U nedjelju, 26. rujna, održat će se po mnogima povijesni parlamentarni izbori u Njemačkoj, kada će Angela Merkel, prema vlastitoj odluci, otići s dužnosti kancelarke nakon 16 godina i četiriju izbornih pobjeda. Iako se do prije nekoliko mjeseci činilo da su Zeleni, na čelu s mladom političkom zvijezdom u usponu Annalenom Baerbock, favoriti ovih izbora, u posljednja dva mjeseca trend se promijenio i SPD, po svemu sudeći, ima šansu postati relativni pobjednik.

Nakon triju televizijskih debata kandidat SPD-a Olaf Scholz, dosadašnji ministar financija u koalicijskoj vladi, prema svim anketama uvjerljivo vodi i nadmašio je svoje konkurente – spomenutu Baerbock i kandidata CDU-a Armina Lascheta.

O toj temi tjednik Nacional razgovarao je s Josipom Juratovićem, zastupnikom njemačkog SPD-a u Bundestagu, kojem će ovo biti peti mandat. Rođen u Koprivnici, u Njemačku se doselio po završetku osnovne škole. Godinama je radio u automobilskoj tvrtki Audi, tamo se sindikalno aktivirao, a u SPD se učlanio 1982. Kao kandidat SPD-a prvi put je pobijedio u svojoj izbornoj jedinici Heilbronn i 2005. godine postao prvi izvorni hrvatski zastupnik u Bundestagu. Nakon toga biran je u njemački parlament još četiri puta. Predsjednik je parlamentarne skupine za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju i potpredsjednik parlamentarne skupine za Hrvatsku i Sloveniju

NACIONAL: Tjedan dana uoči parlamentarnih izbora, a nakon triju televizijskih debata, SPD vodi po rejtingu, kao i vaš kandidat za kancelara Olaf Scholz. Jeste li iznenađeni takvim preokretom, s obzirom na to da su još prije nekoliko mjeseci svi tvrdili da će SPD biti kažnjen zbog koalicije s CDU-om? 

Već dugo sam u politici – 40 godina sam član stranke, a 16 godina sam zastupnik u Bundestagu i ovo mi je peta kampanja – tako da sam zapravo bio začuđen tako lošim rejtingom stranke prije nekoliko mjeseci, nakon tako dobrog rada SPD-a u toj velikoj koaliciji, koji su nam svi priznali. Kao što znate, Zeleni su čak u jednom trenutku bili i jači od CDU-a. Isto tako, govorilo se da je Angela Merkel socijaldemokratizirala CDU, no ona je manje-više samo poštovala koalicijski sporazum koji ju je obvezivao. Tako se činilo da ona provodi sve te uspješne reforme i socijalnu politiku iako je to zapravo bio naš uvjet za ulazak u koaliciju. U kabinetu ih je osmišljavao SPD, a Merkel je bila samo kapetan na palubi. Naime, u Njemačkoj se koalicijski sporazum mora strogo poštovati. No taj trenutak preokreta rejtinga u korist SPD-a dogodio se onda kada je Merkel najavila da se više neće kandidirati. SPD-u su se isplatile dvije stvari – kao prvo, iako je Scholz izgubio izbore za predsjednika stranke, stranka je od početka stala uz njega kao jedinog mogućeg kandidata za kancelara. To je predsjedništvo stranke skoro tri mjeseca uspjelo držati u tajnosti, što je pravo čudo. No činjenica je da smo relativno rano izabrali svog kandidata, dok se, s druge strane, u CDU-u dugo nije znalo koga će odabrati, trajalo je natjecanje i natezanje unutar stranke između Lascheta i Södera, oko kojih je stranka bila podijeljena. Nešto slično se događalo i kod Zelenih koji se nisu uspjeli dugo odlučiti između Annalene Baerbock i Roberta Habecka. Zbog toga ta tema što se tiče SPD-a više nije bila u medijima. Drugo što je bilo pozitivno za SPD jest činjenica da stranka nikada nije bila složnija i tako jedinstvena oko svoga kandidata za kancelara.

