Europsko židovsko udruženje u suradnji s Hrvatsko-izraelskim poslovnim klubom održalo je, u srijedu 11. i četvrtak 12. listopada, u Zagrebu i Jasenovcu međunarodni skup pod nazivom „Od Kristalne noći do Jasenovca: Antisemitizam u jugoistočnoj Europi“. Pozvani su stručnjaci, diplomati, visoki političari i članovi parlamenta iz cijele Europe.

Konferenciju je otvorio izvršni direktor Europskog židovskog udruženja Jorgos Papadakis, a uvodno su govorili veleposlanik Države Izrael u Zagrebu Gary Koren, bivši ministar znanosti i obrazovanja i predsjednik Hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba Dragan Primorac i zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet, dok se iz skloništa u Izraelu videovezom javila Raheli Baratz-Rix iz Svjetske cionističke organizacije, voditeljica Odjela za borbu protiv antisemitizma i jačanje otpornosti.

Konferencija se posebno bavila temom antisemitizma u jugoistočnoj Europi, kao i Jasenovcem, zloglasnim ustaškim logorom smrti u kojem je za vrijeme fašističke tvorevine tzv. NDH pobijeno preko 83 tisuće Srba, Židova i Roma. Jedna od tema bilo je i medijsko izvještavanje o antisemitizmu u Hrvatskoj. Raspravljalo se o važnosti obrazovanja, poštovanju različitosti te kulturi sjećanja na žrtve holokausta, kao i obilježavanju mjesta na kojima su počinjeni masovni zločini i genocid. Na konferenciji je svečano promovirana knjiga Arija Mittlemana „Staze pravednika“, o modernim pravednicima među narodima. Konferencija je završila posjetom i svečanom komemoracijom u Jasenovcu, u suradnji s Memorijalnim muzejom Jasenovac.

No kao što je poznato, prošlog vikenda, uoči konferencije, dogodio se najveći teroristički napad Hamasa na Izrael u nekoliko desetljeća. Poginule su i ranjene tisuće civila s obje strane i krenula je oštra izraelska odmazda, a Država Izrael proglasila je ratno stanje. Analitičari smatraju da iza svega stoji Iran, koji time želi ugroziti napore za postizanjem mirovnog sporazuma koji su bili u tijeku. Tome je posebno bio posvećen panel na kojem su govorili veleposlanik Države Izrael u Hrvatskoj Garry Koren, zatim Rémy Rebeyrotte, zamjenik tajnika francuskog parlamenta, Kolinda Grabar-Kitarović, bivša predsjednica Republike Hrvatske, i povjesničar Ivo Goldstein s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

„Bit će rata, jer oni su željeli rat, a mi ćemo ovoga puta završiti posao“, poručio je izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Gary Koren govoreći o reakciji Izraela na Hamasov opći napad. „Ne želimo stvoriti humanitarnu katastrofu, ali ako želite nekoga kriviti, krivite Hamas. To je radikalni, ubilački pokret. Nije sada bitno je li bilo sigurnosnih propusta s naše strane. Bit će kampanja, bit će rat, jer oni su željeli rat“, rekao je Koren.

Više o tim temama tjednik Nacional doznao je iz razgovora s izvršnim direktorom Europskog židovskog udruženja Jorgosom Papadakisom, koji je na toj poziciji od siječnja 2023. godine. Diplomirao je komunikacijske znanosti na Sveučilištu u Beču, a novinarstvo na Londonskoj školi novinarstva. Prije toga stekao je diplomu iz strojarstva na Nacionalnom tehničkom sveučilištu u Ateni. Prije preuzimanja dužnosti u EJA radio je kao zamjenik direktora Svjetskog instituta za bankarstvo, kao i Europske grupe za štedno bankarstvo i bankarstvo za građane (WSBI–ESBG). Obnašao je i dužnost direktora marketinga i komunikacija Europske udruge za rizičnu filantropiju (EVPA), a bio je aktivan i kao voditelj komunikacija za Europski slobodni savez – Europsku političku stranku u Europskom parlamentu.

