Gotovo do zadnjeg trenutka nije se znalo hoće li Zoran Milanović vođenje parlamenta prepustiti Borisu Špremu ili Josipu Leki. Unatoč razlikama u iskustvu i kvaliteti u parlamentarnom radu, kocka je pala na Šprema, a šefu su presudni bili, objašnjavaju neslužbeno u SDP-u, kriteriji osobne lojalnosti i povjerenja. Nasuprot glasinama iz stranke, Leko nezadovoljstvo ne pokazuje, a u saborskim kuloarima već je zaradio epitet “SDP-ov Šeks” zbog preuzimanja svih funkcija i ureda velikog HDZ-ova igrača iz sjene.
Ni predsjednik Sabora ni ministar pravosuđa, nego tek potpredsjednik Sabora. Kažu neki i u vašoj stranci, daleko ispod vašeg znanja, iskustva, sposobnosti, pa i stranačkih zasluga. Jeste li razočarani?

– Nisam razočaran, naprotiv, ugodno se osjećam u SDP-u, kao i na novoj dužnosti. Zadovoljan sam jer sam u SDP ušao svojevoljno i osobno sam procijenio da mi socijaldemokracija kao politička opcija najviše odgovora. Čini mi se da ta opcija najviše pristaje i hrvatskom društvu i građanima koji žive od svog rada, jer im donosi najviše koristi. U stranci i za stranku radio sam od 1990. godine i nikada nisam razmišljao koja će me dužnost zapasti. S pokojnim Ivicom Račanom imao sam dogovor da se ne bavim politikom nekoliko godina dok sam vodio stranačke poslove, a nakon pet godina, sam mi je predložio da se angažiram politički. Zadovoljan sam da i u ovom mandatu mogu zastupati i stranku i vrijednosti socijaldemokracije i ostati isti onakav kakav sam bio i 1990. O tome što je za stranku korisnije i bolje mora odlučivati stranka, a jasno je da predsjednik stranke ima pravo izbora kadrova, i tu nemam nikakvih problema ni sa sobom ni sa strankom.

Priča se da je odluka između vas i Šprema donesena prema modelu – tko je bliže oltaru, bolje misu čuje.
– Ne bih ulazio u to prema kojem je modelu predsjednik Milanović donio odluku. To je meni priopćeno i zaista nemam nikakvih problema u prihvaćanju tog stava predsjednika i stranke. Ostaju mi važne mogućnosti zastupanja socijaldemokratskih vrijednosti u korist nacionalnih interesa i interesa hrvatskih građana.

Šprem se nikad ni po čemu nije isticao kao saborski zastupnik, zašto je onda baš on odabran?
– Ne mogu vam na to pitanje odgovoriti. Stranka ima različite interese i kadrovska rješenja za koja razlozi ne moraju biti vidljivi odmah. U SDP-u je provedena tranzicija i 1990. i nakon Račanove ere, i ona je bez ostatka bila uspješna, a svaki uspjeh, pogotovo na plimi pobjede, prekriva neka rješenja i neke mogućnosti, i toga treba biti svjestan. Ne treba sada toliko analizirati stvari kad je važnije kako ćemo funkcionirati u ostvarivanju zadaća koje su pred nama, jer nas čeka važan i odgovoran posao. Nije i neće biti lako i zaista svi trebamo dati potporu Vladi i stranačkoj politici da bi sada do izražaja došle vrijednosti koje smo zagovarali 20 godina i koje će, uvjeren sam, pomoći Hrvatskoj.

Useljavate se u Šeksov kabinet, bit ćete kao i on prvi potpredsjednik Sabora, a preuzimate i njegov Odbor za Ustav. Hoćete li biti “SDP-ov Šeks”, veliki meštar parlamentarne procedure?
– Mislim da je kolega Šeks veliki meštar ne samo što se tiče procedure, nego i što se tiče politike. Pokazao je da je političar koji dugo traje, a to je za političara najvažnije. Naravno, važno je i da imate poziciju koja vam omogućava utjecaj na društvene tokove i političke odluke. Bez obzira na to što nije bio na samom vrhu svoje stranke, imao je velik utjecaj i na stranku i izvan nje. Što se mene tiče, mogu neskromno reći da sam dugo bio vrlo blizu Račanu i najviše sam političkih stajališta, logike, odgovornosti, pa i strpljenja dobio ili preuzeo od njega. Bio je nesebičan u prenošenju svojih iskustava u politici i na tome mu hvala. Dakle, nije mi Šeks uzor, ali ga cijenim kao političara i mislim da će na kraju imati pozitivnu karijeru i saldo.