‘Ljudi žele vođu u kojeg će imati povjerenja, žele nekoga tko će dobro znati koordinirati politiku. Dakle, traži se ‘Merkel 2′. Scholz je u tom smislu najautentičniji jer je kroz funkcije koje je obnašao, među svim kancelarskim kandidatima najiskusniji i najuspješniji političar’, kaže Josip Juratović. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

NACIONAL: Kako tumačite pad popularnosti Zelenih, koji su donedavno bili favoriti i imali najbolji rejting?

Kada sagledam tu situaciju iz ove perspektive, čini se da je to bilo i logično jer su Zeleni u jednom momentu dali jednu novu orijentaciju, u skladu s Europskim zelenim planom i postizanjem klimatski neutralne EU do 2050. Doduše, i vlada u kojoj je bio SPD uvrstila je te ciljeve u svoje politike, ali Zeleni su bili glasniji i te teme su sigurno išle njima u prilog. Tako da ne čudi što su oni u jednom trenutku narasli. Međutim, Annalena Baerbock, koja je bila nova zvijezda na političkoj sceni, napravila je nekoliko nepopravljivih grešaka. Dogodilo se da je objavila knjigu „Jetzt. Wie wir unser Land erneuern“ („Sad. Kako ćemo obnoviti svoju zemlju“), u kojoj je otkriveno nekoliko plagijata, a onda je frizirala svoj životopis i nije navela da, pored svoje zastupničke plaće, prima i novac od stranke. Takve stvari biračko tijelo Zelenih ne oprašta i njena prvotna prednost se brzo istopila. Osim toga, njemačko društvo je ipak konzervativno i Zeleni su u nekim zahtjevima preradikalni za većinu birača. Nijemci ipak žele stranku centra, koja će moći u koaliciju sa Zelenima.

NACIONAL: Koliko je rastu rejtinga SPD-a pridonijela visoko personalizirana kampanja?

Apsolutno je to bilo ključno. Zato i kažem da nisam iznenađen, već sam zadovoljan time što je SPD ovoga puta sve fokusirao na jednu osobu. Kampanje se već dugo vode isključivo personalizirano. Birači žele glasati za osobe, a puno manje za programe. Ljudi žele vođu u kojeg će imati povjerenje, žele nekoga tko će dobro znati koordinirati politiku. Dakle, traži se „Merkel 2“. Scholz je u tom smislu najautentičniji jer je kroz funkcije koje je obnašao, među svim kancelarskim kandidatima najiskusniji i najuspješniji političar. Bio je generalni sekretar SPD-a za vrijeme Schroedera i partijski je provodio Agendu 2010. koja je vratila ekonomsku snagu Njemačkoj. Scholz, kao ministar rada i socijalne skrbi, i Steinbrück, kao ministar financija, izvukli su Njemačku iz financijske krize 2008. – 2009., u koalicijskoj vladi Angele Merkel. On je u toj situaciji, dok su druge zemlje otpuštale radnike, uspio zadržati radna mjesta i zato je nakon kraja te krize Njemačka vrlo brzo nastavila proizvodnju i ekonomija je bez zastoja krenula dalje. I sada, kada je bila pandemija, ubacio je milijarde u sustav kako bi sačuvao stabilnost društva i spriječio veće okupljanje radikalnih pokreta protiv države. Naravno, ti pozitivni rezultati anketa još uvijek nisu pobjeda, a u svim kampanjama se u posljednjim danima počinje s bacanjem blata. Nedavno su počele neke istrage u tijelu za borbu protiv korupcije koje surađuje s Ministarstvom financija, a koje je Scholz naslijedio od svog prethodnika. Iako se za optužbe da nisu na vrijeme obavijestili policiju o slučajevima pranja novca i financiranja terorizma zna već godinu dana, državni tužitelj pokrenuo je istrage baš sada. Tajming sigurno nije bio slučajan. Dakle, do samih izbora još se svašta može dogoditi što može utjecati na izborni rezultat.

NACIONAL: To nije prvi put da predsjednik SPD-a ujedno nije i kandidat za kancelara? 

Nije, a najuspješnija kombinacija u povijesti SPD-a bila je Willy Brandt-Helmut Schmidt. Brandt je bio predsjednik stranke, a Schmidt kancelar. Interesantno je da su to bile dvije potpuno suprotne osobe – Schmidt je bio konzervativan, Brandt je bio kozmopolit – i to je savršeno funkcioniralo.

