Festival klasične glazbe u Varaždinskim Toplicama održat će se 2. rujna na arheološkom lokalitetu Aqua Iasae. Ove godine pod dirigentskim vodstvom Simona Dešpalja solisti – sopran Jelena Štefanić, mezzosopran Martina Tomčić, tenor Roberto Cresca i bas Luciano Batinić – izvest će Verdijev ‘’Requiem’’ u komornoj izvedbi, uz klavirsku pratnju Helene Borović. Jelena Štefanić će nakon toga, 26. rujna, nastupiti na Varaždinskim baroknim večerima prvi put, a taj debi važan joj je i zato što je Varaždin njezin rodni grad. Jelena Štefanić dala je kratak intervju Nacionalu.

NACIONAL: Debi koncert na Varaždinskim baroknim večerima 26. rujna sigurno je nešto posebno, ne samo zato što je riječ o vašem rodnom gradu nego i o vrlo značajnom festivalu. Zašto je taj festival važan za Varaždin i za hrvatsku kulturu? Zašto je vama važan?

U pravu ste. Debi na 52. Varaždinskim baroknim večerima nakon šesnaest godina bavljenja ovim poslom za mene je značajan. Poseban je to osjećaj. Svima nama koji smo stasali u varaždinskoj Glazbenoj školi posebna je čast biti dijelom tog priznatog baroknog festivala duge tradicije. Još kao srednjoškolka odlazila sam na koncerte koji su mi bili dostupni i jedan mi se posebno urezao u pamćenje – koncert varaždinskih primadona u katedrali, Ruže Pospiš Baldani, Vlatke Oršanić, Miljenke Grđan… I danas pamtim sve, čak i njihove haljine. Stoga ovaj koncert smatram ostvarenjem jednog malog sna iz djetinjstva.

NACIONAL: Nastupit ćete s programom ‘’Händel sublime’’, o čemu se radi i zašto ste se odlučili baš za to?

U dogovoru s Hrvatskim baroknim ansamblom i Stjepanom Nodilom i Laurom Vađon izabrali smo vrlo atraktivan program koji se sastoji samo od Händelovih kompozicija. S time da smo ostavili i malo iznenađenje za kraj. Ne trebam ni reći da se neizmjerno veselim muzicirati s njima.

NACIONAL: Nedavno ste nastupili u Meksiku i Londonu, s kim ste nastupali, koji program ste izvodili?

Ljeto mi je zbilja bilo burno. Sredinom lipnja otputovala sam u Cancun i tamo odradila turneju po poluotoku Yucatan. Sveukupno sam otpjevala dvanaest koncerata različitih repertoara – od Verdijevog ‘’Ernanija’’ do ‘’Granade’’ – jedan talk show te snimanje videa u arheološkom parku Ik Kil kod Chichén Itze. Unatoč gustom i napornom rasporedu, iz Meksika nosim samo najljepše uspomene. Divno je bilo dijeliti scenu s umjetnicima iz cijelog svijeta koji su jednako strastveni prema glazbi i poslu kao i vi. Tad je sve lakše. Možda uskoro opet posjetim tu prekrasnu zemlju srdačnih ljudi. Poziv je već tu.

Po povratku me čekao koncert u Varaždinu povodom dana Bastille te sam doslovno nakon koncerta sjela u avion za London na drugi koncert, Opera u vrtovima, koji se održao u vrtu Notting Hilla. Londonska publika me mogla doživjeti u operetnih arijama. Nakon kratkog odmora u Dubrovniku, ako se to i može nazvati odmorom jer su mi note stalno bile u ruci, krenula sam s vježbom ‘’Requiema’’ i to ne bilo čijeg, već Verdijeva koji me čeka 2. rujna na arheološkom nalazištu Aqua Iasae.