Josip Sesar novi je izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije i ovoga ljeta vodit će reprezentaciju na pretkvalifikacijama za Europsko prvenstvo i Olimpijske igre, o čemu govori za Tempo

Posljednjih šest godina neprestano se mijenjaju izbornici hrvatske košarkaške reprezentacije. Nakon Ivice Skelina, Dražena Anzulovića, Veljka Mršića, Damira Mulaomerovića i Aleksandra Petrovića, red je došao na 45-godišnjeg Josipa Sesara, aktualnog trenera Cibone koji je bio član Petrovićeva stručnog stožera. Okolnosti pod kojima je Sesar sredinom travnja izabran za izbornika bile su neobične. Aleksandar Petrović, kao sportski direktor i privremeni izbornik, predložio je dvojicu kandidata, Sesara i Darija Gjergju. Savez je izabrao Sesara, na što je Petrović bio šokiran tvrdeći kako je Gjergja trebao biti izabran, a da je Sesar budući izbornik koji će to postati nakon Gjergje. U Savezu su mu rekli – predložio si dvojicu, mi smo odabrali Sesara. Uslijed svega, Petrović je dao ostavku.

Josip Sesar, u devedesetima najbolji mladi hrvatski košarkaš, nema vremena za rasprave na tu temu. U srpnju će voditi reprezentaciju u trećem krugu pretkvalifikacija za Europsko prvenstvo koje će se održati 2025. godine, a u kolovozu u pretkvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre koji će se igrati u Istanbulu. Petrović je počeo pripremati reprezentaciju za ta dva važna turnira, Sesar sada nastavlja, a za Tempo govori o tome kako vidi budućnost hrvatske košarkaške reprezentacije, koja rezultatski nikada nije bila u goroj situaciji.

TEMPO: Koja je bila vaša motivacija za prihvaćanje mjesta izbornika reprezentacije s obzirom na dugogodišnju nezavidnu situaciju u kojoj se nalazi hrvatska košarka?

Mislim da je najveća čast biti izbornik hrvatske reprezentacije u bilo kojem sportu. To je, svakako, i obaveza. Istina je da situacija u hrvatskoj košarci nije dobra. Kada je Aco Petrović izabran za sportskog direktora, meni nije bilo ni na kraj pameti da bi se situacija mogla ovako razvijati. No ja sam bio pomoćnik Petroviću u jednim kvalifikacijama, pa zatim u drugim, gdje je on dosta toga bazirao i na mojim taktičkim zamislima koje sam sprovodio u Ciboni. Tu se situacija počela mijenjati nakon čega mi je on dao do znanja da bih ja trebao biti taj. Normalno je da se tada probude i nada i želja. Svi mi, kada ulazimo u nešto, mislimo da ćemo to napraviti najbolje, mislimo da imamo rješenje, mislimo da znamo kako ćemo. Kada mi je Petrović rekao da ću biti kandidat za izbornika, nisam uopće dvojio oko toga trebam li to prihvatiti ili ne. Čast mi je i sretan sam što sam dobio tu priliku. Na kraju je sve to ispalo nespretno i ostavilo mi je gorak okus, ali iznimno sam sretan i počašćen što sam dobio priliku biti izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije.

‘Petrović mi je rekao da sam do 4. travnja bio jedini kandidat za izbornika. Ne znam što se nakon toga dogodilo i kako je sve otišlo na stranu Gjergje’

TEMPO: Zbog toga bi netko mogao reći, prilikom prvog vašeg lošeg rezultata s reprezentacijom, kako vi niste ni trebali biti izbornik, već je to trebao biti Dario Gjergja.