NACIONAL: Koliko je padu popularnosti CDU-a pridonijelo ponašanje Armina Lascheta nakon katastrofalnih poplava, kada su ga kamere uhvatile kako se smije, što je javnost doživjela kao neprimjereno?

To je sigurno imalo jako loš efekt i to ga je koštalo jedan do dva posto rejtinga. Ali nije samo to bilo razlog za rast rejtinga Scholza. U toj priči veliku ulogu odigrali su podsvijest i emocije birača, koje su u izbornoj kampanji u prvom planu. Kada se usporede te tri osobe, vidimo da je Baerbock igrala na tu emocionalnu kartu i ukazivala na socijalne probleme – ali nije nudila rješenja. Dakle, nije imala supstancu. A kod Scholza, osim iskustva, smatram da je presudna njegova mirnoća. To je tipično za ljude iz Hamburga – oni su mirni, staloženi, daju korektne i kompetentne odgovore, teško im je pokazati emocije i ponekad djeluju kao tableta za spavanje. No Scholz nikada nije izgovorio ni jednu suvišnu rečenicu, a ono što kaže uvijek je na mjestu. On djeluje ozbiljno i to ljudima ulijeva povjerenje.

NACIONAL: Ako pobijedi SPD, s kime će u koaliciju?

E, to je klasično pitanje i to svi to žele znati. AFD je sigurno isključen, a vjerujem i CDU, koji je izgubio orijentaciju i sada se nalazi u rasulu u kakvom je SPD bio prije četiri godine. Oni se moraju konsolidirati i posložiti i mislim da je za njih dobro da odu u opoziciju. Mislim da ni oni ni mi nećemo htjeti da uđu u vladu. Iako je o tome opasno unaprijed govoriti, najizgledniji i prirodni partner svakako su Zeleni. Međutim, postoji mogućnost da ta crveno-zelena koalicija neće imati dovoljno zastupnika i u tom slučaju ostaje izbor između dviju stranaka – Liberalne stranke (FDP) i Ljevice (Die Linke). Liberali su na nekih 12, 13 posto, iako ne razumijem zašto ih ljudi nagrađuju, s obzirom na to da su bojkotirali posljednju koaliciju u vladi. Što se tiče Die Linke, oni trenutačno imaju oko šest, sedam posto. Liberali se slažu s većinom politika SPD-a, ali u dvjema temama se razilazimo – a to su smanjenje poreza, na čemu oni inzistiraju, i privatizacija svega. Iako su i oni shvatili da je taj neoliberalizam u posljednjih dvadeset godina nanio velike štete, pa rade neke korekcije svojih stavova. Što se tiče Ljevice, oni se uvijek trude da nas preteknu u nekim socijalnim politikama – ako mi kažemo da je minimalna satnica po zakonu 12 eura, onda oni kažu 13! Po sistemu – mi dajemo više. Međutim, oni ne priznaju NATO i imaju djelomične rezerve oko pitanja EU-a, što je nama problematično. Dodatni problem koji ja vidim jest da koalicijski sporazum kada se jednom potpiše, mora proći kroz stranke. A ja ne vjerujem da bi takav sporazum s SPD-om prošao kroz tijela Ljevice. Jer oni sudjelovanjem u vladi ne žele izgubiti svoj profil. Zato mislim da je najizglednija crveno-zeleno-žuta koalicija, takozvani semafor.

NACIONAL: Odlazak Angele Merkel s njemačke i europske političke scene mnogi smatraju krajem jedne važne ere. Može li Scholz preuzeti njeno mjesto u europskoj i globalnoj politici, hoće li Njemačka i dalje s Francuskom biti lokomotiva EU-a? 

