Nakon odličnih igara na Svjetskom prvenstvu u Kataru, Josip Juranović potpisao je za Union Berlin, trećeplasirani klub Bundeslige, a za Tempo govori o snalaženju u Njemačkoj, utakmici protiv Brazila i reprezentaciji

Josip Juranović (27) na najbolji je način kapitalizirao svoje odlične igre na Svjetskom prvenstvu u Kataru te je u zimskom prijelaznom roku prešao iz škotskog Celtica u Union Berlin. Za njega je to bio odličan potez jer Union Berlin se nalazi na trećem mjestu Bundeslige i vjerojatno će u sljedećoj sezoni igrati u Ligi prvaka, dok u Europskoj ligi u četvrtak, 9. ožujka, igra prvu utakmicu protiv belgijskog kluba Royale Union SG. Juranović je odmah ušao u prvu postavu Union Berlina i zauzeo poziciju desnog beka tako da će spreman dočekati i prvu utakmicu hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za EP 2024. koja će se 25. ožujka igrati u Splitu. Za njega je to sigurno posebna utakmica jer se vraća u Split kamo se 2015. preselio iz Zagreba, preciznije, iz trećeligaša Dubrave potpisao je za Hajduk. Uslijedila je nevjerojatna karijera koja je nastavljena u poljskoj Legiji, škotskom Celticu i sada Union Berlinu te nastupi za reprezentaciju. O prelasku u Union Berlin, izazovima i planovima Juranović je govorio u razgovoru za Tempo.

TEMPO: Nakon Svjetskog prvenstva imali ste brojne ponude europskih klubova. Zašto ste odabrali Union Berlin, jeste li procijenili da ćete se tu najbolje snaći ili je novac bio u pitanju?

Nakon Svjetskog prvenstva bilo je svakakvih priča, nešto je bilo istinito, nešto je bilo laž. Znate kako kažu, dobro je kad se priča, loše je kad se ne priča. Novac nije bio presudan jer da jest, možda bi otišao u neki drugi klub. Presudilo je to što sam želio igrati i što sam želio ostati član reprezentacije. Ako ne igrate u klubu, ako ne igrate dobro u klubu, nećete biti pozvani u reprezentaciju. To je bio jasan stav izbornika Dalića. Zato je to bio jedini razlog kojim sam se vodio prilikom izbora kluba s time da sam želio zaigrati u klubu iz liga petice. To mi je uvijek bio igrački san. I što je najbolje, dobro nam ide, treći smo na tablici, u Europskoj ligi plasirali smo se u osminu finala te i dalje igramo u njemačkom kupu, tako da se ne mogu požaliti. To govori da je moj prelazak u Union Berlin bio pun pogodak. Tako trebamo i nastaviti, još je puno bodova u igri do kraja njemačkog prvenstva.

Josip Juranović smatra Luku Modrićem uzorom svakog igrača te se nada da će i sam, kao i kapetan reprezentacije, igrati u 38. godini. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

TEMPO: Znači li to da ste imali ponude jačih klubova, ali ste se pribojavali da nećete igrati u prvoj postavi, naći ćete se na klupi, pa onda i vaš status u reprezentaciji postaje ugrožen?

Nisam baš tako razmišljao. Nikome ne priznajem da je bolji od mene. Neka to pokaže na terenu pa ćemo onda vidjeti. Meni je bilo bitno ne napraviti odjednom dvije ili tri stepenice više u svojoj karijeri. Od početka karijere idem stepenicu po stepenicu pa tako ni sada nisam želio preskočiti važnu stepenicu. Iako je Svjetsko prvenstvo bilo jako dobro, to je bila zasluga cijele momčadi. U tom smislu ovaj skok od samo jedne stepenice za mene i moj način razmišljanja jako je dobar.

TEMPO: Trener Union Berlina postavio vas je od prve utakmice u prvu momčad. Je li vam se Union Berlin dopao i zbog 3-5-2 sustava igre koji vama omogućava da igrate kao i do sada?

Prije no što sam potpisao za Union Berlin, pogledao sam dvije njihove utakmice i vidio sam da igraju u sustavu 3-5-2, ali to nije bio jedan od razloga zbog kojih sam im se priključio. Rekao bih da oni više igraju 5-3-2 no 3-5-2. Igramo u srednjem bloku, a onda napadamo preko opasnog špica koji je jako brz, koristimo slobodne udarce i kornere jer smo jaki u skoku. Ja sam i prije igrao u sustavu 3-5-2, igrao sam ga dok sam bio u Legiji iz Varšave, jako mi paše taj sustav. Meni se sviđa i sustav s četiri igrača iza jer tada mogu ulaziti iz drugog plana, iznenaditi protivničko krilo koje čuvate. Svaki sustav ima dobre i loše strane.