Obnašao je i rukovodeće pozicije u UNDP-u, PR agencijama i privatnim korporacijama u Grčkoj i na Balkanu. Bio je i izvršni direktor Balkan Youth Foundationa, regionalne nevladine organizacije koja se fokusira na osnaživanje mladih kroz društveno ulaganje u regiji jugoistočne Europe. Radio je za razne nacionalne, regionalne i europske medije, uključujući BBC i Austrijsku tiskovnu agenciju, a bio je član i utemeljitelj Medijske organizacije jugoistočne Europe (SEEMO).

NACIONAL: Civili u Gazi suočeni su s humanitarnom katastrofom, a njima u podršku diljem svijeta održavaju se propalestinske demonstracije. Kako to komentirate i kolika je opasnost od novog vala terorističkih napada u Europi?

Nitko nije sretan zbog situacije u Gazi. Izrael se uvijek trudio štititi civile. I nikad ih nije direktno targetirao. No mene osobno, a i Europsko udruženje Židova, zapravo izuzetno brine situacija u Europi. Izgleda, nažalost, da nacizam nije mrtav, gledamo užasne slike iz Berlina, Madrida, Pariza, slušamo strašna skandiranja protiv Židova, Davidove zvijezde iscrtane su po židovskim domovima ili trgovinama. Slušamo i ponavljanja groznih stereotipa, to mene plaši, teror protiv Židova u Europi, ali i svijetu. I činimo sve što možemo da bismo to spriječili u svakoj zemlji.

NACIONAL: Kako komentirate posljednje izjave predsjednika Milanovića o Izraelu?

Nedavno sam vama rekao da je predsjednik Milanović, nažalost, nedosljedan prije svega samome sebi. Moramo mu objasniti da se ne radi o osveti protiv palestinskog naroda, nego o uništavanju jedne terorističke grupe u rangu ISIS-a. Nije mi jasno zašto je tada, u slučaju ISIS-a, stao na pravu stranu, a sada ne. I očito traži izgovore koje koristi samo jeftina anti-izraelska propaganda.

NACIONAL: Što nam možete reći o Europskom židovskom udruženju?

European Jewish Alliance (EJA) osnovan je prije dvadeset godina u Bruxellesu, a cilj je borba protiv antisemitizma diljem Europe. S druge strane, mi smo se dugo borili i na kraju smo uspjeli osnovati poseban resor u Europskoj komisiji koji nosi naziv Department for fostering Jewish Life, kroz koji pokušavamo uvjeriti one koji odlučuju ili one u Europskom parlamentu, Europskoj komisiji ili Europskom vijeću te nacionalnim parlamentima, da učine sve što je moguće da Židovi ostanu živjeti u europskim zemljama. Za EJA-u, ali i za mene osobno velika je sramota što se Židovi u 21. stoljeću masovno iseljavaju iz Europe u Ameriku ili u Izrael ili nekamo drugdje. Europa bez Židova gubi dio svog identiteta, to je prazna Europa kakvu nitko ne želi. Osim toga, sa svojim partnerima u gotovo 46 zemalja pokušavamo identificirati probleme u legislativi koja se odnosi na tretman Židova i antisemitizam u europskim državama. Jako nam je važno što je Europska komisija u svim članicama EU-a pokrenula inicijativu za uspostavu nacionalnog plana protiv antisemitizma. Neke od članica to su već učinile. Otprilike desetak zemalja to još nije napravilo, među njima i Hrvatska i moja domovina Grčka. Mi kao udruženje pokušavamo utjecati na njih i savjetovati ih kako sastaviti te planove i kakve izmjene unijeti. Imamo dobru suradnju s oko 600 civilnih organizacija u cijeloj Europi – od malih židovskih općina do Federacije židovskih općina iz raznih zemalja, tako da pokušavamo biti i glas tih organizacija na europskoj razini. Naravno da imamo stalnu suradnju i s Državom Izrael i uvijek iza nje stojimo. Ali moram napomenuti da mi ne zastupamo Državu Izrael, već prije svega Židove u Europi i njihova prava.

