Josip Stojanović Jolly, vlasnik hotela Olympia u Vodicama i zastupnik za Mercedes, ostao je bez vrijedne nekretnine na koju se upisala država pošto im se obratio poduzetnik Darko Marijanović kojem je Stojanović pokušao prodati tu istu nekretninu jer je smatrao da ju je stekao u postupku privatizacije Vodičanke i zato sad tuži državu
Josip Stojanović, poduzetnik iz Šibenika poznat kao Jolly, na čijim je ramenima ministar financija Zdravko Marić slavio golove hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji i koji se nedavno našao usred afere kad je otkriveno da je luksuzni Mercedes E klase u vlasništvu njegove tvrtke bio parkiran u dvorištu roditelja ministrice regionalnog razvoja Gabrijele Žalac, saznao je prošloga tjedna da se država uknjižila na vrijednu nekretninu u Vodicama koja on smatra da je njegova. Štoviše, on je tu desetak milijuna kuna vrijednu nekretninu, koja se nalazi tik uz more, u međuvremenu i prodao građevinskom poduzetniku Darku Marijanoviću, koji je ondje već bio u najmu i uredio mini hotel, ali se nikako nije mogao uknjižiti pa je raskinuo ugovor sa Stojanovićem i za isti prostor sklopio ugovor o najmu s državom koja se u međuvremenu na tu nekretninu i uknjižila. Kad je Stojanović to saznao, tvrdi Marijanović, zaprijetio mu je da će i on i ministar državne imovine Goran Marić završiti u zatvoru. Pritom Marijanović tvrdi da mu Stojanović ne želi vratiti milijun eura, koliko mu je do sada otplatio prema kupoprodajnom ugovoru.
MARIJANOVIĆ JE REKAO NACIONALU da se u Ministarstvo državne imovine prošle godine zapravo uputio da vidi zašto se nikako ne može riješiti problem s upisom nekretnine za koju je imao sklopljen kupoprodajni ugovor sa Stojanovićem. Stojanoviću je još 2015. platio, odnosno s njim putem građevinskih radova iskompenzirao polovicu vrijednosti zgrade, a drugu polovicu namjeravao je platiti, odnosno odraditi, nakon što se Stojanović i službeno uknjiži. Naime, Stojanović je tvrdio da se zgrada vodi kao njegovo izvanknjižno vlasništvo i da će on riješiti sve oko upisa. Kako se to nije dogodilo, a u međuvremenu je došlo i do okršaja Stojanovića i Marijanovića u kojem su intervenirali zaštitari, Marijanović je otišao u Ministarstvo državne imovine vidjeti u čemu je problem.
“Ponio sam kupoprodajni ugovor i svu ostalu dokumentaciju, ali kad je nadležna osoba u Ministarstvu vidjela o kojoj je čestici riječ, samo mi je rekla: ‘Mogli ste nam isto tako donijeti ugovor da ste kupili šibensku katedralu, bio bi jednako ništavan.’ Naime, ispostavilo se da je riječ o zgradi koja se nalazi na pomorskom dobru i koja je bila upisana kao javno dobro. Zato se Stojanović i nije mogao upisati, ali mi to nije rekao niti je to naveo u ugovoru. Štoviše, u ugovoru je naveo da nitko treći ne polaže pravo na tu zgradu. Međutim, kad su u Ministarstvu vidjeli o čemu je riječ, pokrenuli su proces uknjižbe Republike Hrvatske kao vlasnika, a ja sam u međuvremenu raskinuo ugovor sa Stojanovićem i nakon što je to dovršeno, sklopio ugovor o najmu na pet godina s Ministarstvom državne imovine, budući da je riječ o zgradi koju sam vlastitim sredstvima renovirao i pretvorio u mini hotel.”
