Za suzbijanje ilegalnih migracija mnogo je bolje vraćati osobe bez prava na azil u zemlje njihova podrijetla nego graditi zidove i postavljati bodljikave žice na granicama, izjavila je povjerenica Europske komisije za unutarnje poslove Ylva Johansson.

O pitanju migracija, koje već godinama opterećuje Europsku uniju i koje će biti jedna od dvije glavne teme izvanrednog samita EU-a sljedeći tjedan, povjerenica Johansson razgovarala je s dopisnicima novinskih agencija koje sudjeluju u projektu zajedničke europske redakcije European Newsroom (ENR), među kojima je i Hina.

Na pitanje Hine što EU može učiniti da se smanji pritisak na hrvatsku granicu, koja je sada vanjska granica šengenskog prostora i Unije te spriječiti gomilanje migranata u BiH, Johansson je rekla da je efikasno vraćanje migranata koji nemaju pravo na azil odlično sredstvo odvraćanja od pokušaja nelegalnog ulaska u EU.

“Mi pomažemo Bosni i Hercegovini u vraćanju migranata u njihove zemlje podrijetla i to vrlo uspješno, bilo da je riječ o dobrovoljnom ili prisilnom vraćanju”, kazala je povjerenica, koja smatra da je hrvatski ulazak u šengenski prostor protekao bez problema i nema naznaka da će ih biti.

“Ministar unutarnjih poslova BiH (Selmo) Cikotić rekao mi je da se odmah vide rezultati kada u zemlju podrijetla vrate ljude koji nemaju pravo na međunarodnu zaštitu i da iz te konkretne zemlje znatno pada broj ilegalnih dolazaka”, rekla je Johansson.

“Stoga je vraćanje doista važan poticaj za sprječavanje neregularnih dolazaka i trebali bismo to nastaviti činiti više”, dodala je.

Početkom prošle jeseni zabilježen je velik rast dolazaka migranata srednjomediteranskom rutom (prema Italiji), istočnomediteranskom (preko Turske i Cipra u Grčku) i zapadnobalkanskom rutom, ali je on zajedničkim naporima zaustavljen, kazala je povjerenica.

U zadnja dva mjeseca prošle godine je tako zabilježen pad broja nelegalnih dolazaka preko zapadnobalkanske rute za jednu trećinu, pohvalila se.

Zahtjevi Srbiji

Rast ilegalnih dolazaka u EU, a lani ih je bilo 330.000, nije posljedica ratova ili protjerivanja.

“Imamo manje-više normalan broj neregularnih dolazaka ljudi koji dolaze iz zemalja u kojima postoji rizik rata ili progona. Ali raste broj ljudi koji dolaze iz Turske, Gruzije, Indije, Kube, Egipta, Tunisa, Maroka, Bangladeša, Pakistana, kojima se vrlo malo odobravaju zahtjevi za azilom. Dakle, povećanje nije potaknuto ratnim progonima, nego drugim stvarima”, kaže povjerenica Johansson.

Rekla je da je EU tražio da se zemlje zapadnog Balkana, naročito Srbija, usklade s europskom viznom politikom.

“Tražili smo od njih da usklade svoje vizne politike kada je riječ o Kubancima i građanima drugih zemalja i oni su odgovorili pozitivno. Srbija i Sjeverna Makedonija su uskladile viznu politiku prema Kubi i odmah vidimo rezultate. Isto su učinili s Indijom, Tunisom, Burundijem, Gvinejom Bisau”, kaže povjerenica.

Gotovo milijun zahtjeva za azilom

Prošle je godine u EU-u ukupno podneseno 924 tisuće zahtjeva za azilom, što je skoro triput više nego što je ilegalnih dolazaka. A to, pak, znači da je većina podnositelja zahtjeva legalno ušla u EU.

Neki od njih su dobili vize za ulazak i ostali nakon isteka vize, a neki otišli u neku drugu članicu EU-a i tamo podnijeli zahtjev. Dobar dio njih podnosi zahtjev u više različitih država članica.

To stvara veliki pritisak na prihvatne centre u zemljama poput Belgije i Nizozemske, koji su uvelike prenapučeni, a istodobno se zna da većina tih ljudi nema prava na međunarodnu zaštitu. Prošle godine je odobreno samo 39 posto zahtjeva za azilom.