‘Ne možemo baš govoriti o neovisnom pravosuđu u Hrvatskoj, jer političke odluke često su povezane s odlukama suda. Hrvatska ima još dosta posla koji treba odraditi’, kaže Papadakis. FOTO: Tomislav Čuveljak/EJA

NACIONAL: Nakon iznenadnog napada Hamasa iz pojasa Gaze na civilne ciljeve u Izraelu, raste broj poginulih s obje strane. Država Izrael proglasila je ratno stanje, a cijeli svijet šokiran je zvjerstvima terorista. Jeste li bili razmišljali o tome da otkažete konferenciju, jer trebalo je doći i dosta sudionika iz Izraela?

Iskreno, jesmo. Naravno da jesmo, jer svaki čovjek koji je vidio te strašne snimke s juga Izraela razmislio bi o tome je li ispravno održavati konferenciju o antisemitizmu u ovom strašnom trenutku. Mi smo taj skup organizirali u partnerstvu s Izraelsko-hrvatskim poslovnim klubom i u dogovoru s njima odlučili smo konferenciju ipak održati. Kao što sam rekao, mi smo Europska židovska asocijacija, radimo za Židove u Europi i osjetili smo da oni imaju potrebu tu doći i govoriti o svim problemima koji ih muče, kao i o najnovijoj tragičnoj situaciji u Izraelu. Vjerujem da je do kraja skupa svima bilo jasno da je ta odluka bila ispravna i nadam se da će to svi razumjeti – i u Izraelu i u ostalim europskim državama, kao i u Hrvatskoj. U svakom slučaju, nije to bila laka odluka.

NACIONAL: No zbog najnovijih događaja promijenili ste neke panele?

Naravno, zbog svega što se dogodilo, to je bilo potrebno. Pokušali smo uključiti videovezom i izraelskog ministra za dijasporu Amichaija Chiklija, koji se dobrovoljno priključio Izraelskim obrambenim snagama i zato se nije mogao javiti. Ali uspjeli smo zato dovesti ženu, njeno ime je Adele, koja je sa svojom obitelji prije osam godina bila žrtva užasnog terorističkog napada na ulici u Jeruzalemu. Njezin muž ubijen je s preko četrdeset uboda nožem, jedno od njene djece bilo je teško ranjeno i jedva je preživjelo, a ona je uspjela pobjeći u Hrvatsku, gdje ima rodbinu. Na konferenciji je govorila o strahotama s kojima se svakodnevno suočava židovski narod i mi smo smatrali da je to najbolji način da prenesemo istinu o tome što se ovih dana događa u Izraelu, jer nisam siguran da su svi svjesni razmjera te tragedije. Slike koje gledamo govore o novom holokaustu u 21. stoljeću, a istovremeno se događaju protesti podrške židovskom narodu, ali i antiprotesti, i to ne samo u Europi, već i diljem svijeta. Nažalost, na takvim skupovima čuli su se i uzvici „Plin za Židove!“,  „Vratite ih u logore!“ i slične strašne stvari. Mislim da je zato bilo važno organizirati takav skup u ovom trenutku, jer svi sudionici i panelisti imali su što reći, ne samo o događajima u Izraelu već i o stvarnoj situaciji s antisemitizmom u Europi, koja uopće nije dobra.

NACIONAL: Koliko je antisemitizam u Europi ojačao i u kojim zemljama je situacija najlošija?