Kao prvo, kao što sam rekao, Angeli Merkel se pripisuju stvari koje su jednostavno pretjerane. Naime, većina toga nisu uopće bile njene zasluge, već zasluge ministara iz SPD-a. I globalno gledajući, što se njenih sposobnosti tiče, ona je bila samo jako dobar koordinator i moderator politika, a ne njihov inicijator i kreator. Međutim, kada je u pitanju Europska unija, ideje i ciljevi koje zastupa SPD počinju od toga da se EU mora nanovo posložiti. Mislim da EU, kako sada funkcionira, nije vrijedna ni papira na kojem je napisan Europski sporazum. Ako uzmete činjenicu da jedna partijica u Bugarskoj može blokirati sudbinu ne samo Sjeverne Makedonije i Zapadnog Balkana, već i cijele Europe, onda to znači da je funkcioniranje cijele Unije dovedeno u pitanje. Drugo, Europa je ideološki podijeljena na dva dijela – na političku i institucionalnu Europu – a Merkel na tom planu ništa nije učinila. Taj raskol između zapadnih zemalja i zemalja tzv. Višegradske skupine sve je vidljiviji. Mi sa zapada želimo jaču institucionalnu Europu, jači parlament, odnosno Sjedinjene Države Europe, dok grupa oko Orbána i Kaczynskog, pa i Janše, dok se Hrvatska koleba i traži, želi političku Europu u kojoj će zajednički biti jedino tržište i ekonomija. Dakle, Europa se za njih svodi na financijske interese, dok je pitanje europskih vrijednosti, kao temelja demokracije, za njih u drugom planu.

NACIONAL: Jedan je od problema europskih institucija i način donošenja odluka, a to je konsenzusom. Zbog toga Bugarska i može blokirati proširenje.

Točno, i zato se Scholz zalaže za uvođenje većinskog glasanja unutar institucija EU-a, a osobito u Europskom vijeću, jer smo sada zbog konsenzusa svi na razini Orbána. On diktira što želi. Smatram da EU treba i jedinstvenu vanjsku i sigurnosnu politiku i jedinstvenog ministra, koji će stvarno reprezentirati europske institucije i cijelu EU, a ne biti samo figura. Tome će se države Višegradske skupine sigurno suprotstavljati.

NACIONAL: Spomenuli ste Višegradsku skupinu. Hrvatska vlada na čelu s navodno umjerenim Andrejem Plenkovićem često se svrstava uz Mađarsku, Poljsku, Slovačku – dakle, nove problematične zemlje članice. Kako se na to gleda u Njemačkoj?

Njemačka se trenutačno sigurno ne bavi hrvatskom politikom, a Plenković na europskoj sceni slovi kao pouzdani partner. Ali druga je priča što radi njegova vlada i što govore njegov ministar vanjskih poslova i neki drugi akteri i kako oni funkcioniraju u Europi. Bilo je čudnih situacija u kojima se Plenković predstavljao kao partner te zapadne Europe o kojoj sam govorio, a s druge strane se njegovi ministri dodvoravaju Orbánu. To radi i Slovenija na čelu s Janšom, koja trenutačno predsjedava EU-om. Razlog tome je, između ostalog, i činjenica da očito nije dobro funkcionirala spona Merkel-Macron. Zato je uoči izbora Scholz i otišao kod Macrona da razgovaraju o budućnosti EU-a, jer je i u programu SPD-a Europa na prvom mjestu. Odmah nakon njega to je odlučio učiniti i Laschet. Budući da Francuska ima izbore sljedeće godine, izuzetno je bitno za europsku budućnost tko će sada pobijediti u Njemačkoj i tko će pobijediti u Francuskoj. Nakon toga je neophodno provesti reforme Europske unije o kojima sam govorio. Ako dopustimo da se EU svede na političke i ekonomske nacionalne interese zemalja članica, onda ćemo doživjeti balkanizaciju EU-a.

NACIONAL: Što bi pobjeda SPD-a u Njemačkoj značila za socijaldemokraciju diljem Europe, koja je već godinama u krizi?

Njemačka socijaldemokracija jedna je od najstarijih socijaldemokracija u Europi, a SPD je najjača takva partija najjače industrijske zemlje Europe. To je jako bitan signal za sve ostale socijaldemokratske stranke, koje su uglavnom otpisali. Inače, i u Norveškoj je prije nekoliko dana pobijedila Socijaldemokratska stranka, što mi je drago. Ono što treba naglasiti jest da socijaldemokracija u Njemačkoj i Slovačkoj, Hrvatskoj ili nekoj drugoj sličnoj zemlji, nema istu agendu. Često su te stranke naginjale populizmu, pod utjecajem neoliberalizma, a i mi smo malo u tom smislu skrenuli jedno vrijeme. Zato je sada naš glavni slogan – Respect! Dakle, poštovanje prema ljudima koji rade i daju se ovom društvu. Mislim da ćemo kroz pobjedu njemačke socijaldemokracije, ako do toga dođe, dati novu smjernicu europskoj socijaldemokraciji u cjelini i da će se ujediniti na zajedničkoj platformi. A Njemačka će u tome biti neka vrsta svjetionika.

