Osuđeni i odbjegli gazda zagrebačkog Dinama Zdravko Mamić dostavio je na adresu Državnog odvjetništva i USKOK-a i jednu dodatnu prijavu, mimo javno poznatog USB-a na kojemu opširno iznosi tvrdnje o navodnoj korumpiranosti velikog broja osječkih sudaca, o čemu su mediji proteklih dana ekstenzivno izvještavali. U ovoj predstavci, koja je istražiteljima dostavljena u drugoj polovici 2020., nešto prije nego spomenuti USB, čije je postojanje potvrđeno Nacionalu, Mamić iznosi nepoznate detalje oko atentata koji je na njega počinjen 22. kolovoza 2017. godine u blizini Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini, kada mu je propucana jedna noga te za taj događaj tereti osobe bliske zagrebačkom poduzetniku Zoranu Pripuzu.

Mamić je taj manevar vrlo vjerojatno napravio kako bi izvršio tzv. preventivni udar. Prokazujući kao naručitelje atentata na sebe Zorana Pripuza i njemu blizak milje, najvjerojatnije je procijenio da bi se prozvani nakon toga teže odlučili ponoviti ono što im Mamić pripisuje. Ali istražitelji još rade na tom slučaju, što pokazuje da je Mamiću očito nedostajalo čvrstih dokaza za tvrdnje koje je iznio. Službeno atentat na Mamića nikada nije dobio svoj epilog, odnosno nije dovršena istraga koja bi otkrila tko su dvije osobe koje su tog dana na njega pucale s dvadesetak metara udaljenosti u zaseoku Vidovići, gdje se obitelj okupila u povodu obljetnice smrti Mamićeva oca. Tijekom očevida pronađena su dva zrna od metaka kalibra 7,65 milimetara koji se koristi za male pištolje za ”nužnu obranu” ili pak za pištolj-strojnicu marke Škorpion. Jedno od zrna otkriveno je u jednoj od obližnjih kuća, a drugo u Golfu 7. Uz Mamića, njegovu suprugu i vozača koji su vidjeli dvije osobe kako bježe nakon pucnjave, ispitani su i drugi svjedoci, uglavnom rodbina koja se okupila na godišnjicu smrti Mamićeva oca u ovom nepristupačnom mjestu. Nekoliko mjeseci kasnije bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista donijelo je vijest da su tamošnje policijske i sigurnosne službe na tragu informacije po kojoj je u kriminalnom podzemlju spominjan veći iznos novca koji je trebao biti iskorišten za počinjenje teškog kaznenog djela. Navodno su tajne službe registrirale da je u pitanju 50 tisuća maraka, odnosno oko 200 tisuća kuna.

U svom gostovanju na sarajevskom Face TV-u kod novinara Senada Hadžifejzovića, Mamić je prije tjedan dana dao naslutiti da ide u smjeru rasvjetljavanja pucnjave u kojoj je ozlijeđen. Nakon poduljeg ekspozea s tvrdnjama da ”kriminalno podzemlje kontrolira hrvatsko pravosuđe”, izjavio je da se ”boji da ga netko ne ubije”. Potom je nešto otvorenije progovorio o atentatu kod Tomislavgrada.

”Ja sam ovdje obilježavao smrt svoga oca i kada sam se pojavio, bio sam ustrijeljen. Ako želite, sada ću se skinuti u studiju da biste vidjeli rane. I znate što su tada ispričali mediji, zajedno sa svojim doušnicima, profesorima, kriminalistima i drugim stručnjacima, mamu im j…? Ispričali su da sam monstrum koji je sam sebe upucao. To su prikazali, to je moja Hrvatska”, rekao je u spomenutoj emisiji.

”Ja znam naručioca, znam organizatora i znam pucača. I zna cijela Hrvatska”, dodao je, a na pitanje voditelja radi li se o službenim ili privatnim osobama, odgovorio je: ”To je privatno lice, vrlo dobro umreženo sa svim strukturama. Takve stvari ne rade sveučilišni profesori ili opatice u samostanu, nego ljudi koji su vrlo dobro obučeni”.