Znam četvoricu trenera koje je Petrović kontaktirao radi imenovanja na mjesto izbornika. Znam i petog trenera s kojim je razgovarao i prije Gjergje i prije mene, a njegovo ime nije izašlo u javnost. Kada je sve ovo završilo, nazvao sam Petrovića i on mi je rekao da sam do 4. travnja bio jedini kandidat za izbornika. Ne znam što se nakon toga dogodilo i kako je sve otišlo na stranu Gjergje. Moram biti iskren i reći da ako predložiš dva kandidata, onda je normalno da staneš iza obojice. Zašto se sve ovako odigralo? To nije moja stvar i ne bih u to ulazio. Što se tiče toga što će tko reći, to je nešto što se događa u svakom sportu. To su ljudi koji su navijači, ljudi koji imaju pravo izražavati emocije tako da kažu da je ovaj dobar, a ovaj drugi nije. I to je uvijek tako. Međutim, ja vjerujem u sebe i svoj rad, a sve što sam do sada napravio, napravio sam svojim radom. U sve ovo ulazim profesionalno, odabrao sam stručni stožer, radit ćemo najbolje što možemo i vjerujemo u to što ćemo raditi. Što znači dobar ili lošiji rezultat? Mi, nažalost, u ovom trenutku nastupamo u najlošijem rangu natjecanja otkad hrvatska košarkaška reprezentacija postoji.

TEMPO: Nikola Rukavina, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza, prilikom vašeg imenovanja rekao je za situaciju oko reprezentacije: „Lošije od ovog ne može.“

Teško mi je to i izgovoriti. Mislim da je ovo novi put, da se mora pokušati napraviti nešto novo na novi način. Imam ideju, imam popis od 22, 23 igrača koje ćemo koristiti. Imamo problem koji imaju sve reprezentacije s obzirom na taj sustav oko FIBA-e, Eurolige i NBA lige, zbog čega nam ne mogu doći svi igrači. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo možemo imati jedne igrače, a u kvalifikacijama za Olimpijske igre možemo imati druge igrače. Mi nemamo široku bazu igrača, mala smo država i moramo biti svjesni da sve moramo graditi korak po korak. Već sam rekao da neću obećavati ništa, da neću govoriti što će biti za godinu, dvije ili pet. Mislim da trebamo ići od treninga do treninga, od utakmice do utakmice. Kao što je rekao predsjednik Rukavina, ako nismo na samom dnu, onda smo blizu. Moramo krenuti od početka.

Aleksandar Petrović predložio je Josipa Sesara za novog izbornika jer je bio član njegova stručnog stožera u reprezentaciji. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

TEMPO: Prema zamislima Ace Petrovića, reprezentacija u kvalifikacije za Europsko prvenstvo ulazi maksimalno ozbiljno, ali se čini da ne vjeruje u uspjeh na kvalifikacijama za Olimpijske igre, već ih smatra izvrsnom prilikom za uigravanje reprezentacije i suočavanje s jakim protivnicima. Kakvo je vaše mišljenje?

Prvo dolaze pretkvalifikacije za Europsko prvenstvo u kojima igramo s Irskom i Luksemburgom. To moramo riješiti i ući u kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Nakon toga, nadam se, pridružit će nam se igrači iz Eurolige i NBA lige te će se stoga promijeniti sastav reprezentacije. Njihovim uklapanjem automatski će se narušiti dio sustava koji smo do tada gradili. Skupina koju smo izvukli u kvalifikacijama za Olimpijske igre je dobra, igramo u Istanbulu te je Turska u skupini s kojom se križamo. Oni su favoriti turnira. Ja ni na koju utakmicu ne idem s razmišljanjem da ćemo je izgubiti pa ćemo onda razigravati ovog ili onog. Bitno je uspostaviti sustav i način igre, pravila ponašanja prilikom nastupanja za reprezentaciju, a na svaku utakmicu treba se ići s mišlju da smo dovoljno jaki da možemo pobijediti i uzeti bodove. Ne bih išao tako daleko i govorio – mi ovo možemo, a ovo ne možemo. Tada ulazimo u fazu kalkulacija, a ja, nažalost ili na sreću, ne funkcioniram tako.

TEMPO: Morate li vi sada iznova razgovarati s igračima o tome pristaju li igrati tijekom ljeta za reprezentaciju?