ODMAH NAKON RASKIDA UGOVORA SA STOJANOVIĆEM, koji je smatrao ništavnim jer mu je Stojanović prodao zgradu za koju se ispostavilo da nije njegova, Marijanović je od njega zatražio povrat uloženih milijun eura, koliko je iznosila cijena do tada kompenziranih radova koje je njegova tvrtka obavila na dogradnji hotela Olympia. Međutim, Stojanović nije htio ni čuti za povrat, a tek je prošlog tjedna doznao i da je Marijanović u međuvremenu sklopio ugovor s državom o najmu te nekretnine. To ga je posebno razljutilo. Štoviše, kako Nacional doznaje od osoba koje poslovno surađuju sa Stojanovićem, on smatra da je Marijanović njega prevario i da mu je u tome pomogao pomoćnik ministra Leon Žulj. Na upit Nacionala da pojasni o čemu je riječ, Stojanović je samo rekao kako s državom još uvijek oko predmetne nekretnine vodi spor te da ima zakazano sudsko ročište 13. lipnja i da ne želi nikakvim javnim istupima utjecati na sud. A oko čega se zapravo Stojanović spori s Marijanovićem i državom?
RIJEČ JE O NEKADAŠNJOJ UPRAVNOJ ZGRADI BIVŠEG HOTELSKOG KOMPLEKSA VODIČANKA, koji je Stojanović stekao u postupku pretvorbe i privatizacije. U sklopu tog kompleksa bili su hoteli Olympia i Punta, ali i upravna zgrada koja je smještena tik do mora. U zemljišnim knjigama ta je zgrada upisana kao pomoćni objekt veličine 1305 četvornih metara, i to na katastarskoj čestici 759/1 ZGR u Katastarskoj općini Vodice. Stojanović, odnosno njegova tvrtka Olympia Vodice, vodio je tu zgradu kao svoje vlasništvo, iako je u Rješenju o pretvorbi i privatizaciji Vodičanke iz 1997., u kojem se taj objekt navodi u točki 16, i to kao “turist-biro”, navedeno da je riječ o pomorskom dobru: “Poslovni prostor turist-biro u Vodicama NGP-368,77 m2 sagrađen je na čest.zgr. 759 k.o. Vodice, ukupne površine 1524 m2, koja čestica nije procijenjena jer se radi o pomorskom dobru.” U tom je dokumentu navedeno 18 različitih lokacija koje su na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, od hotela Olympia i Punta, restorana, na desetke tisuća četvornih metara zemljišta, poljoapoteke pa čak i do trgovine Nama, mesnice i skladišta, ali za lokaciju broj 16, odnosno za upravnu zgradu koja se vodila kao turist-biro, izričito se navodi da nije procijenjena. Neovisno o tome, Stojanović je godinama tu zgradu uživao kao svoje izvanknjižno vlasništvo i ubirao za tu zgradu najamninu, da bi je 2015. prodao, i to upravo građevinskom poduzetniku Darku Marijanoviću koji je i prethodno ondje bio u najmu. U toj zgradi, naime, Marijanović je na temelju ugovora o najmu iz 2013. godine uredio Skala Bred&Breakfast mini hotel s restoranom i popratnim sadržajima, pa je bio zainteresiran i za kupnju tog objekta. Tako su Marijanovićeva tvrtka Liquidus d.o.o. i Stojanovićeva tvrtka Olympia Vodice d.d. 10. prosinca 2015. godine sklopili kupoprodajni ugovor kojim Olympia Vodice prodaje tu nekadašnju upravnu zgradu. U ugovoru je navedeno da je Olympia Vodice “isključivi posjednik i izvanknjižni vlasnik nekretnine položene u Vodicama (u naravi Upravna zgrada) oznake čest.br. 759/1 K.O. Vodice površine 1305 m2, za koju je upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi neuredan jer je pogrešno navedeno da je nekretnina upisana kao javno dobro”. U ugovoru se također navodi da “na toj nekretnini nitko treći ne polaže bilo koje pravo koje bi uključivalo, umanjivalo, ograničavalo ili opterećivalo to pravo vlasništva prodavatelja, makar u ovom trenu u zemljišnoj knjizi nije proveden upis prava vlasništva na imenu prodavatelja”. Ugovorom je određena cijena zgrade od dva milijuna eura plus PDV, sve je uredno ovjereno kod javnog bilježnika, a istoga dana sklopljen je i također ovjereni Dodatak kupoprodajnog ugovora u kojem se navodi da će navedeni iznos biti u cijelosti kompenziran budući da će prodavatelj Olympia u Vodicama na izgradnji paviljona C s pratećim sadržajima hotela Olympia u Vodicama, angažirati tvrtku Liquidus, i to za vrijednost radova u minimalnom iznosu 16 milijuna kuna, što jest približno kupoprodajna cijena od dva milijuna eura. No nakon što je Marijanović de facto sam pokrenuo proces u Ministarstvu državne imovine te se država potom upisala kao vlasnik, tvrdi da mu je Stojanović prijetio i osobno i preko njemu bliske osobe da će zatvoriti i njega, i ministra Gorana Marića, i sve koji su u Ministarstvu radili na tom predmetu.
