U austrijskom Eisenstadtu 1998. godine dobio je stipendiju CEEPUS, a kao stipendist ITEC-a 2001. boravio je i na Institutu NISIET u Indiji. Školsku godinu 2004. i 2005. proveo je na Sveučilištu u Pittsburghu na stipendiji Fulbright kao gostujući istraživač. Kao makroekonomist bio je i mentor na projektu „Stvaranje preduvjeta za izgradnju računalnog makroekonomskog modela za Hrvatsku (SPIRITH)“ financiranog iz Europskog stabilizacijskog fonda.

NACIONAL: Mogu li građani Hrvatske biti zadovoljni mjerama koje je u četvrtak predstavila Plenkovićeva vlada?

Nosioci ekonomske politike su s velikim zakašnjenjem reagirali, iako mjere u načelu idu u dobrom smjeru, odnosno kreiraju zaštitu za građane i gospodarstvo od uvoznog inflatornog udara kroz ograničavanje porasta cijene energenata te štite socijalno ugrožene građane kroz povećanje socijalnih naknada i energetski dodatak za umirovljenike s niskim primanjima. Postoje i mjere koje ubrzavaju energetsku tranziciju kao što su ukidanje PDV-a na solarne elektrane i uvođenje bespovratnih potpora za energetsku tranziciju gospodarstva. Sve navedene mjere je predlagao i SDP. Međutim, ključan nedostatak mjera, osim neoprostivog kašnjenja je činjenica što su se svele na jednokratne i kratkoročne poteze uz izostanak ikakve dugoročne strategije po pitanju zaštite životnog standarda umirovljenika, zaposlenih s niskim plaćama i energetske tranzicije. U mjerama nema promjene usklađivanja mirovina kako bi se zaštitili umirovljenici od pada kupovne moći kroz promjenu formule na temelju koje se povećavaju mirovine. Isto tako iz energetskog dodatka su isključeni zaposlenici s jednako malim dohocima kao i obuhvaćeni umirovljenici. Kada govorimo o energetskoj tranziciji sve je prepušteno stihiji, odnosno improvizaciji. Nema strategije energetske tranzicije. Osigurana sredstva će pomoći poduzetnicima i kućanstvima u obiteljskim kućama u proizvodnji obnovljivih izvora energije, ali i dalje ne znamo u kojem trenutku, s kakvom strukturom primarne energije i s koliko ulaganja ćemo zaštititi hrvatsko gospodarstvo od ovisnosti o nepouzdanim i štetnim izvorima fosilnih goriva. Ove mjere naime možemo shvatiti kao ublažavanje boli, ali Vlada bi paralelno morala raditi na stvaranju uvjeta u kojima će u budućnosti ovakve mjere biti nepotrebne. Ključno je pitanje kako u srednjem i dugom roku zaštiti kućanstva, termoelektrane i sektor poduzetništva od nepredvidljivog tržišta plina.

NACIONAL: Je li se dio tih mjera donio prekasno jer se već prije ljeta otprilike moglo pretpostaviti što nas čeka na jesen i zimu?

SDP je ove godine izašao s tri kruga mjera. Prvi prijedlog promjene usklađivanja mirovina smo predstavili još u veljači. Nakon toga smo paket mjera proširili s potporama zaposlenima, sustavu socijalne skrbi, subvencijama na električnu energiju i smanjenjem davanja na naftne derivate u lipnju, a naposljetku smo predstavili treći paket mjera prije nekoliko dana. Cijelo to vrijeme Vlada je predstavila jedan paket poreznog rasterećenja koji je pratilo enormno poskupljenje električne energije u travnju, a u lipnju su reagirali još nekoliko puta smanjujući trošarine na naftne derivate. Važno je istaknuti kako su navedena inertnost Vlade i nečinjenje bili u uvjetima kada su porezni prihodi proračuna porasli za gotovo 20%, a profiti najvećih energetskih kompanija gotovo 300%.

NACIONAL: Svoj prijedlog mjera je prošlog ponedjeljka predstavio i SDP, koje su osnovne razlike između vašeg i Vladina prijedloga?

