Dražen Jerman, predsjednik Hrvatske udruge pčelara Pčelinjak, govori o mogućnostima razvoja urbanog pčelarstva i strahu građana koji ne razlikuju pčele od opasnih osa i stršljena

Turisti gradova Berlina i Pariza komotno mogu kupiti na njihovim ulicama poseban brendirani med urbanih pčela, dok zagrebačke pčele, popularno zvane „purgerice“, i dalje marljivo rade po gradskim parkovima „na crno“. Proizvod je to uredbe Grada Zagreba koja onemogućuje urbano pčelarstvo na području grada. Već mnogo godina tome na kraj pokušava stati Hrvatska udruga pčelara Pčelinjak (HUP Pčelinjak) čiji su pokušaji uvijek bili onemogućeni manjkom dobre volje vladajućih.

U vrijeme pokojnog  gradonačelnika Milana Bandića donesena je uredba po kojoj je zabranjeno držanje pčela unutar GUP-a, a po pravilniku o držanju pčela Ministarstva poljoprivrede košnica s pčelama mora biti udaljena najmanje 500 metara od turističkog objekta. On vrijedi i danas. Paradoks je u tome što se na području Hrvatske razvija tzv. „pčelarski turizam“, gdje turisti dolaze na sam pčelinjak, primjerice zbog apiterapije – jačanja zdravlja putem pčelinjih proizvoda, čiji je razvoj zakočen zbog tih pravilnika.

„Mi smo se stavili na raspolaganje Gradu Zagrebu jer smatramo da smo mjerodavni i uređujemo taj dio. Spremni smo pomoći prilikom izrade tog pravilnika: koliko košnica – pod kojim uvjetima – na koji način. Pčelinjak pčelarske škole je omeđen nasipom, a preko njega se igra nogomet i nitko ne zna da su pčele tamo jer kada se pčela digne iznad 2 metra, što je njena radna visina, ljudi je i ne primijete. Opasnost za ljude na tom igralištu je ista kao i na svakoj cvjetnoj livadi u Zagrebu – skoro nikakva. Ako je postavljeno po nekim pravilima struke, po sigurnosnim mjerama koje su propisane, onda opasnosti nema. Veća opasnost su zapravo pčele koje žive slobodno po gradu i nekontrolirano se roje“, objasnio je Dražen Jerman, predsjednik Pčelinjaka, udruge koja broji 40 pčelara.

Za nekontrolirano rojenje razvijena je solucija koja se provodi već više od 10 godina. Pčelarsko dežurstvo glavna je aktivnost zagrebačkih pčelara, u organizaciji i pod vodstvom Pčelinjaka gdje prilikom sezone rojenja sakupljaju pčele. Prošle su godine na taj način sakupili 150 zajednica, što je prema Jermanovu mišljenju vrlo malo, pogotovo kada se sagleda činjenica kako je samo godinu prije bilo sakupljeno oko 300 zajednica. Kada se govori o zajednici, misli se na vrstu superorganizma koji se sastoji od trutova, radilica i matice, čiji radni prostor seže do 3 kilometara udaljenosti od pčelinjaka.

„Rojenje je njihov prirodan način razmnožavanja, gdje stara matica s dijelom pčela izlazi iz košnice s dijelom pčela, dok mlada matica ostaje s ostatkom pčela u košnici. Pošto u užem centru grada živi otprilike 500 zajednica, one se naravno roje i razmnožavaju, a mi smo tu da pomognemo građanima kod pojave roja. Mi to radimo na neškodljiv način za pčele i na siguran način za građane. Tijekom godina smo razvijali i opremu i pribor koji nam je potreban za to, pa smo izradili tako i jedan poseban usisavač za pčele, tako da vrlo brzo mi spremimo jedan roj, od 10 do 15 minuta nam je dovoljno. Još zahvaljujući donaciji jedne naše tvrtke smo uspjeli kupiti i kamion s hidrauličnom platformom, tako da smo uspjeli i rasteretiti vatrogasce koji su nam kao pomoć dolazili na teren. Uspjeli smo ovu uslugu u suradnji s udrugom Pčelarstvo online iz Varaždina dovesti do državne razine, još nisu sve županije pokrivene dežurnim pčelarima, ali i na tome se radi. Važno je naglasiti kako su svi ti pčelari volonteri koji stavljaju svoje slobodno vrijeme i svoj novac na raspolaganje i čvrsto stojim iza toga da niti jedan roj nije prodan“, rekao je Dražen Jerman za Zagreb News, naglašavajući kako svaki građanin kojemu je potrebna pomoć s pčelama može nazvati službu 112 koja će ga preusmjeriti dežurnom pčelaru čija je usluga besplatna.

Na to nadograđivana aktivnost je inkluzivna pčelarska škola koja se ističe po uključivanju osoba s invaliditetom. Činjenica jest i da pčele, što i Dražen potvrđuje, imaju terapeutski učinak, što dodatno oslikava problem urbanog pčelarstva. Školu je završila osoba s teškom shizofrenijom kojemu su pčele od izrazite pomoći, a on ne smije u dvorištu imati dvije košnice za svoju terapiju, niti ima mogućnost svojim autom odlaziti na selo i tamo se baviti pčelama.

Kao i na svakom području, i kod urbanog pčelarstva nedostaje obrazovanje građana, stoga je Pčelinjak u suradnji s gradskim uredom za poljoprivredu i šumarstvo proveo brojne edukacije. Otkrili su, kroz njih, kako građani ne raspoznaju osu, pčelu i stršljena, dok su kroz ankete na tim predavanjima i putem internetskih anketa uspostavili kako 80% građana podržava urbano pčelarstvo, koje po Jermanu ima dobar ekološki utjecaj na područje grada.

Navodi kako su pčele indikator čistoće zraka, a spomenuti broj zajednica u Zagrebu itekako je dobar znak. Spominje i bioraznolikost, kao i prirodnu ulogu čistača što je vidljivo prilikom ljeta kada u zelenom valu vanjština automobila postaje masna od medne rose koju bi inače pčele sakupljale. Ali, kako su brojne udruge i brojni znanstvenici naglasili, pčele izumiru.

„Klimatske promjene su veliki problem. Naša udruga posebna je po tome što surađujemo sa znanstvenicima koji nam donose znanja iz cijelog svijeta, tako da smo ukorak s nekim problemima. Prošle zime smo izgubili 30% zajednice. Prateći pčele u Zagrebu, zaključili smo da je prosječni životni vijek zajednice otprilike 4 godine, ali u to vrijeme najmanje 4 nova roja izađu iz te zajednice, a ako polovica tih zajednica preživi, to je pozitivan smjer. Izumiranje je problem, ali pritom smo i mi pčelari veliki problem jer pčelari ne prate i ne slušaju znanost i nisu skloni novim načinima pčelarenja. Naučili smo da preparati koje smo koristili za sprječavanje nekih bolesti su vrlo štetni za pčele, a i pesticidi“, kaže Jerman.