U Hrvatskoj javnosti ovaj incident se, mahom kroz istupe Mamićeva odvjetnika te njegova brata Zorana Mamića, pokušavao dovesti u kontekst Dinamovih navijača i ”ostrašćenih budala”, što je termin koji se koristio u njihovim istupima, no ta teorija vrlo brzo je odbačena kao potpuno nevjerojatna. Dio medija čak je spekulirao da je Zdravko Mamić organizirao vlastito ranjavanje u želji da se prikaže kao žrtva, ali i ta teorija kratko je držala vodu. Postalo je jasno da je incident kod Tomislavgrada imao svoje uzroke u njegovim poslovnim interesima koji su se preklapali s interesima drugih lobija – u samom Dinamu, ali moguće i izvan njega. Upravo to bio je razlog svojedobnog povratka Zorana Mamića s angažmana na Bliskom istoku, odakle se vratio u zagrebački klub i preuzeo najprije ulogu sportskog direktora, a potom i trenera: s te pozicije, naime, imao je potpunu kontrolu nad tokom novca kod ulaznih i izlaznih transfera igrača, a i njegova fizička prisutnost na Maksimiru bila je osigurač da će Mamićev klan ostati nedodirljiv i čvrsto držati u rukama Dinamo. Posredno i Hrvatski nogometni savez, odnosno veći dio hrvatskog nogometa.

Pozadinski sukob Mamića s Pripuzom, uz čije ime se redovito spominjalo također Nikicu Jelavića, započeo je prije pokušaja atentata na njega, a nastavio se i u idućih nekoliko godina. U tom kontekstu znakovito je otvoreno pismo koje je početkom lipnja 2019. godine Dinamo uputio predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, od kojih se traži pomoć jer se klub navodno našao na udaru neimenovane mafije.

”Posljednjih nekoliko mjeseci nalazimo se pod, još uvijek samo verbalnim pritiscima, pojedinih osoba, koji su od strane nadležnih državnih tijela označeni kao nositelji organiziranog kriminala u Republici Hrvatskoj. Oni su se otvoreno, ne krijući svoje namjere, angažirali da ne birajući sredstva (prema javno dostupnim podacima o njihovoj sklonosti različitim kriminalnim aktivnostima možemo pretpostaviti da im metode nisu ograničene zakonskim restrikcijama) preuzmu upravljanje Dinamom.”

To je stajalo u priopćenju ovog kluba. Nacional je već tada objavio niz tekstova u kojima je razotkrio pozadinska događanja u Dinamu i HNS-u i Pripuzovu ambiciju za preuzimanje prevlasti u ovom sportu. U tom kontekstu znakovite su bile demonstracije otkazivanja poslušnosti Mamiću, poput izbora Tomislava Svetine za predsjednika Zagrebačkog nogometnog saveza nasuprot kandidata kojeg je gazda Dinama forsirao, a više informacija govorilo je da Pripuz prilazi funkcionerima donedavno potpuno odanim isključivo Zdravku Mamiću, poput Tomislava Marčinka kojega se često viđalo u društvu njemu bliskih osoba, a navodno je i izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić više puta viđen u blizini. Èak je, čini se, tijekom 2019. godine pokrenuta akcija pridobivanja većine članova Skupštine Dinama koji su trebali okrenuti leđa Mamićima, no nije bio osiguran njihov natpolovični broj i od ove operacije privremeno se odustalo.

”Sad ću ti uzeti i Dinamo i reprezentaciju”, poruka je koju je, kako tvrdi više svjedoka, Zoran Pripuz uputio Zdravku Mamiću kada ga je ovaj u kuloarima označio odgovornim za atentat kojemu je bio meta. Radilo se o tektonskom poremećaju na nogometnoj i društvenoj sceni jer su njih dvojica prethodno solidno surađivali u duljem periodu i na više frontova, uključujući transfere raznih igrača.

Nacional je 16. lipnja 2019. godine objavio tekst u kojemu se otkriva geneza njihova sukoba, odnosno jedno neizvršeno obećanje. Naime, krugu ljudi oko Pripuza – što uključuje i utjecajan osječki interesni lobi – Mamić je svojedobno obećao transfer igrača i današnjeg reprezentativca Borne Barišića iz Osijeka u Dinamo, a u paketu s tim i ulazak u prvu momčad hrvatske nacionalne reprezentacije, no dogovor nije ispoštovao. Dapače, nešto kasnije čak je ”minirao” već dogovoreni Barišićev transfer u Ukrajinu tako što je istom klubu uspio prodati jednog od igrača iz svoje ergele, Josipa Pivarića – a to je izazvalo Pripuzov bijes i obećanje da će iskoristiti sav svoj utjecaj kako bi Mamića uklonili iz Dinama, HNS-a i hrvatskog nogometa.

”Njihov interes trenutno nije ovladavanje hrvatskim nogometom, pogotovo ne u formalnom smislu, ali jest dokidanje Mamićeve vladavine”, kazali su tada za Nacional izvori bliski Pripuzu bliskom miljeu.

U nogometnim kuloarima već dulje vrijeme se kao činjenicu uzimala tvrdnja da je po osnovi Barišićeva propalog transfera Mamić ostao dužan oko 3,5 milijuna eura te da dulje to nije mogao platiti, pravdajući se blokiranim računima i imovinom te strogim nadzorom istražnih organa. Potom je navodno ponudio da će istog igrača vratiti u Dinamo i dodijeliti mu kapetansku traku, dok bi sav prihod od budućeg transfera u inozemstvo pripao njegovim pokroviteljima, no ponuda je odbijena. Otac ovog igrača inače je Stipe Barišić zvani Moljac, policiji poznat kao jedan od pripadnika kriminalne tzv. Èepinske skupine iz ovog predgrađa Osijeka.

Upravo u tom trenutku dogodilo se spomenuto otvoreno pismo Dinama premijeru i tadašnjoj predsjednici, ali i ponovno imenovanje Mamićeva brata Zorana, tada nepravomoćno osuđenog na četiri godine i jedanaest mjeseci zatvora, za Dinamova sportskog direktora – što je izazvalo sablazan u najvećem dijelu javnosti.

Razlog je bilo potpuno ovladavanje tokovima novca od transfera igrača, poput Danija Olma, ali i pokušaj očuvanja piramide moći i osiguranja da nitko od vladajuće garniture ondje ne iskoči iz tračnica i prikloni se zagovornicima promjene kompletne upravljačke strukture i filozofije vođenja Dinama. Osobe poput Tomislava Marčinka tada su udaljene iz kluba, a policiji i drugim institucijama je upućena i službena prijava o navodnom pokušaju pritiska, zastrašivanja i ucjene nekih članova Skupštine GNK Dinama, koje se željelo nagovoriti na otkazivanje poslušnosti Zdravku Mamiću. Izvor upoznat s tim zbivanjima za Nacional je protumačio:

”Osobe bliske Pripuzovu miljeu koje je isti taj milje izgleda izravno angažirao za taj zadatak, pristupile su pojedinim članovima Dinamove skupštine i s njima razgovarale. Mamić je to doživio dramatično i u sebi svojstvenom stilu plasirao priče da mu taj milje radi o glavi, odnosno da mu je ugrožen život. Nije to prvi put da je ozbiljno optužio taj milje. Prije se to dogodilo nedugo nakon što je propucan u BiH. Nakon toga policija je obavila niz neugodnih razgovora s Pripuzu bliskim miljeom. Njih je Mamić optužio da su za račun Èepinske skupine, ili s njima, organizirali atentat na njega u BiH. Međutim, te optužbe nikad nisu dokazane, a čini se da je i u ovom slučaju stvarnost ponešto drugačija”.

Ondašnju Mamićevu prijavu istražitelji su provjerili u direktnom razgovoru sa spomenutim osobama, no ispostavilo se da se radilo o razgovorima koji su imali ”lobistički karakter” i ni u jednom trenutku nisu prešli granice dozvoljenog, barem kako su tvrdile te osobe. Navodno ih se tek pokušalo ”osvijestiti” da prestanu pokrivati kriminal Mamićeve hobotnice i da postoji realna opasnost da će na koncu i osobnom imovinom odgovarati zbog formalnog izjašnjavanja da Dinamo nije oštećen serijom kriminalnih radnji. Upravo na taj scenarij upozorila je i navijačka udruga ”Dinamo to smo mi” koja će nakon nedavne pravomoćne presude protiv Mamićeve kriminalne hobotnice podnijeti pojedinačne prijave protiv svih osamdesetak članova Skupštine kluba i zahtjev da se počinjena šteta naplati iz njihovih osobnih sredstava.

Službena prijava o odgovornima za pokušaj atentata na njega, navodno potkrijepljena i nešto konkretnijim dokazima, znak je da je Zdravko Mamić i na ovom polju odlučio igrati znatno otvorenijim kartama. A da i dalje ne namjerava prepustiti kontrolu nad Dinamom i da neće dobro proći onaj tko to pokuša učiniti, demonstrirao je jednom konkretnom rečenicom sa svoje konferencije za novinare u Mostaru, kada je kazao:

”Budite sigurni da u klubu neće biti kupljen ni klozet-papir bez da se mene konzultira.”