Nacional je u ponedjeljak poslijepodne došao u posjed dokumentacije iz zagrebačke Gradske uprave koja otkriva da interesna hobotnica preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i nakon njegove smrti, pod pokroviteljstvom njegove nasljednice Jelene Pavičić Vukičević, i dalje funkcionira u punom zamahu. Štoviše, da se u posljednjim tjednima mandata aktualne zagrebačke gradske vlasti na krajnje sumnjiv način na brzinu sklapaju, po svemu sudeći, štetni ugovori kojima se nagrađuju tzv. Bandićevi žetončići ili bliski prijatelji.

Sve se to zbiva pod kapom Jelene Pavičić Vukičević. Nastavak takvog modela političkog ponašanja i nakon Bandićeve smrti otkriva značajne pukotine u predizborno dizajniranoj percepciji kakvu javnosti žele plasirati iz Bandićeve stranke – onoj u kojoj Jelenu Pavičić Vukićević portretiraju neovisnom, doraslom zadatku te spremnom preuzeti odgovornost, koja nema ništa zajedničko s korupcijom iz Bandićeva razdoblja.

Dokumenti u posjedu Nacionala otkrivaju da barem dio tako plasiranih političkih parola u slučaju Jelene Pavičić Vukičević predstavlja neistinu. Jer pokazuju da se i pod njenim vodstvom nastavlja grabež privilegiranih i za Bandićevu stranku politički zaslužnih pojedinaca, na štetu građana Zagreba.

Kompromitirajući dokumenti dokazuju da se korupcionaška praksa nastavlja, i to možda još intenzivnije nego ranije jer se na brzinu sklapaju sumnjivi poslovi koji se neće više moći dogovarati ako Bandićevi ljudi siđu s vlasti u Zagrebu, što je vrlo izvjesno da će se dogoditi za par tjedana.

A sve se to odvija u Javnoj ustanovi Maksimir koja upravlja zagrebačkim parkom Maksimirom. Gdje su, prema tvrdnjama izvora koji su Nacionalu dostavili ekskluzivnu internu dokumentaciju, nedavno nakon Bandićeve smrti na netransparentan način profitirali pojedinci bliski Bandićevu prijatelju Gzimu Redžepiju i njegovu najpoznatijem „žetončiću“ Miroslavu Polovancu, u javnosti najpoznatijem po tomu što je prije dvije godine kao dotad oporbeni zastupnik HSLS-a preokrenuo političko uvjerenje i podržao ključni proračun Milana Bandića.

U ponedjeljak, 19. travnja, na dan zaključenja ovotjednog Nacionala, potpisan je Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora – restorana Maksimir. Javna ustanova Maksimir taj je ugovor potpisala s tvrtkom Mondo event iz Sesveta i Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom Đumlijan Ivkica iz Šašinovca.

Radi se o ugovoru o zakupu u trajanju od pet godina. Restoran Maksimir nalazi se na izuzetno atraktivnoj lokaciji, na adresi Maksimirski perivoj 3, na samom glavnom ulazu u park koji je u 2020. posjetilo 2,3 milijuna posjetitelja. Restoran je samostojeći objekt, zatvorenog dijela površine od 576 četvornih metara i otvorenog dijela – terase površine 360 četvornih metara.

Ugovor je sastavljen na deset stranica, a otkriva da iznos mjesečne zakupnine doseže 21 tisuću kuna, uvećano za iznos PDV-a. Zakupnici su se potpisom ugovora obvezali u roku od sljedeće dvije godine uložiti 500 tisuća kuna u modernizaciju restorana, a dužni su i predati zadužnice u iznosu od 315 tisuća kuna kao osiguranje redovitog podmirenja zakupnine.

Međutim, izvor blizak gradskoj administraciji navodi da je prijašnji zakupnik tog restorana plaćao znatno veći iznos mjesečne najamnine te da je taj iznos dosezao 35 tisuća kuna mjesečno uvećano za iznos PDV-a. Osim toga, tvrdi se da je ovlašteni procjenitelj ustvrdio da vrijednost mjesečnog zakupa za takav restoran ne bi smjela biti ispod protuvrijednosti od 7000 eura plus pripadajući iznos PDV-a. Što bi značilo da je utvrđeni iznos mjesečnog najma za restoran Maksimir više nego dvostruko manji od onoga koji je kao minimalan izračunao ovlašteni procjenitelj.