PREMA TVRDNJAMA POSLOVNIH IZVORA bliskih Josipu Stojanoviću, on je te navodne prijetnje negirao ovim riječima: “Bože sačuvaj, ja ne prijetim nikome. Kad odredim nešto napraviti, onda to i napravim.” Stojanović isprva nije mogao vjerovati da je ostao bez nekretnine pa je prvo mislio da je riječ o zabuni i da je ministar slučajno potpisao dokumente. Štoviše, prepričavao je u sebi bliskim krugovima razgovor koji je vodio s ministrom državne imovine Goranom Marićem.
“Marić mu je rekao da neće biti problema ako je ta zgrada pretvorbom ušla u društveni kapital poduzeća Vodičanka”, otkrio je Nacionalov izvor. Međutim, Ministarstvo, a i DORH, ustvrdili su da zgrada pretvorbom nije mogla ući u kapital Vodičanke jer je riječ o pomorskom dobru.
U odgovoru na upit Nacionala o navedenoj nekretnini koja je upisana na k.č. br. 759/1 ZGR u k.o. Vodice te o pravu koje nad tom nekretninom na temelju privatizacije Vodičanke polaže Josip Stojanović, odnosno njegova tvrtka Olympia Vodice, iz Ministarstva državne imovine odgovorili su sljedeće: “Predmetna nekretnina nije mogla biti procijenjena u temeljni kapital društvenog poduzeća Vodičanka d.d., budući da je u trenutku pretvorbe i privatizacije bila upisana kao pomorsko dobro, što je i jasno napisano u rješenju o pretvorbi. Između Republike Hrvatske i Olympia Vodice d.d. u tijeku je spor pokrenut 2017. godine po tužbi Olympia Vodice d.d. za priznanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Sa svim relevantnim okolnostima i činjenicama tog predmeta upoznato je i nadležno državno odvjetništvo, koje u svom odgovoru na tužbu, između ostalog, navodi: “Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa UP/I-943-01/97-01/114, ur. br.: 563-04-401/97-3, od 6. svibnja 1997. godine, o iskazu nekretnina procijenjenih u vrijednost društvenog kapitala HTP Vodičanka Vodice u kojem se pod točkom 16. izreke rješenja navodi lokacija Vodice, Turist-biro te izrijekom spominje da čestica nije procijenjena, jer se radi o pomorskom dobru, nedvojbeno proizlazi da predmetna čest. zgr., s obzirom na to da je položena na pomorskom dobru, nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala.” Nakon upisa vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini u kolovozu 2018. godine te provedbe postupaka koji prethode postupku raspolaganja (procjene nekretnine), Ministarstvo državne imovine sklopilo je u travnju 2019. godine Ugovor o zakupu s neposrednim korisnikom, gospodinom Darkom Marijanovićem.”
