U hipotetskom scenariju u kojem ljudi odjednom nestanu sa Zemlje, utjecaj na pse bio bi dubok, što otkriva pravi opseg našeg utjecaja na njihovo postojanje. Bradley Smith, viši predavač psihologije na CQUniversity Australia, i Mia Cobb, znanstvena suradnica u Znanstvenom centru za dobrobit životinja, Sveučilišta u Melbourneu, rasvijetlili su to u svojoj hipotetskoj analizi za The Conversation.

Psi, najuspješnije pripitomljena vrsta na Zemlji, tisućljećima su evoluirali pod utjecajem čovjeka. Preko 400 modernih pasmina, oblikovanih selektivnim uzgojem za funkcionalne uloge i, u novije vrijeme, estetske preferencije, pokazuju raznolikost njihovih fizičkih osobina i ponašanja.

Utjecaj selektivnog uzgoja na pasmine vidljiv je u zdravstvenim problemima s kojima se neki psi suočavaju. Pasmine s ravnim licem, na primjer, imaju poteškoća s disanjem i povećanu osjetljivost na probleme s kožom, očima i zubima. Intenzivan selektivni uzgoj također je doveo do ovisnosti o ljudskoj medicinskoj intervenciji za reprodukciju, kao što se vidi kod pasmina poput francuskih buldoga i čivava koje zahtijevaju carski rez.

Dok neki psi napreduju kao sastavni članovi obitelji, drugi su prepušteni sami sebi. Smith i Cobb zamišljaju svijet bez ljudskog utjecaja, gdje bi opstanak pasa ovisio o bitnim osobinama kao što su prilagodljivost, lovačke vještine, otpornost na bolesti, roditeljski instinkti i društvenost.

U tom scenariju, pasmine koje uvelike ovise o ljudskoj skrbi za osnovne potrebe imale bi problema, dok bi se slobodni psi koji prevladavaju u Europi, Africi i Aziji suočili s izazovima prilagodbe bez ljudskih resursa. Prirodna selekcija oblikovala bi novi tip psa koji je usredotočen na zdravlje i ponašanje, brišući različite pasmine i dovodeći do jedinstvenog izgleda “seoskog psa”, pišu Smith i Cobb.

Psi bi se vjerojatno vratili načinu života divljih pasa, usvojivši ponašanja kao što je život u čoporu, sudjelovanje u društvenom lovu i pokazivanje pažljive roditeljske brige. Međutim, prijelaz na divlji život ne bi bio jednak za sve pasmine. One koje su ovisne o ljudima, teško bi to podnijele.

Razmišljanje o toj potencijalnoj budućnosti potiče pitanja o održivosti naših postupaka prema psima i jesu li u skladu s njihovim najboljim interesima. Jessica Pierce i Marc Bekoff, u svojoj knjizi “A Dog’s World” (Pasji svijet), zalažu se za davanje više slobode i sreće psima u njihovim sadašnjim životima, predlažući jednostavne radnje poput dopuštanja da odaberu smjer u kojem će ići tijekom šetnje, ističu Smith i Cobb, prenosi Zimo.dnevnik.hr.