Izvor koji je Nacionalu dostavio sporni ugovor istoga dana kada je on i potpisan, navodi da on otkriva još neke sumnjive detalje. Pa tako navodi jedan od uvjeta iz prvog članka tog ugovora u kojem se konstatira da „natjecatelj mora dostaviti dokaz da je nositelj oznake ‘Plavi ceker’, čime jamči da su proizvodi domaći, visokokvalitetni, kontrolirani i provjereni“.

Riječ je o uvjetu koji je automatski isključio većinu konkurentnih ugostitelja jer uopće nije povezan s ugostiteljskim poslom. Nego je namijenjen označavanju, isticanju i promociji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Prema sadržaju javnog poziva objavljenog na službenim stranicama Grada Zagreba, korisnici oznake mogu biti „obiteljska poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika/Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te obrti i pravne osobe registrirani za poljoprivrednu ili prerađivačku djelatnost koji udovoljavaju uvjetima i kriterijima propisanim ovim javnim pozivom“. Kako se u to uklapaju ugostitelji ili iznajmljivači restorana, nije poznato.

Da u kontekstu tog natječaja lakrdija bude potpuna, OPG-u Ivkice Đumlijan za razdoblje od 29. listopada 2020. do 29. listopada 2023. dodijeljena je oznaka Plavi ceker za ‘Božanstveno bučino ulje’. Jer riječ je o OPG-u koji se bavi proizvodnjom bučinog ulja, hladno prešanog i toplo prešanog ulja, bučine sjemenke obične i pržene slane, bučinog brašna, kukuruznog brašna, kukuruzne krupice, ječmene kaše-ričet.

Sporno je u ugovoru još nešto. U prvom članku ugovora kao jedan od uvjeta spominje se da „u slučaju da ponudu na natječaj zajedno podnose dvije osobe (kao zajedničku ponudu), obje moraju dostaviti dokaz da obavljaju oglašenu djelatnost najmanje pet godina, a samo jedna da je nositelj oznake Plavi ceker. Čini se da bi ta oglašena djelatnost trebala u slučaju najma restorana Maksimir biti povezana s ugostiteljstvom. Kako se u to uklapa proizvodnja bučinog ulja i s bučom povezanih proizvoda, također nije jasno. Pa bi i to mogao biti razlog za poništenje javnog natječaja za zakup restorana Maksimir. Naravno, kada bi se pokazalo da postoje kandidati koji bi se mogli žaliti, s obzirom na to da, barem tako tvrdi izvor koji je Nacionalu dostavio sporni ugovor, drugih kandidata na tom natječaju uopće nije bilo.

A nije ih baš ni moglo biti previše jer je Grad Zagreb jesenas dodijelio ukupno tek dvadeset oznaka Plavi ceker za spomenuto razdoblje. Što implicira da se među dvadeset OPG-ova trebalo tražiti onog zainteresiranog za ugostiteljstvo u parku Maksimir.

Izvor koji je Nacionalu dostavio sporni ugovor priložio je i fotografiju snimljenu u ponedjeljak u poslijepodnevnim satima, na kojoj tvrdi da se nalazi upravo Miroslav Polovanec dok ulazi u službene prostorije Javne ustanove Maksimir. I to baš na dan potpisivanja ugovora.

Taj izvor o tomu kaže:

„Polovanec je bio taj koji se u više navrata pojavio na sastancima na kojima je o najmu restorana Maksimir uoči potpisivanja ugovora pregovarao s v. d. ravnateljicom Javne ustanove Maksimir Monikom Karačić. Ali je i ranije u izravnim razgovorima s osobama iz iste ustanove spominjao kako će staviti nekoga tko će zapravo predstavljati njega. Pa je moguće da je tijekom ponedjeljka, nakon potpisivanja ugovora, on zapravo došao preuzeti ključeve tog restorana.“

Nacional je izravno kontaktirao s osobom koja je u svojstvu svjedoka te navode spremna potvrditi i na sudu, tvrdi da o tome raspolaže nekim neposrednim saznanjima i da nema nikakve sumnje u to da je Polovanec osoba koja stoji iza istaknutih potpisnika ugovora o najmu tog restorana.

