Operna pjevačica Jelena Štefanić od 13. do 24. lipnja ponovno je, nakon prošlogodišnjeg uspjeha, pozvana na turneju po meksičkom poluotoku Yucatanu. Nakon toga organizirat će vlastiti projekt „Virtuoznost orgulja i glasa“, a sve više počeo ju je interesirati i posao produkcije pa je do kraja godine čeka još nekoliko projekata. O turneji i planovima govorila je u intervjuu Nacionalu.

NACIONAL: Što ćete izvoditi na turneji po Meksiku?

Ove godine je drugačiji raspored, osim teatra u Cancunu, prekrasnog teatra u Valladolidu, Teatro de La Ciudad u Playa del Carmen, Tulumu, nastupamo i prvi put u povijesti u Tihosucu, muzeju Rata kasti iz 19. stoljeća, koji je trajao 50 godina počevši pobunom Maya protiv vlasti na poluotoku Yucatanu. Dakle, opet naporan tempo. Koncert za koncertom na kojima ću izvoditi veliku scenu Norme s „Casta Divom“, Ameliju iz „Krabuljnog plesa“ te neke predivne meksičke pjesme. Unatoč ludom tempu, nekako je sve lakše kad pjevate zbilja u raju na zemlji.

NACIONAL: Koliko je važno za jednu umjetnicu putovati, razmjenjivati iskustva, doživjeti reakcije drugačije publike?

Svaka takva turneja vas jača. Istražujete sebe, svoje mogućnosti, ali i svijet. Susrećete nove kulture, a sve to obogaćuje vas i na neki način formira pogled na svijet. S poslovne strane otvara nova tržišta i stvara poznanstva u kulturnom svijetu. To je neminovno. Tamo ste medijski jako eksponirani i logično je da ćete biti i lakše zamijećeni, a i publika vas upoznaje.

NACIONAL: Po povratku iz Meksika radite vlastiti projekt „Virtuoznost orgulja i glasa“, uz katedralnog orguljaša varaždinske katedrale Višeslava Jaklina. O kakvom je projektu riječ i zašto vam je važan?

Ove godine se vraćam tri dana ranije s turneje, za što sam dobila dopuštenje jer me čeka vlastiti projekt 28. lipnja u mojim Toplicama. Izvodit ćemo Bacha, Mozarta, Händela, a svi projekti koji su u mom gradu na posebnom su mjestu u srcu. Još kad vam je partner najbolji prijatelj iz Srednje glazbene škole Varaždin s kojim sam muzicirala od samih početaka, mislim da ne moram uopće naglasiti koliko sam baš uzbuđena da imam priliku taj program izvoditi uz njega. Nemam često priliku pjevati Bachove „Pasije“ tako da će mi biti izazovno.

NACIONAL: Sve vas je više počeo interesirati i posao same produkcije pa vas do kraja ove godine čeka još nekoliko projekata. Što podrazumijeva posao producenta i kakve ćete projekte raditi?

Nakon ovog čeka me još nekoliko projekata koje moram odraditi. „Koncert u mraku“, zatim „Croatian Jewels / Hrvatski dragulji“, projekt koji je nastao u vrijeme pandemije i bio je emitiran na glazbenim platformama u SAD-u i Francuskoj te je bio humanitarnog karaktera za obnovu HGZ-a. Zatim ćemo 26. listopada maestro Simon Dešpalj i ja imati priliku izvesti taj program uživo u HNK-u u Varaždinu. Još me čeka realizacija druge edicije „Ljepota sakralne glazbe“, gdje će u crkvi sv. Nikole u Varaždinu biti praizvedba „Liturgijske kantate za dva glasa i orgulje“, skladatelja Alana Kljaića, te naravno „No(c)te(s) Aqua Iasae“ gdje obavljam funkciju šofera, asistenta umjetnicima, prevoditelja, idejnog začetnika, „šljakera“ i onoga koji bira program i sudionike.

NACIONAL: Taj festival organizirate drugu godinu zaredom u rodnim Varaždinskim Toplicama. Prošle godine prvi festival prošao je vrlo uspješno, što se očekuje ove godine? Kako ste radili program, što je nit vodilja?

Prošle godine smo postavili covid-verziju Verdijeva „Requiema“ i zbilja smo išli riskirati, no rizik se isplatio. Došlo je oko sedamsto ljudi, što je za Toplice i neki seriozniji događaj puno. Time nikoga ne želim podcijeniti, ali sami znamo da kultura u Hrvatskoj nije u prime time vijestima niti je toliko skandalozna da puni novine. Jedno povlači drugo, ako me razumijete. To je jednostavno tako. Ove godine festival će trajati tri dana, drugi vikend u rujnu. Otvaranje će svirati pijanist Gianfranco Pappalardo Fiumara, koji nakon nas direkt leti za Belgiju držati koncert kraljevskoj obitelji te potom ima solo recital u Carnegie Hallu u New Yorku.