Biste li ga nazvali velikim hrvatskim političarom?
– Da. Bio je vrlo važan političar, pogotovo u nekim prijelomnim trenucima za Hrvatsku, znao se naći u pravo vrijeme na pravom mjestu. Kreirao je Ustav i bitno je utjecao na kreaciju današnjeg Ustava i da je samo to učinio bilo bi dovoljno da ga se smatra velikim hrvatskim političarom.

Neće vas u mišljenju pokolebati Šeksov recentni pokušaj sprečavanja razvoja unutarstranačke demokracije u HDZ-u?
– Mene HDZ-ovi unutarnji problemi ne zanimaju kao problemi suparničke stranke, nego me zanimaju koliko se ti njihovi problemi reflektiraju na odnose u društvu i koliko utječu na demokratizaciju ukupnog sustava u Hrvatskoj, što me itekako brine, jer je do sada u Hrvatskoj bilo pravilo da se njihovi stranački odnosi precrtavaju na odnose na državnoj razini kada su na vlasti. To bi me zabrinulo ako je riječ o nastavku Sanaderove unutarstranačke politike koju smo mi izvana gledali. Čini mi se da je kolegi Šeksu trenutačno važno da vodi unutarstranačku igru i da je u sedlu, a ne kako će to završiti, što, naravno, može završiti i pogubno po njega. No on želi voditi igru, a ne biti vođen i ne biti objektom u tim procesima.

Koliko je činjenica da vas je Račan politički formirao i definirao utjecala na vaš odnos s Milanovićem koji je potpuna suprotnost svom prethodniku? Smatrate li to Milanovićevom prednošću ili manom?
– Svaki čovjek ima svoj stil, a pogotovo vrijedi za političare kojima njihov temperament određuje stil. Milanović se jako razlikuje od Račana, ali to je legitimno i, kako vidimo, njegov mu stil donosi uspjeh, a u politici je uspjeh jedino mjerilo. Milanović i ja od prvog dana imamo korektne odnose i imam osjećaj da me poštuje, uvažava moja stajališta, stil i moj način prezentacije politike.

Blisko surađujete?
– Konzultiramo se kad je to potrebno, pogotovo prije okupljanja Glavnoga odbora kojem sam na čelu. Smatram se njegovim suradnikom i imamo otvorenu komunikaciju, ali generacijski nisam u njegovu najužem krugu prijatelja.

Nova parlamentarna većina na samom početku rada novog saziva pokazala je nespremnost, nespretnost i nesnalaženje. Kako i zašto vam se to dogodilo?
– Mislim da nije bilo bitnih problema u samoj organizaciji konstituirajuće i izvanredne sjednice. Nesnalaženja je bilo zbog toga što konstituirajuću sjednicu zajedno pripremaju i odlazeća i dolazeća garnitura.

Sad vam je opet kriv HDZ?
– Ne, slažem se da je bilo nespretnosti. Nismo morali staviti na dnevni red točke za koje materijal nije došao, jer se tog dana o njima nije raspravljalo niti se o njima odlučivalo, ali smo ih uvrstili u dobroj vjeri da bismo ih najavili. Naravno da je opozicija na taj mali propust reagirala kao da je riječ o rušenju demokratskih standarda.

Pa vi ste iz opozicije cijeli mandat skakali HDZ-u za vrat da vam u zadnji tren dostavlja materijale za raspravu, a sada se ponašate identično i tražite za to opravdanje ili razumijevanje?
– Slažem se, ali uistinu nije riječ ni o kakvoj lošoj namjeri.

U kampanji ste tvrdili da ste drugačiji, bolji, kvalitetniji, da ćete unaprijediti demokraciju i parlamentarizam, ali ste mandat počeli u “najboljoj” HDZ-ovoj maniri?
– Nećete valjda sada na jednom primjeru zaključiti da smo isti?

Ne, ali početak vam nije bio ohrabrujući i obećavajući, pogotovo za nekoga tko godinu dana kategorički tvrdi da je potpuno spreman za preuzimanje vlasti.
– Mogli smo i trebali smo bolje. No ovo je doista organizacijski problem, a ne problem vlasti i odlučivanja ili neodgovorna ponašanja. Naravno da ćemo i mi raditi greške koje je i HDZ radio, jer nismo Bogom dani da radimo sve ispravno. Razlika je u tome uočava li netko grešku, priznaje je, pa je mijenja. Takav ćemo demokratski standard uspostaviti jer nismo bezgrešni i to će biti promjena u odnosu na osam godina vladavine HDZ-a kada je Sabor, pogotovo za Sanadera, bio isključivo glasačka mašina. Potpuno su ignorirali sve na što ih je oporba upozoravala i za to ih uopće nije bilo briga. Nakon Sanaderova odlaska, dio HDZ-a je, zbog iskustva koje su doživjeli, ipak počeo malo disati, i u Saboru i izvan njega.

Zar imate iluzija da ćete vi biti išta drugo osim Vladina glasačka mašinerija?
– Mislim da ćemo mi biti sasvim drugačiji, u smislu da će se u Saboru više moći uskladiti nacionalni i općedruštveni interesi, u to sam uvjeren.

Pa vi ćete također nekritički izglasovati sve što vam vaša vlada isporuči.
– Mislim da će biti i korekcija. Moje iskustvo od 2000. do 2003. pokazuje mi da smo imali velik broj amandmana koje je Vlada prihvatila. Naravno da je naša zadaća da podupiremo svoju vladu u Saboru, pa nećemo biti opozicija Vladi koju smo izglasovali i čiji smo program sami kreirali. No sama realizacija tog programa ne znači da nećemo iz Sabora reagirati ako uvidimo neke greške. Ako budemo imali što reći Vladi, naravno da ćemo to učiniti.

Upravo ste bespogovorno izglasovali promjenu zakona o izboru lokalnih čelnika da bi neki vaši ljudi mogli ući u Vladu unatoč tomu što time izravno derogirate i suspendirate volju birača i što je to rješenje ustavno prilično dvojbeno?
– Ne mislim da smo tim izmjenama išli protiv volje birača. Istina je da smo to mogli i bolje riješiti, jer već postoji institut u samom zakonu da zamjenik, ex lege, nastavlja posao ako nema prvog čovjeka lokalne vlasti. Mi smo samo, promatrajući stvarno stanje na terenu, utvrdili da se ništa bitno ne bi promijenilo u institutu zamjene prvog čovjeka izvršne lokalne i regionalne vlasti ako bismo taj rok pomaknuli na dvije godine. Istina je i da je Hrvatska i u financijskim i u gospodarskim problemima i da bi stalni izlazak na birališta donio više štete nego koristi. Namjera nam je bila inaugurirati racionalno ponašanje u lokalnim jedinicama.

Opet imate dvostruka mjerila. Kad vama odgovaraju izbori, ne pitate za cijenu i odgovarate da demokracija ima svoju cijenu, a kad želite mimo izborne odluke zadržati nekoga svoga na vlasti, pravdate se uštedama i to proglašavate hitnim i problematičnim zakonima. Komadina je izabran u paketu sa svojim zamjenikom, ali taj zamjenik nije biran da bi ga trajno mijenjao i pitanje je kako bi taj zamjenik prošao na izborima da je bio kandidat za župana?
– Naravno, ali zakon je predvidio i mogućnost da, primjerice, Komadina bude bolestan tri godine i ništa se ne bi dogodilo. Nije problem u prevari nego u razlozima. Zakon predviđa da bude živ, ali ne i zdrav, pa da zamjenik stalno obavlja dužnost prvog čovjeka.

Čak je i Damir Kajin, iz vaše vlasti, napao tu odluku jer je donesena za potrebe nekoliko konkretnih osoba, čemu ste se, kaže, u opoziciji žestoko protivili?
– Obveza je pozicije da podupire Vladu, a Kajin ima svoj stil i manju odgovornost prema izvršavanju Vladina programa. Neka govori, ali i vi uočavate da njegov govor nije u duhu koalicijskog standarda. To je Kajinova odgovornost – izabrao je koaliciju i prvi dan je kontra. O tome ne želim davati kvalifikacije niti ga namjeravamo disciplinirati nedemokratskim metodama.

Pretpostavljam da u dobroj namjeri želi upozoriti na to da je riječ o objektivno problematičnoj odluci?
– Ne mogu kategorički tvrditi da odluka nije problematična, ali nadam se da nije i da bi prošla i na Ustavnom sudu.

Najavili ste ukidanje instituta netočnog navoda. Je li to zbog toga što ćete imati parlamentarnu većinu od, uglavnom, neiskusnih zastupnika kojima je ovo prvi mandat i koji će se teško nositi sa starim HDZ-ovim i ostalim oporbenim vukovima, pa ćete to učiniti da biste prevenirali eventualne “poraze” u saborskim raspravama?
– Ne, naprotiv, neiskusnu zastupniku u Saboru više odgovara “ispravak netočnog navoda” nego replika, jer se na “ispravak netočnog navoda” ne može odgovoriti prema važećem Poslovniku. Mi želimo upravo suprotno – omogućiti demokratskiju, odgovorniju i dinamičniju parlamentarnu raspravu, tako da se zastupnik koji želi nešto reći mora doista potruditi da bi to argumentirao, a ne da bi se skrivao iza “ispravka netočnog navoda” koji je u prošlosti korišten na pogrešan način i zloupotrebljavan pa je često poništavao dobre rasprave i argumente.

Prva dva dana pokazalo se da ćete u HDZ-u imati puno žešću opoziciju nego što ste vi njima bili, a tu su još i nabrušeni laburisti i HDSSB, koji vas neće štedjeti?
– Sve ovisi o tome kako će završiti unutarstranačka priča u HDZ-u i kako će se rasplesti njihovi brojni problemi. Nadam se da će uspjeti podignuti unutarstranačku demokraciju i time pridonijeti da se i demokratski standardi u Hrvatskoj povećaju. Ako HDZ sada ponovno skrije sve svoje probleme, od odnosa sa Sanaderom do USKOK-a, neće biti dobro ni za koga, ali ako unaprijede svoje dosadašnje standarde, bit će to dobra vijest. Kvalitetna demokršćanska stranka Hrvatskoj je potrebna i nadam se da će to biti i ostati HDZ. Nije problem ako će nam biti žestoka oporba, problem je u konstruktivnosti, u rješavanju problema građana i izvlačenju države iz zaduženosti i smanjenju konstantna broja od 300 tisuća nezaposlenih. Bude li njihova žestina usmjerena na te promjene, dobrodošla je, ali ako je žestina samo zbog diskreditiranja i onemogućavanja provedbe objektivno potrebnih reformi, na nama je da to nazovemo pravim imenom i da građani shvate da smo na putu promjena i odgovornosti sami. Ako to HDZ želi, na to ne možemo utjecati. Mi ćemo zbog toga biti nesretni i nezadovoljni, no moramo obaviti posao koji smo građanima obećali. Promjene se moraju dogoditi, jer ovako jednostavno više ne može.

Na čelu saborskog Antikorupcijskog vijeća bit će Jadranka Kosor. Što mislite kako će ga voditi?
– Vidjet ćemo, na tome će se pokazati vjerodostojnost i Jadranke Kosor i HDZ-a. Ja sam vodio Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i inzistirao sam na tome da odlučimo o svim spornim slučajevima, neovisno o tome je li u pitanju vlast ili opozicija, moje stranačke kolege ili suparnici. I u vlastitim redovima bilo je onih koji su mi govorili da mi nije pametno inzistirati na nekim stvarima, ali na svakom od nas je odgovornost da kažemo – da, nije dobro za moju stranku, ali je dobro za napredak Hrvatske i dizanje i demokratskih standarda i povjerenja građana u politiku i u institucije.

Očekujete li da će s te pozicije nastaviti s pokušajima dokazivanja svojih tvrdnji da su DORH i USKOK nezainteresirani za afere Kukuriku koalicije?
– Nemam ništa protiv toga i dobrodošla je ako za to ima elemenata i dokaza. No ako je svrha toga samo da se izjednači politička percepcija o strankama, to je promašaj. Inzistirati na nečem, iako za to ne postoje elementi, samo je zamagljivanje demokratskih standarda. To je pritisak, a ne otvaranje mogućnosti drugim institucijama da se izjasne.

Vjerojatno se nećete složiti sa stavom HDZ-a da su DORH-ovi rokovi dali vjetar u leđa pobjedi Kukuriku koalicije s obzirom na neobične tajminge u donošenju odluka u HDZ-ovim i vašim slučajevima?
– Ako sam dobro razumio pitanje, vi mislite da u tome nije bilo slučajnosti?

Čini se da je bilo malo previše koincidencija da se o tome ne bi trebalo razmisliti.
– Zar je Bajić trebao paziti na to kada su izbori, pa je neovisno o tome što mu to prema ZKP-u dolazi trebao odgoditi neke odluke? Mi smo u prošlosti naučili da se sve radi po narudžbi politike te nam je neobično kada nastupe promjene. Hrvatska 1995., 2005. i 2011. se razlikuje i ima promjena. Da nam je gospodarstvo napredovalo, sigurno je da bi neke institucije danas bile još kvalitetnije, ali je jasno da su te institucije ispred rasta i standarda kojeg danas imamo. Ne branim ni DORH ni USKOK ni HNB ni civilni sektor, ali tu su učinjeni veliki pomaci.