Svakako da trebam razgovarati. Petrović je razgovarao s nekima, nazvat ću ga zbog toga i s njim razgovarati. Znam što je rekao nekim igračima, što im je obećao, ali ja moram razgovarati sa svakim od njih ponaosob. Trenutno se igraju završnice nacionalnih prvenstava i Eurolige, svi ti igrači igraju važne uloge u svojim klubovima te ih sada ne bih htio opterećivati. Neke sam kontaktirao, neke ću kontaktirati informativno, da ih pozdravim, da im kažem da ih pratim i razmišljam o njima. Kada sezona završi, razgovarat ćemo konkretnije. Nezgodno je sada razgovarati, u petak je Cibona igrala protiv Splita gdje su dva ili tri igrača o kojima razmišljam. Ne bi bilo korektno da ih sada zovem i ulazim im u glavu.

‘Ako Bogdanović kaže da u ovom trenutku karijere sebe više ne vidi u reprezentaciji, onda to treba razumjeti. Dobio je sina, želi biti s obitelji’

TEMPO: Što je s NBA-ovim igračima?

Dario Šarić je tu, Ivica Zubac bi trebao biti tu, i s jednim i s drugim sam razmijenio poruke te smo se dogovorili da se nađemo kada dođu u Zagreb. Pričao sam i s Bojanom Bogdanovićem, razmijenio poruke s Hezonjom koji je koncentriran na četvrtzavršnicu Eurolige. Glupo je da mu sada govorim što bismo mi za dva mjeseca trebali raditi u reprezentaciji.

TEMPO: Bogdanović je rekao da neće više igrati za reprezentaciju. Znači li razgovor s Bogdanovićem da niste odustali od njega, odnosno, njegovog nastupa za reprezentaciju?

On je to rekao za neke inozemne novine, ne znam da je to rekao za hrvatske medije. Ja s Bogdanovićem imam drugačiji odnos, čujemo se s vremena na vrijeme. On je sada na odmoru, kratko smo razgovarali, sigurno ćemo otići na ručak. Treba poštovati njegovu želju. Ako kaže da u ovom trenutku svoje karijere sebe više ne vidi u reprezentaciji, onda to treba razumjeti. On je dobio sina, kao i svi mi želi više vremena provesti s obitelji te to treba poštovati. A ako odluči igrati za reprezentaciju, onda je dobrodošao.

Josip Sesar izabran je za najboljeg mladog igrača 1996. na juniorskom EP-u, a kasnije je godinama igrao za seniorsku reprezentaciju. FOTO: imago/Camera 4/GuliverImages

TEMPO: Košarka se neprestano mijenja. Kako pratite trendove u košarci i slijedite ih u Ciboni i reprezentaciji?

Ono što volim u košarci, ono što vidim kao uzor, jest Euroliga. Volim tu košarku, volim to gledati. NBA sezona mi nije toliko zanimljiva. Pogledam tu i tamo neku utakmicu, ali do početka doigravanja ta mi košarka nije zanimljiva. Evo, u noći sa subote na nedjelju pogledao sam dio utakmice između Lakersa i Warriorsa jer kada je to otišlo na dvadesetak razlike, onda mi se prispavalo. NBA doigravanje volim gledati, tu već imam što naučiti. Euroligu gledam, Europski kup i utakmice ABA lige. Ne robujem podjeli na modernu i zastarjelu košarku. Jednostavno, igraš na temelju toga kakve igrače imaš. Bilo bi mi najlakše staviti petoricu igrača na teren i da svaki zabije 30, 40 koševa. Međutim, trebaš vidjeti kakve igrače imaš, treba se uspostaviti sustav, tko na koji način može funkcionirati i onda prema tome postaviti igru. Ja mogu reći što bih volio, a to je da se igra brzo, da se napadi završavaju u desetoj sekundi, da nam je postotak šuta preko 60 posto i da igramo vrhunsku obranu. Međutim, jedno su ideje, a drugo su igrači koji to mogu sprovesti. Kakve igrače imaš, takav sustav postavljaš. Najbitnije je da igrači što prije prihvate taj sustav.