SDP-ov prijedlog je od početka inzistirao na promjeni načina na koji se izračunava rast iznosa mirovina u Hrvatskoj. Smatramo kako je sada trenutak da se osim energetskog dodatka konačno promijeni način usklađivanja mirovina i da mirovine moraju na kraju godine kupiti jednaku količinu proizvoda i usluga kao i na početku godine. Izračun korekcija mirovine se mora promijeniti tako da one prate rast cijena. Isto tako tražimo usklađivanje i za plaće zaposlenih u javnom sektoru. Smatramo da bi i rast plaća morao pratiti stopu inflacije kako bi se zaposlenike zaštitilo od inflatornog udara. U kontekstu energetskog dodatka smatramo da je potrebno uključiti i zaposlene s primanjima manjim od četiri tisuće kuna. Kako bi se pratio rast cijena tražili smo povećanje neoporezivog dijela poreza na dohodak, povećanje praga za ulazak u sustav PDV-a te korekcije troškova putnog naloga kako bi se korigirali za inflaciju. Tražimo smanjenje PDV-a na isporučenu električnu energiju kućanstvima na 5%. Kako bi se smanjili strahovi građana zalažemo se za uspostavljanje limita prema kojem troškovi režija ne bi smjeli biti veći od 30% raspoloživog dohotka kućanstava. Kako bi se pospješio prelazak na alternativne izvore energije, zalažemo se za beskamatne kredite poduzetnicima sa sufinanciranjem od 25%.

NACIONAL: Puno se govori o poskupljenju električne energije, nekim poduzetnicima računi su i pet, a možda i više puta veći nego prije krize, zašto poskupljuje električna energija u Hrvatskoj ako imamo udio u 50 posto nuklearke u Krškom I veliki broj hidroelektrana? Ne možemo li sami proizvesti dovoljno električne energije da poskupljenje ipak ne bude toliko?

Prema zadnje dostupnim podacima, uvoz električne energije je bio manji od 10% potrošnje, ako Krško izbacimo iz uvoza, a proizvodnja električne energije iz termoelektrana na plin je bila manja od 20%. Čak i ako pretpostavimo da je sav plin koji se koristi u proizvodnji električne energije iz uvoza, to i dalje znači da otprilike 70% električne energije u Hrvatskoj proizvodimo po cijenama koje su daleko ispod tržišnih. Marginalni trošak električne energije iz hidroelektrana je zanemariv, a kod ostalih obnovljivih izvora je na razini amortizacije i održavanja opreme. Slično vrijedi i za nuklearnu elektranu Krško. Sukladno tome domaći energetski sektor ima enormni potencijal za zaštitu domaćeg gospodarstva od uvoznog inflatornog šoka. Imajući sve navedeno na umu, nejasno je koji su motivi ponukali nosioce ekonomske politike na poskupljenja električne energije kojima su poduzetnici bili izloženi u travnju ove godine.

‘Smatramo kako je sada trenutak da se konačno promijeni način usklađivanja mirovina i da mirovine moraju na kraju godine kupiti jednaku količinu proizvoda i usluga kao i na početku’, kaže Josip Tica. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Smatrate li da je pošteno da poduzetnici plaćaju toliko skuplju struju od građana i kako biste riješili taj problem?

Makroekonomski gledajući neracionalno je tako naglo i tako ekstremno prepustiti tako veliki uvozni energetski šok u domaće gospodarstvo. Poglavito ako znamo da preko 70% električne energije proizvodimo po troškovima koji su višestruko niži od tržišnih cijena. Upravo smo iz tog razloga još od lipnja tražili subvencije električne energije za poduzetnike i sada još tražimo smanjenje PDV-a na isporučenu struju kućanstvima. Smatramo kako je nužno sagraditi svojevrsni antiinflatorni štit kako bismo zaštitili građane i poduzetnika od ovog uvoznog šoka u kratkom roku. U srednjem i dugom roku smatramo kako je nužno ubrzati energetsku tranziciju i kombinacijom učešća u investicijama od 25%, ukidanja PDV-a te beskamatnih kredita omogućiti što većem broju građana i poduzetnika prelazak na obnovljive izvore energije kako bi se trajno zaštitili od energetskih poremećaja. Smatramo da je nužno iskoristiti domaće energetske potencijale i fiskalni prostor koji Hrvatska ima na raspolaganju kako bi se štitili poduzetnici i kućanstva dok traje ubrzana energetska tranzicija.