Johansson ističe da je zato važno ljude koji nemaju pravo na azil vratiti u njihove zemlje “kako bi pokazali da se ne može samo tako doći i ostati u EU-u”.

“Stoga je nužno povećati broj povrataka. Prošle je godine doneseno 300 tisuća odluka o povratku, a vratilo se samo 70 tisuća”.

“Možemo znatno više napredovati u pogledu vraćanja migranata ako Komisija i države članice rade na tome zajedno”, dodaje Johansson.

Nema novca za žice i zidove

“Izgradnja zidova i postavljanje bodljikave žice diljem EU-a nije dobro rješenje iz mnogih razloga. Imamo dugogodišnji princip da ne financiramo zidove i bodljikave žice. I mislim da to ne treba mijenjati”, rekla je povjerenica.

S druge strane, ako zemlje članice, koje zaštitu granica u najvećem dijelu financiraju iz svojih nacionalnih proračuna i najbolje znaju kako zaštiti svoje granice, odluče graditi zidove i bodljikave žice, “s tim nemam problema”, kaže povjerenica, ali dodaje da se to ne može financirati iz proračuna EU-a.

Upozorava da sredstva u europskom proračunu za zaštitu i upravljanje granicama nisu neograničena.

“Komisija je za proračunsko razdoblje 2021-2027 predložila 11,4 milijarde eura za zaštitu vanjskih granica. Vijeće je odlučilo smanjiti to za polovicu. Imam šest milijardi eura za 27 članica u sedam godina za financiranje zaštite vanjskih granica. Stoga moramo financirati ono što je prioritetno”, rekla je Johansson.

Novi pakt o migracijama?

Prethodna Komisija na čelu s Jean-Claude Junckerom nakon velike migracijske krize 2015. godine predložila je obvezujuće kvote za raspodjelu migranata po zemljama članicama kako bi se rasteretile države na vanjskim granicama EU-a koje su bile pod najvećim pritiskom migranata.

Riječ je o pokušaju reforme Dublinske uredbe po kojoj se zahtjev tražitelja azila razmatra u onoj zemlji u kojoj je ušao u EU-u. To je dobro funkcioniralo u normalnim vremenima, ali s masovnim dolascima migranata, zemlje prvog ulaza na vanjskim granicama poput Grčke i Italije morale su nositi golemi teret.

Prijedlog o obvezujućoj raspodjeli migranata po kvotama, međutim, doveo je do velikih podjela među državama članicama koji ni do danas nisu prevladane

Nova Komisija Ursule von der Leyen predložila je u rujnu 2020. novi pakt o migracijama i azilu čiji je glavni element da obvezujuće kvote zamijeni obvezujuća solidarnost.

Drugim riječima, one zemlje koje ne žele prihvatiti ljude koji imaju pravo na azil, moraju na neki drugi način, najčešće financijski, pomoći onima koje to žele.

Od toksičnog do ugodnog

Povjerenica Johansson kaže da je na početku mandata ove Komisije po pitanju migracija zatekla “vrlo toksično” ozračje, podjele među državama članicama, podjele između Vijeća EU-a i Europskog parlamenta, ali da je danas situacija potpuno drugačija.

“Države članice surađuju, slušaju jedne druge i skoro uvijek imamo vrlo dobro ozračje”, kaže Johansson.

Pakt o migracijama i azilu sadrži niz zakonskih prijedloga. U početku nije bilo velikog napretka u postupku usuglašavanja jer se inzistiralo da se pregovara o cijelom paktu u cjelini i da se o tome postigne konsenzus.

Proboj je napravljen u prvoj polovici prošle godine kad je EU-om predsjedala Francuska i predložila da se više ne pregovara o paktu u cjelini, nego korak po korak o pojedinim njegovim dijelovima.

Dosad je postignut dogovor o pet dosjea iz toga paketa, a za vrijeme češkog predsjedanja u drugoj polovici prošle godine postignuta je načelna suglasnost o mehanizmu solidarnosti i sada bi se ta suglasnost trebala pretvoriti u zakonodavni tekst.

Trenutačno švedsko predsjedništvo postavilo je cilj da do lipnja postigne dogovor o Uredbi o azilu i upravljanju migracijama, što je jedan od najtežih dijelova paketa.

“Sada je važno dovršiti cijeli pakt do kraja mandata Komisije i mislim da ćemo to uspjeti, ali nakon toga trebat će nekoliko godina da se sve provede”, rekla je povjerenica.