NACIONAL: Rejting SDP-a u Hrvatskoj stalno pada, Možemo! im puše za vratom, a oni se bave sami sobom. Kako to komentirate?

Mislim da SDP treba slijediti naš primjer. Ako SPD pobijedi u Njemačkoj, onda je to dokaz da sloga daje rezultate. Onda će se vidjeti da stranka koja je između sebe bila podijeljena, u kojoj nitko ni s kim nije mogao, svatko je svakome bio zavidan, u kojoj se nije radilo na zajedničkom uspjehu, nego na kočenju unutar stranke – a sve smo to i mi prošli, kada jednom prevlada takvo stanje, može osvojiti vlast. Do pobjede se može doći samo s jasnom agendom i jedinstvom. Ako se radi za jednu zajedničku ideju, uspjeh je zagarantiran. Možemo! ima ideju, ali ne može riješiti sve probleme u Hrvatskoj. Oni su još uvijek pokret i tek se moraju razviti u stranku. Dapače, oni su simpatičan pokret koji je sigurno bio potreban Zagrebu i ja im u tome želim puno uspjeha. Što se tiče SDP-a Hrvatske, najvažnije je da se stranka unutar sebe solidarizira. SPD u Njemačkoj je stranka solidarnosti, a vjerodostojnost te solidarnosti očituje se u odnosima unutar stranke. I tada se tek dobiva povjerenje građana.

Josip Juratović na fotografiji s kandidatom SPD-a za novog njemačkog kancelara Olafom Scholzom za kojeg kaže da je miran, staložen i uvijek daje korektne i kompetentne odgovore. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Na kraju svog posljednjeg mandata Angela Merkel je prošloga tjedna posjetila zemlje Zapadnog Balkana. Hoće li ta njena gesta potaknuti novu njemačku vladu na to da vrati proširenje u fokus EU-a?

Kao prvo, proširenje je uvijek bilo u fokusu njemačkih vlada, pa i ove posljednje, u kojoj je SPD dao ministra vanjskih poslova. Nama u tom smislu ne trebaju nikakvi signali. Odnos između Njemačke i Zapadnog Balkana nije se mijenjao godinama, još od Schröderova doba, a nije ga mijenjala ni Merkel i uvijek je isticala da je Njemačkoj Zapadni Balkan bitan. U tom smislu Njemačka je uvijek davala maksimalno da se EU proširi na taj prostor.

NACIONAL: Srpski predsjednik Aleksandar Vučić podijelio joj je najviše komplimenata – kako ocjenjujete poziciju Srbije, koja već dugo pregovara, a nije napravila neki značajniji napredak? 

Iskreno, ne znam koliko je bilo bitno da Merkel posjeti Vučića i demonstrira neku podršku. Po mom mišljenju, to joj je samo štetilo. Njemačka apsolutno nije na tom kursu što se tiče odnosa – ne prema Srbiji i Zapadnom Balkanu, već prema akterima na vlasti, odnosno vladi Aleksandra Vučića. Njega sigurno ne treba hvaliti zato što je Srbiju približio EU-u, s obzirom na to da su posljednje poglavlje otvorili još 2019. A ključno za zatvaranje pregovora bit će poglavlje o vladavini prava i pravosuđu, do čega je jako dalek put. Srbija obećava da će uskladiti zakone, ali mi znamo kakvo iskustvo imamo. Oni mogu napraviti 50 zakona, ali ono što je bitno jest kako se ti zakoni implementiraju i provode.

NACIONAL: Postavlja se pitanje i koliko je srpska vlada stvarno zainteresirana za članstvo u EU-u, s obzirom na to da Vučić paralelno koketira i s Rusijom i Kinom te igra na tri kolosijeka?