KAKO BI MOGAO SKLOPITI UGOVOR S MINISTARSTVOM, MARIJANOVIĆ JE morao podmiriti i zaostatke najamnine za period od posljednjih pet godina, to jest oko 2,5 milijuna kuna, iako je u tom periodu zapravo plaćao najam Stojanoviću. O tome jesu li upoznati s kupoprodajnim ugovorom te prethodnim ugovorima o najmu između Stojanovića i Marijanovića, odnosno njihovih tvrtki, i je li u tom slučaju počinjeno bilo kakvo kazneno djelo, odgovorili su: “Ugovori između trgovačkih društava Liquidus projekti d.o.o. i Olympia Vodice d.d. za ovo Ministarstvo predstavljaju pravne odnose između trećih osoba i u koje odnose se Ministarstvo ne može uplitati.” U Stojanovićevoj tvrtki Olympia hoteli, kako doznaje Nacional, smatraju pak da će dokazati da se zgrada pogrešno vodila kao pomorsko dobro te da pod pomorsko dobro spada samo terasa nekadašnje upravne zgrade u kojoj je sada Skala Bred&Breakfast. Oni posjeduju i dokument, Rješenje Povjerenstva za granice pri Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka od 21. srpnja 2006., kojim to namjeravaju dokazati. U tom dokumentu pod točkom II. stoji: “Granicom pomorskog dobra utvrđenoj u točci I. ovog rješenja obuhvaćene su djelomično katastarske i zemljišnoknjižne čestice zemlje broj: 7175/1 i 7060/1 i zgrade broj 759, sve k.o. Vodice.” U tom rješenju nadalje se opisuje da je granica pomorskog dobra u tom dijelu zapravo sjeverozapadni rub čestice zgrade 759, u naravi rub platoa, od koje se nadalje spušta do točke 8 (u naravi početak okruglog kamenog potpornog zida platoa objekta, tj. čestice zgrade 759). Kako stoji u dokumentu, od točke 8 do točke 15, granica u naravi slijedi donju, morsku stranu izgrađenog objekta, odnosno betonirano stepenište, okrugli i ravni potporni zid istog objekta kao jedne cjeline. Također, kako piše, dio kopna “iznad” utvrđene granice pomorskog dobra kako prema svojoj prirodi, tako i prema svojoj namjeni, ne služi, odnosno nije u neposrednoj – funkcionalnoj vezi s korištenjem mora (u naravni betonirano stepenište i potporni zidovi građevine – bivšeg turist-biroa Vodičanka – čestica zgrade broj 759) da se može smatrati morskom obalom, stoga i nije u obuhvatu pojasa pomorskog dobra.
NACIONAL JE DODATNO ZATRAŽIO POJAŠNJENJE Ministarstva državne imovine o Rješenju na koje se poziva Olympia, a prema kojem ta bivša upravna zgrada ne ulazi u pomorsko dobro. Ispostavilo se da se i Ministarstvo poziva na isto Rješenje i da u tome nema ništa spornog, ali da je ključna činjenica da u trenutku privatizacije cijela čestica na kojoj se nalazila ta zgrada bila evidentirana kao pomorsko dobro pa stoga ta zgrada kao ni navedena čestica, koja je prije nosila oznaku 759, dok danas nosi oznaku 759/1, nije mogla ući u postupak privatizacije. Zato su iz Ministarstva pojasnili: “U obrazloženju citiranog rješenja upravo stoji da je granica pomorskog dobra utvrđena od točke 1 do točke 21, a od točke 6 do točke 15 utvrđenja granice pomorskog dobra odnosi se na česticu oznake 759 koja je dijelom utvrđena pomorskim dobrom i taj dio danas predstavlja česticu 759/2, dok je dio čestice 759 izvan granice pomorskog dobra, a to danas predstavlja česticu 759/1 koja je vlasništvo Republike Hrvatske.”