Iznenađujuće ili ne, Hrvatska i ostale zemlje bivše Jugoslavije dosta su u tom smislu naprednije od nekih drugih europskih zemalja. Na primjer, Nizozemske ili Belgije, odakle se Židovi najviše iseljavaju. Sjedište EJA je u Bruxellesu i mi tome svakodnevno svjedočimo. Naravno, tu je i Poljska, gdje je antisemitizam i dalje posebno problematičan. Mora se, doduše, priznati da su oni napravili memorijalne centre i muzeje na mjestima bivših koncentracijskih logora – poput Birkenaua i Auschwitza, koje je osnovala i održava država Poljska – ali antisemitizam nije iskorijenjen. Nažalost, slični memorijalni centri ili muzeji u Hrvatskoj ne postoje. S druge strane, dok se Židovi iz Poljske, Belgije ili Nizozemske žele iseliti, još uvijek nisam čuo od ljudi iz Židovske općine ili drugih Židova u Hrvatskoj da se oni ovdje ne osjećaju sigurno. Dapače, imamo istraživanje koje pokazuje da broj Židova u zemljama bivše Jugoslavije svake godine blago raste, dok u spomenutim zemljama pada. A to dosta govori o rastućem antisemitizmu.

NACIONAL: U Hrvatskoj više od antisemitizma zabrinjava povijesni revizionizam, o kojem je puno pisao profesor povijesti Ivo Goldstein, a koji je započeo još ranih devedesetih, između ostalog i knjigom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u kojoj je on pokušavao izjednačiti ustaše i partizane, odnosno antifašiste. Za takvu atmosferu, koja traje sve do danas, odgovorna je vladajuća politika koja nedovoljno jasno osuđuje ustaški režim. Kako to komentirate?

Potpuno se slažem da se može govoriti o odgovornosti vladajuće politike. Zato smo mi sve sudionike i odveli u Jasenovac, kako bismo pokazali da nisu svi logori očuvani kao Auschwitz, Buchenwald ili Treblinka. U Jasenovcu gotovo da nema ničeg sačuvanog od logora, tamo je tek spomenik, kameni cvijet Bogdana Bogdanovića. Čak i sam muzej, koji je prilično malen, u lošem je stanju. A sam Jasenovac, kao logor smrti, specifičan je po tome što ga nisu osnovali i vodili Nijemci i njemački nacisti, već ustaše. No nevjerojatno je da čak i u vrijeme Jugoslavije, za koju bi svatko očekivao da će sačuvati sjećanje na ustaški logor smrti i postavom muzeja dokazati što se tamo događalo, iz nekih razloga to nije učinjeno. Ne znam jesu li se tadašnje vlasti bojale da ne sruše koncept bratstva i jedinstva, no činjenica jest da je Jasenovac i u to doba bio pomalo zaboravljen i jugoslavenske vlasti nisu htjele previše pričati o logoru. A situacija se dodatno pogoršala nakon što je nastala nova i demokratska Republika Hrvatska. I tada se počelo s povijesnim revizionizmom.

NACIONAL: Relativizirao se i broj žrtava Jasenovca i ustaškog genocida nad Židovima, Srbima i Romima.

Točno, počele su licitacije s brojem žrtava – ne samo u Hrvatskoj već i u Srbiji. I dok se u Hrvatskoj broj žrtava nastojao maksimalno smanjiti, u Srbiji su tvrdili da je tamo pobijeno preko 700 tisuća ljudi, što nije točno. Ti pokušaji su i dalje prisutni. Umjesto da se konačno ozbiljno pokuša utvrditi i objasniti što se stvarno događalo u Jasenovcu, razni „povjesničari“ i političari igraju se brojevima. Nitko nema hrabrosti napraviti pravo znanstveno istraživanje, no dosadašnje brojke pokazuju da se radilo o preko osamdeset tisuća ljudi.

NACIONAL: Osim toga, razni „povjesničari“, pa i Franjo Tuđman, tvrdili su da je Jasenovac bio zapravo radni logor u kojem se izvodila opereta „Mala Floramye“.

Nije to samo hrvatski specifikum. Mi smo posjetili logor u Češkoj, Theresienstadt, koji se danas zove Theresin, koji su nacisti pokazivali međunarodnim organizacijama i ljudima kao „raj za Židove u Europi“. Mi smo to nazvali „rajem fake newsa“. Jer u doba nacizma nije postojao veći fake news od tog koncentracijskog logora, u kojem su pobijene deseci tisuća ljudi. Slično zvuči i objašnjenje da je Jasenovac bio radni logor. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Svi koji su se ozbiljnije bavili poviješću znaju što se tamo događalo.