Zapravo, većina zemalja Zapadnog Balkana, s izuzetkom Sjeverne Makedonije koja ima ozbiljnu vladu i na kraju je ispala žrtva, nisu zainteresirane ni za EU ni za vladavinu prava. Njih isključivo zanima zadržavanje vlasti. Imam već 16 godina kontakte s tim političkim strukturama i smatram da nitko od njih ne želi stvarno ući u EU demokratskih vrijednosti. Oni su svi spremni otići kod Orbána. A to i jest ključno pitanje – kakvu EU oni uopće žele? Zato smatram da samo pomaganje izgradnje infrastrukture, financiranje različitih projekata, davanje kredita i slično, nemaju smisla. Velika je zabluda Europske unije da će takva ekonomska pomoć tim vladama dovesti do demokratizacije tih država. To je varka. Mi moramo sustavno mijenjati ta društva upravo na pitanju usvajanja demokratskih vrijednosti. Napravili smo tu grešku sa zemljama Višegradske skupine, dali im ogroman novac iz fondova EU-a, a demokratske vrijednosti stavili u drugi plan.

EU: Ima li EU, pa i Njemačka, snage utjecati na Srbiju da prizna Kosovo? 

Kada Srbija dođe u tu situaciju da stvarno ispuni sve uvjete za ulazak u EU, onda će se riješiti i pitanje Kosova. To je i Vučiću jasno. Međutim, zemlje Zapadnog Balkana imaju sposobnost staviti u fokus nešto što je za kvalitetu svakodnevnog života ljudi potpuno nebitno. U slučaju Vučića – to je Kosovo. Tako da su sva ona druga pitanja – od ljudskih prava, pravosuđa, obrazovanja, stanovanja, do slobode medija, zaposlenosti i slično – u drugom planu, što njemu savršeno odgovara.

NACIONAL Druga problematična zemlja je BiH, gdje Milorad Dodik radi sve kako bi doveo do raspada te države. Novi visoki povjerenik Christian Schmidt u svojim je prvim javnim istupima rekao da će inzistirati na izgradnji građanske države, a onda je promijenio ploču i počeo govoriti isto što i hrvatski političari – a to je da predstavnike konstitutivnih naroda u predsjedništvu mogu birati samo birači te nacionalnosti. 

Kao prvo, što se Christiana Schmidta tiče, mediji su pogrešno prenijeli tu njegovu izjavu. Na skupu održanom u Njemačkoj, o kojem sada svi pričaju, on je postavio samo dva pitanja: prvo, kako osloboditi BiH od toga da bude rob svoje prošlosti, a drugo, kako mlade osloboditi od narativa njihovih roditelja da u svima ostalima vide svoje neprijatelje. Što se tiče izbornog zakona, on je samo konstatirao da je Željko Komšić kao hrvatski predstavnik izabran glasovima Bošnjaka, što je činjenica. On nije komentirao je li to dobro ili loše, a građansku državu nije ni spomenuo. No nakon tog njegova istupa uzburkali su se mediji u BiH, optužujući Schmidta da je prohrvatski nastrojen. Naravno, on jest katolik, član CSU-a, koji je blizak HDZ-u, Republika Hrvatska dala mu je neka priznanja i to su za njih indikatori da je na hrvatskoj strani. A trojica nacionalnih vođa u BiH upravo to i trebaju – i Dodik, i Izetbegović, i Čović.

NACIONAL: Hoće li Schmidt imati snage povesti BiH u EU? Ima li on šanse?

On ima šanse, ali onoliko koliko će mu građani BiH dati. Mi ne želimo imati BiH kao koloniju EU-a, već želimo da sam narod odredi kakvu državu želi. Ja se sa Schmidtom dobro znam jer smo u istom Odboru za vanjsku politiku i dao sam mu dva savjeta prije nego što je otišao u BiH: kao prvo, da pročita Ivu Andrića da bi shvatio u kakvo društvo i kakav mentalitet dolazi, a drugo – da se kloni osobnih prijateljstava s političarima, da ne odlazi ni na čije rođendane, proslave, večere. A što se tiče odnosa prema društvu u BiH, nikada ga ne smiju doživljavati kao odvjetnika samo jedne strane. Taj trojac nacionalnih stranaka upravo takvu ulogu od njega traži. Oni se u tome slažu.