NA PITANJE JE LI TOČNO DA JE PRIJETIO da će zatvoriti Marijanovića i ministra, izvor blizak Stojanoviću tvrdi da je on rekao: ‘Bože sačuvaj, ja ne prijetim nikome. Kad odredim nešto napraviti, onda to i napravim’
Darko Marijanović također ističe da sama činjenica da zgrada u trenutku privatizacije i utvrđivanja toga što ulazi, a što ne ulazi u društveni kapital Vodičanke, nije bila procijenjena, podrazumijeva da ta zgrada nije ni mogla ući u privatizirani dio, što uostalom potvrđuje i postupak koji je moralo provesti Ministarstvo državne imovine kako bi se uopće upisalo. No u trenutku kupoprodaje Stojanović ga je uvjeravao da nije tako i da on s državom vodi spor koji će brzo dobiti. Marijanović stoga smatra da ga je Stojanović doveo u zabludu lažnim prikazivanjem stvarnog stanja nekretnine te se smatra prevarenim. Zato je putem svog odvjetnika već poduzeo relevantne pravne korake i odlučio podnijeti kaznenu prijavu protiv Stojanovića, a povrat svog ulaganja zatražiti sudskim putem.
IZ KRUGOVA BLISKIH JOSIPU STOJANOVIĆU, pak, smatraju da im je država ipak na neki način barem riješila dio problema, jer im je do sada najveći problem predstavljala činjenica da je nekretnina bila upisana kao javno dobro, a sad kad je Ministarstvo to obrisalo i upisalo Republiku Hrvatsku, na njima je samo dokazati da su stvarni vlasnici oni i upisati se umjesto države.
Kad je, pak, riječ o Darku Marijanoviću, Stojanović bi mogao potegnuti pitanje njegovih privatnih odnosa s Leonom Žuljem, pomoćnikom ministra Gorana Marića. Stojanović je, tvrde Nacionalovi izvori, uvjeren da je Marijanoviću netko iz Ministarstva pomogao u cijelom tom slučaju da se njega izbaci iz vlasništva. No Marijanović tvrdi da je riječ o Stojanovićevu pokušaju zamjene teza, a da je u cijeloj toj priči najgore prošao on jer je za jedan period morao platiti najamninu i Stojanoviću i državi, a za onaj dio od milijun eura koliko je Stojanoviću otplatio po kupoprodajnom ugovoru, teško da će ikada dobiti povrat. Stojanović će, pak, kako se čini, tvrditi da mu Marijanović nije dobro izveo radove na hotelu te posjeduje cijelu knjigu primjedbi o nedostacima koje treba ukloniti. Također bi mogao tražiti da se ispita kako je Marijanović dobio kredit Hrvatske agencije za malo gospodarstvo u iznosu od 15 milijuna kuna s kamatom od 0,5 do 1,5 posto, kojim je izgradio još jedan hotel u Vodicama, hotel Skalu s četiri zvjezdice, na čijem su otvorenju bili i ministar gospodarstva Darko Horvat i šibensko kninski župan Goran Pauk, ali i pomoćnik ministra Gorana Marića, Leon Žulj.
STOJANOVIĆU BLISKI IZVORI TVRDE da su svi visoki uzvanici tada prenoćili u hotelu na račun vlasnika, ali da ih vlasnik uopće nije prijavio niti je za njih platio boravišnu pristojbu. Marijanović na te tvrdnje odgovara da je riječ o jednom uspješnom projektu koji je pohvalio i sam ministar gospodarstva Darko Horvat i da to nema veze s njegovim sporom sa Stojanovićem, a da je dio uzvanika prenoćio u hotelu isključivo u povodu otvorenja, nekoliko dana prije no što je hotel službeno počeo raditi. Međutim, postavlja jedno drugo pitanje: “Stojanović mi nije prijetio samo osobno, već i pojedinim državnim institucijama pa bi pravo pitanje bilo: ima li on neprimjeren utjecaj na određena državna tijela?”
Komentari