NACIONAL: Ne znaju mladi…

To sam upravo želio reći. Posjetili smo jednom Jasenovac tijekom tjedna, u neki četvrtak, mislim, i pitali direktora Memorijalnog područja Ivu Pejakovića dolaze li škole, učenici viših razreda ili gimnazija, barem iz bliže okolice. On nam je tada rekao da ne dolaze baš često zato što toga nema u kurikulu, taj posjet ne postoji kao obvezni dio školskog programa. To treba promijeniti i mi smatramo da to mora postati i dio Nacionalnog plana Hrvatske u za borbu protiv antisemitizma. Na tome radimo i to nam je sljedeći korak. Trebalo bi uvrstiti posjet Jasenovcu u školske programe i djecu učiti o tome što je bio holokaust i kakvi su se zločini događali u fašističkoj tvorevini kakva je bila NDH.

NACIONAL: Kao ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac je prvi uveo učenje o holokaustu u školski kurikul te 2008. godine odveo profesore osnovnih škola i gimnazija u Yad Vashem. Međutim, i dalje generacije djece o tome nemaju pojma, a udžbenici povijesti nedovoljno objašnjavaju zločinačku prirodu NDH. Kako to promijeniti i koliko je za to kriva licemjerna vlast, koja se kune u antifašizam i tolerira neoustaštvo?

Naravno da je licemjerno. Pratim politička događanja u Hrvatskoj posljednjih 20 godina i iskreno, nisam očekivao da će Vlada Andreja Plenkovića napraviti nekoliko pozitivnih iskoraka da bi se situacija promijenila nabolje. Ali jest – mada je to i dalje na deklarativnoj razini. Hrvatska je u ožujku 2023. preuzela predsjedanje IHRA-om (International Holocaust Remembrance Alliance), što je za Hrvatsku jako bitno. No pitanje je: što je konkretno na tom planu učinjeno? S nama je na konferenciji bio profesor Dragan Ljutić, dekan Sveučilišta u Splitu, koje je prvo usvojilo principe IHRA-e, zatim je uslijedilo i Zagrebačko sveučilište, a čujem da će uskoro i Osijek. Ali to nije dovoljno. Uostalom, vidjeli ste da nijedan predstavnik Vlade nije prisustvovao našoj konferenciji unatoč tome što smo ih puno puta zvali. Razumijem da je premijer bio zauzet i morao nazočiti nekom drugom događaju, odnosno, međunarodnoj konferenciji o razminiranju, ali mi nije jasno zašto se kod nas nije pojavio nijedan ministar. Barem jedan od njih mogao je doći i obratiti se skupu. A meni to dosta govori o ovoj vladi. Naš cilj nije bio napraviti skup i otići, već nam je namjera ostaviti neki trag i pronaći partnere u Hrvatskoj. Imamo plan uspostaviti i neku vrstu suradnje sa Spomen-područjem Jasenovac. Nažalost, sadašnji stalni postav nekome tko o povijesti ništa ne zna, ne dočarava strahotu stradanja ljudi koji su tamo brutalno pobijeni. To treba mijenjati i na tome ćemo inzistirati. U tome ćemo biti jako uporni. Ne samo zbog interesa Europskog židovskog udruženja, već i zbog interesa suradnje sa židovskim općinama u Hrvatskoj i cijeloj regiji.

NACIONAL: Iako je Židovska općina s predstavnicima naroda manjina odavno tražila izmjene Kaznenog zakona prema kojima bi uzvikivanje ustaškog pozdrava i isticanje ustaških simbola postali kazneno djelo, kao u Austriji ili Njemačkoj, u Hrvatskoj je to ipak ostalo u Prekršajnom zakonu, uz nešto veće kazne. Kako to komentirate?