TEMPO: Hrvatska reprezentacija još uvijek ostvaruje uspjehe s mladim reprezentacijama, ali zašto većina tih igrača kasnije ne postanu članovi euroligaških momčadi?

Što se tiče mlađih dobnih kategorija, U14, U16, pa i U18, bilo je dovoljno da imaš jednog ekstra talentiranog igrača i jednog koji je bio blizu njega da bi ušao u zonu medalja. Hrvatske reprezentacije su u tim kategorijama uzimale medalje, ali i to je posljednjih godina u padu. Ušli smo u neke probleme. Što se tiče ekstra kvalitetnih igrača, mogu vam reći kako je to nekada bilo u Ciboni: sa 16 ili 18 godina bio si u Europi među najboljima u svom uzrastu, Cibona je igrala Euroligu gdje je možda bilo manje talentiranih, ali snažnijih igrača. I onda mladi igrač ne igra, već sjedi na klupi, a ne želi otići na posudbu u, uvjetno rečeno, slabiju momčad kako bi se razigrao. I klubovi i treneri griješe kada kažu da će mlad i talentiranih igrač učiti kroz treninge. Kroz treninge se doista uči, ali utakmice ti daju ono nešto posebno. Teško je uprijeti prstom u nekoga i reći – ovo je krivac zbog kojeg naši ekstra talentirani mladi igrači nisu uspjeli.

‘Zahvalan sam igračima Cibone što su ovako izdržali sezonu. Zamolio sam ih da ostanu do kraja sezone osim ako netko stvarno želi otići’

TEMPO: Koliko vam je teško voditi igrače, prvenstveno u Ciboni, kada znate da je financijska situacija jako loša? Kako ih motivirate u tim demotivirajućim okolnostima?

To je jako teško. Radiš taktiku, kako ćeš igrati, koga ćeš napadati, i onda prije ili poslije treninga izdvojiš jednog ili dvojicu igrača i razgovaram s njima, to uvijek radim. Razmijenimo razmišljanja, čujem kako diše on, a kako ekipa. Prvo mi kažu „treneru, nema plaće“. Ti možeš reći da će to biti riješeno, ali ako plaće nema jedan mjesec, pa drugi, pa treći, onda im teško nešto možeš reći. Što se tiče Cibone, zahvalan sam tim momcima što su izdržali sezonu na ovaj način. Rekao sam im – nitko od vas neće završiti karijeru na kraju ove sezone. Morate igrati dalje i zamolio bih vas da ostanete do kraja sezone osim ako netko stvarno želi otići. Marko Baković je iskoristio tu situaciju i otišao u španjolsku drugu ligu. Rekao je da ne može više bez novca i da ima priliku otići u Španjolsku. Ostali igrači, njih četvero, petero, konstantno imaju ponude, ali odlučili su ostati. Osim Bakovića, ali ja ne mogu prihvatiti činjenicu da je španjolska druga liga bolja prilika od Cibone. Valjda nove generacije to tako gledaju.

TEMPO: Kad se već osvrćemo na nekadašnja vremena, jeste li vi raskrstili s čestim komentarima da kao igrač niste iskoristili ni 50 posto svog potencijala?

Nemam problema s time. Kada radim s igračima, nikada im ne kažem „ja sam ovo“ ili „ja sam ono“. Taj dio svoje igračke karijere ne želim spominjati niti me interesira. Sada dolazimo do onoga kako na to gledaju navijači. Netko misli da sam napravio i više no što sam mogao, većina misli da nisam napravio ni blizu onoga što sam mogao. Život je takav, ja sam zadovoljan sa svojim životom i onim što mi se dešava. Oženjen sam, imam dvoje prekrasne djece, to je moj ideal.

Bojan Bogdanović i Josip Sesar imaju poseban odnos jer su obojica rođena u Mostaru te su igrala za Cibonu. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL