Rodio se u Vinkovcima 1858. godine, a umro 21. kolovoza 1906. u Koprivnici. Iako je jedva završio gimnaziju, nakon što je upisao u Beču studij šumarstva, diplomirao je već 1879. godine, i to kao najbolji student. Po zanimanju je bio inženjer šumarstva, ali već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela.

U početku je radio kao šumarski stručnjak i tada je vidio u kojoj mjeri na život seljaka utječu ekonomija i politika. Svojim je očima vidio kako umire tradicija, kako se ljudi nisu snašli u novom ekonomskom poretku. Posebnu pozornost pridavao je tome koliko napuštanje sela i zemlje može biti pogubno za čovjeka.

U svojim književnim djelima često je prikazivao crno-bijelu sliku sela i grada. Grad je za njega značio nešto strano i zastranjeno, čovjek koji je odlučio živjeti u gradu nije bio niti častan niti moralan. S druge strane, njegovao je patrijarhalni život, ali isticao je da je bitna modernizacija poljoprivrede tj. same obrade zemlje.

Njegovo pisanje temeljilo se na veličanju seoskog života, na tradiciji i običajima, za koje je smatrao da su cilj života. U pisanju se najviše isticao njegov opis likova, posebno slavonskih ljepotica. Isto tako, vrlo dobro je opisivao pejzaže, predivne slavonske šume i ravnice.

– Tako je Tena živjela sama, ali jednoga dana vratio se vodnik Jaroslav Beranek i otkupio je njihovo imanje za 200 forinti, te se uputi k Teni. On je bio bez desne ruke, a njezino lice izbrazdano, tamnocrveno, koje je počelo prelaziti u bjelinu bez sjaja i izraza. To su vidjele njihove oči, ali dok je to došlo do srca, pretvorilo se u ono anđeosko milosrđe, suze u njihovim očima i nadu u bolju i ljepšu budućnost.