‘Novac mi nije bio presudan jer da jest, možda bih otišao u neki drugi klub. Prilikom izbora kluba vodio sam se time da želim zaigrati u klubu iz liga petice’

TEMPO: Mnogim igračima treba neko vrijeme da se prilagode novom klubu i novoj ligi. Čini se da ste se brzo prilagodili i na igru Union Berlina, ali i na njemački nogomet.

Da kucnem u drvo, stvarno nisam mogao očekivati bolji početak u novom klubu. Moram reći da sam došao u dobro posložen klub. Ako ne računamo Bayern, ostale momčadi iz lige jako nam teško stvaraju šanse za gol dok mi često prijetimo, naročito iz prekida. Jednostavno, sve je dobro ukomponirano.

TEMPO: Od Bayerna ste nedavno izgubili 3:0 u utakmici u kojoj niste nastupili. Kako izgleda Bayern, najbolja njemačka i jedna od najboljih europskih momčadi?

Svi znaju što je Bayern. Imaju Comana na desnoj strani, Daviesa na lijevoj, dok u sredini imaju Kimmicha kojeg sam sada prvi put vidio uživo. Gledajući utakmicu s klupe, vidio sam da su prvi dolazili na te druge lopte, brzi su, kompaktni. Do kraja prvenstva je još 11 kola pa ćemo vidjeti gdje ćemo završiti.

TEMPO: Vaše dobre igre u Berlinu primijetili su i navijači Celtica koji sada dijelom žale zbog vašeg odlaska, a dijelom se tješe da su vas kupili jeftino, a prodali skupo. Generalno, žale što vas klub nije uspio zadržati. Kakav je sada vaš odnos prema Celticu?

A što da kažem a da već nije napisano? Bilo mi je doista jako teško kada sam odlazio iz Celtica. Zavolio sam klub, zavolio sam grad, imam prijatelje koji će to doživotno ostati. Od prvog dana su me prihvatili, jednako kao što su me prihvatili i u Berlinu. Svi znamo povijest Celtica, znamo njegovo značenje. Kada igrate protiv Rangersa, to je jedan od najvećih derbija na svijetu. Zahvalan sam im na prilici koju su mi dali kao i zbog svega što sam iskusio. I za Celtic kao klub, i za trenere, i za navijače imam samo riječi hvale.

Juranović je kao 18-godišnjak potpisao za Hajduk 2015. godine, kasnije je postao kapetan da bi 2020. otišao u varšavsku Legiju. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

TEMPO: Možete li taj derbi usporediti s derbijem Hajduk – Dinamo?

Što god da kažem, bit će krivo protumačeno. U Hrvatskoj svi znaju za najpoznatiji derbi Hajduka i Dinama, u Škotskoj će svi reći da je najveći derbi između Celtica i Rangersa, u Španjolskoj je to utakmica Barcelone i Reala. Svi znaju što znači svaki od tih derbija.

TEMPO: U Split ćete se vratiti 25. ožujka na utakmicu protiv Walesa, početak kvalifikacija za EP 2024. godine.

Za Hajduk sam dao sve što sam u tom trenutku mogao. Došao sam kao 18-godišnjak. Sada sam u glavi sazrio i mogu reći da je Hajduk institucija za sebe. Imao sam čast i privilegiju biti kapetan Hajduka. Bez Hajduka sada bih bio nitko i ništa tako da im mogu reći jedno veliko hvala.

TEMPO: Utakmica protiv Brazila na SP-u u Kataru bila je prijelomni trenutak vaše karijere. Odakle hrabrost i samopouzdanje igrati onako protiv nekih od najboljih napadača na svijetu?

Mislim da su se Brazilci trebali zapitati kako će igrati protiv Hrvatske, ipak je to reprezentacija koja ima izvanserijske igrače kao što su Perišić, Kovačić, Modrić, Brozović, Lovren koji više nije s nama, Vlašić, Majer. To su igrači koji igraju u najboljim svjetskim klubovima, a zajedno igraju u reprezentaciji 10 godina. To je klapa koja jako dobro djeluje na terenu što se pokazalo na posljednja dva svjetska prvenstva. Govorio sam da se trebamo okrenuti sebi i razmišljati o sebi. Nismo se trebali preispitivati bez obzira na to protiv koga igramo. Tko je bolji, taj će pobijediti.