Ne mislite da je DORH i dalje podložan politici?
– Želim vjerovati da je DORH zaista dobio alat koji mu omogućuje da ne prati i ne pita tko je na vlasti, a tko nije. Volio bih da se tako svi ponašaju i u SDP-u. Zoran Milanović je isticao da ga ne zanima tko je i iz koje stranke, nego je li konstanta primjena zakona. Jedino je važno da je DORH-u i USKOK-u svejedno je li Zoran Mlanović ili Jadranka Kosor.

A je li Bajiću to svejedno?
– Nadam se da jest, po cijenu funkcije.

Može li se on nadati još jednom mandatu u vašem mandatu?
– Kako sada radi, nema razloga da mu se ne otvori nova mogućnost. Naravno, pričekat ćemo da vidimo hoće li procesi koje vodi završiti u skladu s očekivanjima javnosti.

Ima niz otvorenih procesa, ali malen mu je zbroj konačnih presuda?
– Tako je, ima malo pravomoćnih presuda. Rekao je da je zadovoljan alatom koji je dobio i morao bi mu velik broj predmeta koje je otvorio završiti osuđujućim presudama. Zato čekamo donošenje konačne odluke.

Sudeći prema izjavama iz vaše koalicije, niste spremni olabaviti uvjete za raspisivanje referenduma. Milanović je izjavio da ga ne obvezuju dogovori sindikata s bivšom vladom?
– Ne podržavam da se s državnim referendumom o pristupanju EU provodi i dogovor sa sindikatima u kojem je bivša vlada tražila spas te da se ujedno raspisuje i referendum o referendumu. Što se tiče liberalizacije uvjeta za raspisivanje referenduma, treba naći mjeru, jer iskustvo Slovenije nije dobro. Najbolje je popustiti na produženju roka za prikupljanje potpisa, možda čak i do 45 dana, a kada se urede popisi birača, deset posto neće iznositi 450 tisuća, nego vjerojatno najviše 300 tisuća potpisa, jer će s popisa birača sigurno otpasti trećina građana, koliko je otprilike maloljetnika. Za izlazak na referendum mora postojati ozbiljan razlog, jer vlast se bira da bi donosila političke odluke i da bi bila efikasna, a referendum bi zakočio brzinu odlučivanja.

Kao dugogodišnji član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, mislite li da je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić u sukobu interesa zbog kredita koji je Croatia osiguranje dva dana prije izbora dala tvrtki Coning s kojom je on povezan?
– Povjerenstvo to doista može, ako nađe razloga, razmotriti i utvrditi, i to prema službenoj dužnosti. Bolje bi bilo da Povjerenstvo to što prije učini i raščisti tu temu, nego da se Čačiću stalno lijepi etiketa ako nije kriv. Nemam uvida u predmet kredita, ali, koliko znam, kolega Čačić tada nije bio dužnosnik koji potpada pod Zakon o sprečavanju sukoba interesa.

Kako kao šef Odbora za Ustav vidite razmišljanja predsjednika Josipovića o potrebi proširenja njegovih ovlasti radi utjecaja na sadržaj zakona i vraćanja na doradu ocijeni li ih lošima ili nedorečenima?
– Ravnoteža sigurnosti i stabilnosti između Vlade i Sabora je na predsjedniku Republike i njegova je uloga važnija od uloge izvršne vlasti. Njegova uloga postiže se političkim djelovanjem i mislim da ne bi trebalo razvijati njegovu funkciju jačanjem izvršne moći, nego jačanjem političke moći zadržavajući neposredni izbor i utjecaj na vanjsku politiku predstavljanjem i zastupanjem države, i možda mu ojačati ulogu u vojsci. Osim utjecaja na kadrovski odabir, trebao bi možda dobiti ovlast da utječe na proračun u tom sektoru kroz utvrđivanje potreba za vojsku. Mislim da bi o toj proračunskoj stavci trebao razmišljati netko tko nije opterećen dnevnim potrebama budžeta. Nije važno predsjedniku ojačati funkciju kroz mogućnost utjecanja na zakone, treba ojačati Ustavni sud, kojem to jest zadaća, da bi brže, prema službenoj dužnosti, reagirao na zakone koji su neustavni ili koje je Sabor donio zbog političkih potreba, računajući na to da Ustavni sud ne reagira dovoljno brzo.

Znači, treba jačati Ustavni sud, a ne ovlasti predsjednika?
– Da, kada su u pitanju zakoni.

Pa hoćete li?
– Kada to pitanje dođe na red, nastojat ćemo ojačati Ustavni sud da bi se i ta institucija pojavila kao element stabilnosti vladavine prava, kao i predsjednik Republike.