NACIONAL: Svjedoci smo kriminala u Ini, ali sve je više onih koji smatraju da je situacija u HEP-u još i gora, uostalom uhićeni Damir Škugor je ozbiljno razmatran da postane šef HEP-a. Kakvo je vaše viđenje situacije u HEP-u i što bi se trebalo promijeniti u poslovanju te tvrtke?

HEP ima dvojaku ulogu. S jedne strane bi trebao iskoristiti domaće energetske kapacitete kako bi pomogao apsorbirati uvozni energetski udar, a s druge strane mora napraviti strateški zaokret u kontekstu upravljanja sustavom, ali i tržištem kako bi se orijentirao na ubrzavanje energetske tranzicije i što više olakšao uključivanje građana i poduzetnika u izgradnju solarnih elektrane i ostalih oblika proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. U tom kontekstu je neizostavni dionik u provedbi energetske tranzicije te će kvaliteta upravljanja svim HEP-ovim sustavima biti jedan od ključnih elemenata uspješnosti pomoću kojih ćemo uspjeti zaštiti domaće gospodarstvo od ovog šoka. Nažalost, u javnosti se stvara pomalo slika o tome kako je HEP više kočničar nego lider u navedenim procesima. Nadam se da energetska tranzicija u HEP-ovoj režiji neće završiti kao obnova Banije.

NACIONAL: Je li preduvjet za bilo kakve promjene, ne samo u Ini, nego i u cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu pa i društvu, promjena vlasti?

Da. Mislim da je to svima jasno. Dovoljno je pogledati razmjere korupcijskih afera, nepostojanje kontrole na hrvatskim prirodnim bogatstvima usred globalne energetske krize, nesposobnost ili možda nezainteresiranost za obnovu života na Baniji, sporost i oklijevanje u zaštiti građana i poduzetnika od energetskog šoka te broj ministara koji su morali otići zbog niza koruptivnih afera. Teško se oteti dojmu kako problemi građana i države nisu visoko na listi prioriteta nosioca ekonomske politike u Hrvatskoj.

NACIONAL: Predsjednik SDP-a Peđa Grbin je rekao u prošlotjednom razgovoru za Nacional da je afera u Ini pravi trenutak da razmotrimo energetsku strategiju i da vratimo hrvatske energetske resurse u hrvatske ruke. Kako bismo to mogli napraviti?

Upravo je ova kriza pokazala stožernu ulogu koju domaće energetske kompanije s domaćim izvorima energije mogu imati u amortizaciji poremećaja na svjetskim tržištima, odnosno u uspostavi svojevrsne energetske neovisnosti. Hrvatska ima gotovo 30% potrošnje plina iz domaćih izvora, oko 20% potrošnje nafte iz domaćih izvora i preko 70% proizvodnje električne energije iz domaćih izvora. Isto tako valja podsjetiti kako je prije prodaje Ine Hrvatska proizvodila plina u razini 70% domaće potrošnje. Koncesije koje država naplaćuje za eksploataciju prirodnih resursa su neobično niske, a za cijene po kojima se izvoze prirodna bogatstva u pravilu saznamo u kontekstu neke afere. Paralelno s tim iz financijskih izvještaja za prvu polovinu 2022. je razvidno kako su se profiti energetskih kompanija utrostručili unatoč ograničavanju marži na maloprodajne cijene. O načinu konsolidacije možemo raspravljati, ali energetski sektor moramo posložiti kako bi mogao funkcionirati na racionalan i logičan način te kako bi osigurao energetsku tranziciju i energetsku neovisnost u ovim turbulentnim vremenima.

NACIONAL: Kako vidite budućnost Ine nakon što je predsjednik Uprave podnio ostavku?

Ina i MOL su nekompatibilni partneri od samoga početka zato što je očigledna strategija MOL-a u biti širenje maloprodajne mreže i preuzimanje maloprodajnog tržišta naftnih derivata kako bi iskoristili ekonomiju razmjera u svojim rafinerijama u Slovačkoj i Mađarskoj. Interes Hrvatske je razvoj Ine kao vertikalne kompanije u kontekstu rudarstva plina i nafte, modernizaciji rafinerija i širenju maloprodajne mreže u jugoistočnoj Europi. Smjena predsjednika Uprave u tom kontekstu neće puno promijeniti, ali je neizbježna u kontekstu svega što se u tom poduzeću dogodilo.

NACIONAL: Koliko je uopće realno da u ovakvoj financijskoj situaciji Hrvatska pokuša vratiti Inu u svoje vlasništvo?

Iz svega što se događa u svijetu je jasno kako je nužno pronaći načine za vraćanje domaćih izvora energije, a iz svega što se događa u Hrvatskoj je jasno da je to nemoguće napraviti dok se najodlučnije ne obračunamo s korupcijom.

NACIONAL: Jesu li solari jedno od glavnih rješenja za izlazak iz energetske krize i što SDP predlaže po tom pitanju?

Solari su trenutno najbrže rješenje za poduzeća, kućanstva i poljoprivredna gospodarstva koja se žele zaštititi od cjenovnog udara dugoročno. Puno je racionalnije otplaćivati beskamatni kredit za solarnu elektranu, nego plaćati skupu struju po tržišnim cijenama. Međutim, isti principi vrijede i za sve ostale obnovljive izvore energije: vjetar, hidroelektrane, geotermalna energija, bioplin u poljoprivredi, itd. Cilj je osiguranje zelene energetske tranzicije i energetske neovisnosti.

NACIONAL: SDP je barem do sada bio partner gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću u Gradskoj skupštini, kako vi gledate na situaciju u Gradskoj plinari? Slažete li se s gradonačelnikovom ocjenom da Plinara više ne može primiti nove korisnike te da joj prijeti stečaj ako se to dogodi?

Ovo pitanje nije od značaja samo za Zagreb, nego i za Hrvatsku i ne smije se parcijalno rješavati. Svi moraju podnijeti svoj dio tereta. Naime, kada bi Gradska plinara Zagreb mogla kupiti plin po uvjetima kao neke druge lokalne plinare u istočnoj Slavoniji, ovog problema ne bi niti bilo. Stoga je očigledno kako postoji i način rješenja i prostor za rješenje navedenog problema. U svim usporedivim gradovima u zemljama našeg neposrednog okruženja distribucija plina i distribucija električne energije su dio gradskih, komunalnih poduzeća, odnosno gradskih holdinga zato što je to najefikasniji način upravljanja prostorom i razvojem grada.

NACIONAL: Uz sve to tu je i problem inflacije i gotovo svakodnevnog rasta cijena gotovo svih najosnovnijih namirnica, jesmo li dostigli vrhunac inflacije ili nas ono najgore tek čeka?

Gledajući burzovne robe, npr. čelik, željezne rudu, kositar, aluminij, suncokretovo ulje, šećer, krumpir, žito, naftu i brojne druge burzovne robe, očigledno je kako cijene padaju još od početka ljeta. Pad burzovnih cijena je počeo kao odgovor na zatezanje monetarne politike i podizanje kamatnih stopa FED-a, a i ECB-a. Dakle, na globalnim tržištima se inflatorni pritisak tijekom ljeta znatno ispuhao. Cijene su i dalje visoke, ali već nekoliko mjeseci uglavnom padaju ili stagniraju, kao što su one za ugljen i mlijeko. Jedna od rijetkih iznimaka od ovoga ispuhivanja je cijena prirodnog plina čije su cijene opadale tijekom lipnja i srpnja, da bi se nakon toga ponovno vratile na razine s početka lipnja. Kada govorimo o očekivanjima, financijska tržišta u SAD-u prema anketama važnih poslovnih dionika očekuju smirivanje stope rasta cijena u 2023., dok slična anketa u Njemačkoj pokazuje i dalje ekstrapolaciju dosadašnjih trendova, odnosno neuvjerenost poslovne zajednice da će do tada monetarne vlasti uspjeti napraviti zaokret.

NACIONAL: Vlada tvrdi da je učinila sve da prelazak na euro ne dovede do još veće inflacije, slažete li se s tom ocjenom i jesmo li potpuno promašili trenutak prelaska s kune na euro?

Trenutak za uvođenje eura sigurno nije najsretniji, ali u ovakvim velikim gospodarskim lomovima kada se očekuje snažno zatezanje monetarne politike i rast kamatnih stope čak i pod cijenu globalne recesije, uvijek je dobro imati rezervnu svjetsku valutu iza svojih leđa. Ovu energetsku krizu ćemo teško završiti bez velikih intervencija države u energetski sektor i socijalnu politiku te će biti jako korisno biti dijelom eurozone.