‘Brazilci su se trebali zapitati kako igrati protiv Hrvatske. U zajedništvu, kada se gine jedan za drugoga, može se pobjediti najbolju momčad na svijetu’

TEMPO: Niste bili impresionirani?

Svi znamo da je to Brazil, da su to svjetski igrači, individualci, ali u zajedništvu, kada se gine jedan za drugoga, može se pobijediti najbolja momčad na svijetu.

TEMPO: Ističete da kroz karijeru idete korak po korak, Hajduk, Legija, Celtic, Union Berlin. Je li vam netko savjetovao da se ne žurite i da se, uz kvalitetan rad, polako uspinjete?

Od početaka, od Dubrave, moj put je bio trnovit. Od početka ništa nisam prihvaćao zdravo za gotovo. Shvatio sam, da bih uspio, da moram raditi deset puta više od onih koji su Bogom dani talenti. Ujedno, znao sam da ne smijem ići za novcem. Netko će sada pomisliti da pričam svašta, ali jednostavno je tako. Ako su me neki klubovi i pratili kroz karijeru, to nisu bili oni koji imaju brdo novca. I zato je ovo jedan korak u mojoj karijeri koji će mi dobro doći.

TEMPO: Vaš agent Hussein Algaaod ne spada u prvu ligu nogometnih agenata. Kako je došlo do vaše suradnje?

On mi se javio dok sam igrao za Hajduk i ostali smo u kontaktu. Rekao mi je da bi mogao napraviti nešto od moje karijere što bi mi se moglo svidjeti, a ja sam prihvatio njegovu ponudu. Objeručke sam je prihvatio i nisam je htio pustiti. Svojim pristupom dao mi je samopouzdanje. Pored toga, najveću podršku mi je davala moja obitelj, moja zaručnica, ali i mnogi treneri koji su me vodili kroz karijeru.

Lana Miholjević zaručnica je Josipa Juranovića, koji o njoj kaže da mu je, pored obitelji, najveća podrška u nogometnoj karijeri. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

TEMPO: Vaši počeci su prilično poznati, bili ste amater u trećoj hrvatskoj ligi i došli do reprezentacije. Zbog svoje poniznosti i ustrajnog rada trebali biste biti primjer mladim igračima. Odakle vam snaga i strpljenje da uspijete u svojim nogometnim namjerama?

Kao što se netko ustane u sedam sati ujutro kako bi otišao na posao, tako i ja ovo doživljavam kao svoj posao. Moja karijera neće završiti u 60. godini, možda ću, kao Modrić, igrati i s 38 godina. Moram živjeti od nečega i po završetku svoje karijere. Kako god bilo, karijera je kratka, nakon nje se treba zaposliti. Vidjet ćemo što će biti, ali od početka sam rekao da je ovo moj posao, ja se ustajem ujutro, odlazim na trening koji odrađujem najbolje što mogu, na utakmici moram biti još bolji, a onda ćemo na kraju vidjeti gdje sam završio.

TEMPO: Je li vam stoga Modrić uzor?

Mislim da svatko u Hrvatskoj tko želi postati nogometaš, kada ga pitate tko mu je uzor, odgovorit će – Luka Modrić. On je s 37 godina izabran među 11 najboljih na svijetu. Ne znam tko se s 37 godina može s time pohvaliti, a da igra u veznom redu. Modrić je primjer ne samo meni već i našim klincima, na njega se možete ugledati i kao čovjeka i kao igrača.

TEMPO: Je li vam se, kao igraču koji je pet godina igrao za Hajduk, teško priviknuti na hladnoću Berlina? Bi li vam neki talijanski ili španjolski klub zbog toga bio prihvatljiviji?

Berlin je veliki grad u kojem je jako hladno. No ne mogu reći da nisam znao kamo dolazim. Uostalom, i u Glasgowu je bilo hladno. Kao i u Varšavi. Stalno idemo u hladnije krajeve. Nisam razmišljao o toploj Italiji i Španjolskoj, krenuo sam svojim putem pa ćemo vidjeti kamo će me to odvesti.