Početak školske godine nikada nije bio neizvijesniji, 15 radnih dana je do početka školske godine, a nitko još sa sigurnošću nema informaciju kako će ona izgledati.

Bez obzira na sve, obrazovni stručnjaci se slažu kako je nastava u školama ključna za obrazovanje. Cjelokupnu situaciju komentirao je za RTL Danas pedagog i sociolog Boris Jokić.

Znamo da će djeca u školu – to je ministarstvo nekoliko puta naglasilo – no, je li 15 dana prije prvog nastavnog dana ozbiljan pristup najneizvjesnijoj godini kada ne znamo ništa o organizaciji nastave i protokolima?

Ne, to nije ozbiljno. Hrvatske obrazovne vlasti uvelike kasne s pripremama za početak školske godine. Dok druge zemlje već pripremaju za sve scenarije, hrvatski političari su na moru, brčkaju se u plićaku, a roditelji i djeca i obrazovni djelatnici nemaju odgovore.

Što nas čeka teško je predvidjeti – no vi ste nedavno vrlo iskreno rekli da će neke škole postati epidemiološke bombe – zašto?

Neke škole bi mogle postati. Ne smije se zaboraviti da osim pandemije Covida Zagreb je imao i potres što je uzrokovalo da su neke škole dislocirane. Primjerice MIOC. Naime, 2000 ljudi svakoga dana  prolazit će kroz tu zgradu. No i tu se može pronaći rješenje, ali tri tjedna prije početka škole mi tek očekujemo neko birokratsko tijelo koje će odlučivati i možemo se samo nadati da ćemo imati sve odgovore.

Koji je vaš osobni stav kao roditelja – trebaju li djeca u klupe? Što birate kredu ili miša?

Moj stav je dobro poznat najbolje bi bilo kad bi  djeca išla u školu. Škola je najbolje okruženje za učenje, no moramo se pripremiti za sve situacije, izvjesno je da će doći do određenih epidemioloških situacija i treba razmišljati o hibridnim modelima poučavanja. Ti hibridni modeli znače da bi trebalo predvidjeti što će se dogoditi kad djeca dođu u svoje kućno okruženje, a također treba se pripremiti za online nastavu. Sve to Hrvatska bi mogla napraviti, ali to se neće dogoditi ako se ne počne raditi ili se nije već počelo raditi.

Trebaju li roditelji moći birati – vidimo da posljednjih dana dio njih traži upravo mogućnost odabira za svoju djecu?

Država mora jamčiti javno zdravstvenu sigurnost djeci i odgojno obrazovnim radnicima za vrijeme izvođenja nastave. Ako toga nema naravno da su roditelji pod rizikom.

Međutim, ako se adekvatno planira, pa nema firme u Hrvatskoj koja ako postoji rizik od pandemije korone ne planira daljnju situaciju.

Je li moguće da jedan ovakav sustav to ne planira. Ja sam kao otac zabrinut!  Brine me da je dijete zdravstveno sigurno, a druga stvar koja me brine je to obrazovno pitanje. Na niti jednu od tih pitanja nemamo odgovor.

Odgojno obrazovni sustav je najsloženiji sustav koji zahtjeva izrazito planiranje situacije. Što se dogodi u jednom razredu ako je netko zaražen, što se dogodi ako je nastavnik zaražen? O tome se ne razgovora. Kako reorganizirati školu, nastavu u slučaju zaraženih nastavnika?

No za sve se može pronaći rješenje, ali to se neće moći ako se 15 dana prije početka najavljuje birokratsko administrativno tijelo. To zvuči kao neka stara vremena kada ste osnivali komisije samo kako biste imali pokriće za svoj mogući neuspjeh, što nije dobro.

S obzirom na godinu iza nas – jedan dio sindikata učitelja predlaže inicijalne testove na početku godine – ima li to smisla po vama? 

Prethodna godina je za učenike i obrazovne djelatnike bila izuzetno izazovna i to ne samo zbog korone nego i štrajka. Neka naša ispitivanja ukazuju na deficit viši od 30 posto od onoga što su djeca trebala usvojiti. I sada ako to znate treba odmjeriti koliki je taj deficit,  a to možete na početku školske godine, a nakon toga treba adresirati taj deficit, a i to možete. Treba odrediti što to treba nadoknaditi pa onda odrediti one najvažnije stvari.

Hrvatska ima dovoljno pameti, snage i entuzijazma i ne mora slijediti ono što se događa u Austriji, Francuskoj ili Njemačkoj može i ima snage izraditi svoje modele.

Je li moguće stvoriti neki model koji će biti funkcionalan?

Svi zajedno možemo raditi na tome i to vrlo intenzivno možemo nešto napraviti, ali osobno ne vjerujem u administrativno birokratsko tijelo od 23 člana da može išta funkcionalno i učinkoviti učiti.  Zbilja vjerujem da je vrijeme da se ti političari napokon dokažu i pokažu za ono što su izabrani, a ne da se brčkaju u plićaku i na jahti nego da dođu i rade za sve nas.