Tijekom skupa imali smo priliku vidjeti vrlo zanimljivu prezentaciju istraživanja vizualne umjetnice Tanje Dabić i kustosice Davorke Perić, koje se zove „Usputno zlo“. Prikazan je put jednog stanovnika ili stanovnice Zagreba od kuće do posla i natrag te s kakvim se sve nakaradnim grafitima na svakom koraku susreće. Zidovi su ispisani govorom mržnje protiv Židova, iscrtani svastikama, ustaškim U, pozdravom „za dom spremni“, natpisima „ubij Srbina!“, a nikakve reakcije vlasti na to nema. „Za dom spremni!“ je ustaški pozdrav koji je ekvivalent nacističkom pozdravu „Sieg Heil“ i smatram da nema gore poruke mržnje od takvog pozdrava – bilo da je ispisan ili ga se izvikuje. A ako nismo spremni to kažnjavati, o čemu onda govorimo?

NACIONAL: Problem je i neujednačena sudska praksa. Iako je upotreba fašističkih i nacističkih simbola oduvijek protuustavna, različiti sudovi različito sude. Naprimjer, Visoki prekršajni sud donio je presudu da je „za dom spremni“, kojim započinju Thompsonove „Čavoglave“, poetski stih. S druge strane, uzvikivanje ustaškog pozdrava na stadionima strogo se kažnjava, a kažnjava ga i FIFA.

Poznati su mi ti slučajevi. Zbog toga ne možemo baš govoriti o neovisnom pravosuđu u Hrvatskoj, jer političke odluke često su povezane s odlukama suda. To meni dokazuje da unatoč tome što je postala članica Europske unije prije više od deset godina, Hrvatska ima još dosta posla koji treba odraditi. Da bi Hrvatska postala država vladavine prava, to mora prije svega biti u praksi. A neovisno sudstvo temelj je takve države.

NACIONAL: Kolika je odgovornost HRT-a za prikazivanje vijesti, emisija i dokumentarnih filmova u kojima se relativiziraju ustaški zločini i negira stvarna priroda ustaških logora smrti poput Jasenovca ili dječjeg logora u Jastrebarskom?

Nažalost, čuo sam da se takve stvari događaju. Ne pratim taj program svakoga dana, ali svjestan sam uloge tzv. javne televizije i naravno da je to vrlo zabrinjavajuće. Bio sam i sam neko vrijeme novinar i otišao sam iz novinarstva zbog sličnih razloga, jer bio sam prilično razočaran svojim kolegama i načinom na koji oni izvještavaju o različitim stvarima. U Hrvatskoj se tu prije svega radi o interpretaciji povijesti i stvarne prirode zločinačke tvorevine kakva je bila NDH. S druge strane, zašto u medijima glorificirati čovjeka kao što je Franjo Tuđman, koji bi, da je poživio, vjerojatno završio u Haagu? Da se razumijemo, ja ovu državu, Hrvatsku, volim iz više razloga. No jako mi je žao što nema dovoljno snage suočiti se s vlastitom prošlošću. To što se događa na HRT-u jasan je dokaz da još uvijek nismo spremni.

NACIONAL: Iako je vladajuća politika tijekom posljednjih 30 godina uglavnom imala licemjeran odnos prema povijesnom revizionizmu i neoustaštvu, možete li izdvojiti političare koji su vratili antifašizam kao ustavnu vrijednost i pomogli izgraditi bolje odnose s Državom Izrael?

Nema ih puno, ali bilo ih je. Stipe Mesić je jedan od njih i meni je jako drag. Susreli smo se nekoliko puta i on je prvi čelnik moderne Republike Hrvatske koji je došao u Knesset u Izrael i ispričao se židovskom narodu zbog genocida koji je počinjen u tzv. NDH. To je učinio i predsjednik Josipović, koji je za vrijeme svog mandata upozoravao da je „ustaška zmija“ još uvijek prisutna i zbog toga doživio velike kritike. Ali i sadašnji predsjednik Milanović vrlo je jasan kada je u pitanju holokaust. Sjećam se jednog njegova intervjua prije dosta godina, dok je bio premijer ili čak kandidat za premijera. Tada je rekao da kada bi morao birati između Tita i Tuđmana, uvijek bi izabrao Tita. Ne znam je li u međuvremenu promijenio mišljenje. Na to više nemam komentara.