Ravnatelj Instituta za društvena istraživanja Boris Jokić komentirao je problem u školstvu i hiperprodukciju odlikaša u Hrvatskoj.

O potrebnom pravednijem vrednovanju znanja

“Postoji rješenje od 2016, u sklopu cjelovite kurikularne reforme, neke su stvari napravljene koje bi mogle riješiti neke stvari – problem inflacije i nerealnih ocjena. Krajnje je vrijeme da se one primijene. Što bi trebalo prvo napraviti – opći uspjeh treba ukinuti kao prosjek zaključne ocjene jer on ne znači ništa, ne govori ništa ni o učeniku ni o tome u čemu je učenik dobar, logički i matematički je neopravdan”, rekao je Jokić u RTL-u Danas.

“Ako ukinete opći uspjeh, nego gledate samo predmete koji su bitni za nastavak  obrazovanja ovisno o srednjoj školi, ako im date veću vrijednost, a nemate teret općeg uspjeha, ako prepoznate u čemu je mlada osoba dobra i to vrednujete… Onda imamo nekakvu priliku”, naglasio je.

“Treća stvar je kod prijelaza iz osnovne u srednju školu je uvesti hibridni model vrednovanja u osnovnom školama. Naime osim školskog ocjenjivanja, koje primjenjuje učiteljica, ako bi one imale priliku povući ispite iz Nacionalnog centra, čuti kakav je Branimir u matematici u 5. razredu u odnosu na druge, je li bolji ili nije, što mu nedostaje, u čemu je dobar – ako bi to uz njezine ocjene poslužilo za konačnu ocjenu Branimira, onda bi to bila sigurno puno objektivnija i pouzdanija ocjena te bi maknula bi pritisak roditelja… Da budem jasan – nije to utopija. Bacanje novca u nepotrebne stvari u školstvu je utopija, ovo se može napraviti za tri godine”, dodao je.

O uvođenju nacionalnih ispita

“Nacionalni ispiti ne služe ocjeni učenika. Oni služe ministarstvu, meni, sustavu da ocijene gdje je sustav – ne procjenjuju učenika u npr matematici. Rješenje je kombinacija školskih ocjena i vanjskog vrednovanja”, kazao je Jokić.

“Učitelji se i vrednuju, ali ne može uspjeh nekog učenika biti mjerilo nastavnika. Ako radite u nekoj srednjoj strukovnoj u kju se upisuju učenici sa slabijim početnim znanjem ili u XV. Gimnaziji ili III: u Splitu, ne dobivate jednako dobre učenike – bitno dokud je nastavnik doveo učenika.

Kombinacijom vanjskog vrednovanja i školskog olakšali biste pritisak nastavnicima,  objektivizirali bi ocjene, maknuli bi pritisak roditelja, sustav bi imao povratnu informaciju  gdje je netko, ali najvažnije i učenik bi imao informaciju u čemu je dobar a gdje nije – to su stvarna rješenja koja bi pomakli ovu zemlju i društveno naprijed. Reforma bi za društvo učinila nešto korisno, a to je da se uvedu meritokratski kriteriji u naš sustav. Vlast sama ruši meriokratske kriterije.”

Obrazovanje i ocjenjivanje 

“Ako vi ne učinite nešto da to školovanje ne bude samo za ocjenu nego za tu mladu osobu da bude ponosna kad kaže, prošao sam s 3. To 3 je dobar, to nije loše.

Ja se iskreno nadam da u Hrvatskoj postoji pamet, imamo potencijal da napravimo puno toga i da će doći do političara  da shvate da trebaju biti političari s vizijom za zemlju, i da je netko tko ima 3 u Sinju ili Kninu dobar i da je to zapravo jako dobro”, zaključio je na kraju razgovora.