Nacional je dobio na uvid i dodatne interne dokumente koji pokazuju kako se na štetu građana Zagreba pomaže osobama bliskim pokojnom zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Radi se prvenstveno o ugovoru o zakupu dijela objekta Vidikovac u parku Maksimir. Taj su ugovor s Javnom ustanovom Maksimir potpisale tvrtke Netom i Slastičarnica Zagreb još 10. lipnja 2016. na rok od pet godina, pa on istječe u lipnju 2021.

Direktorica Slastičarnice Zagreb je Hava Redžepi, osoba po svemu sudeći tijesno povezana s bliskim Bandićevim prijateljem Gzimom Redžepijem. Redžepi je bio Bandićev osobni liječnik koji se navodno u njegovu društvu našao i kada mu je pozlilo te je bio prvi koji mu je reanimacijom pokušao spasiti život. Ali pod još nerazjašnjenim okolnostima, na koje je nakon Bandićeve smrti prvi ukazao upravo Nacional. Još uvijek, naime, nije razjašnjeno s kime je sve i gdje Bandić bio u trenutku kada mu je pozlilo, tko je i kada pozvao hitnu pomoć i u kojim je okolnostima prevezen u bolnicu, što je sada postalo i predmetom interesa Državnog odvjetništva.

Tvrtkama Netom i Slastičarnici Zagreb, direktorice Have Redžepi, u međuvremenu je produžen ugovor o najmu dijela Vidikovca Maksimir na sljedećih pet godina. Ta je odluka donesena 10. ožujka 2021. U njoj se konstatira da se spomenuti prostor iznajmljuje po cijeni mjesečnog zakupa od 10.500 kuna uvećanom za iznos PDV-a. S time da se iznos zakupnine ne naplaćuje za mjesece studeni, prosinac, siječanj i veljaču, kada ta prekrasna terasa u najatraktivnijem dijelu parka Maksimir nije u funkciji zbog zimskih vremenskih uvjeta.

Izvor koji je Nacionalu dostavio tu dokumentaciju navodi da je spomenuti iznos mjesečne najamnine neprimjereno nizak. To je obrazložio time što je za zakup kioska za prodaju sladoleda, veličine tri četvorna metra i smještenog na glavnom ulazu u park, Javna ustanova Maksimir ugovorila plaćanje mjesečne zakupnine od 8600 kuna plus PDV.

Pa to ponajbolje ilustrira da je iznos mjesečnog najma za dio objekta Vidikovac najvjerojatnije prenizak. Izvori upućeni u funkcioniranje Javne ustanove Maksimir navode da se bivši ravnatelj te ustanove Luka Čuljak protivio sklapanju spomenutih ugovora pod opisanim uvjetima. Kao i da se protivio nekim drugim spornim poslovnim potezima koje su mu nametali. Čuljak nije član Bandićeve stranke, ali je uživao njegovo povjerenje.

Luka Čuljak je magistar biotehničkih znanosti koji 23 godine radi u struci, od čega je 13 godina na rukovodećim pozicijama. Prije dolaska u Javnu ustanovu Maksimir (JUM) bio je zaposlen kao zamjenik pročelnika Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo koji je obavljao financijski nadzor nad Javnom ustanovom Maksimir.

Međutim, nedugo nakon Bandićeve smrti doslovno ga je „počistila“ i unaprijed teško optužila Jelena Pavičić Vukičević. Kao povod je iskorištena jedna prijava u kojoj mu se na teret stavlja kazneno djelo prijetnje i zlostavljanja na radu vezano uz jednu zaposlenicu Javne ustanove Maksimir.

On se u svom užem krugu žalio da je od ožujka 2019., kada je stupio na tu dužnost, ondje zatekao loše međuljudske odnose, nerad i nedisciplinu te je pokušao uvesti reda. Pod redom, radom i disciplinom podrazumijevao je uvođenje i kontrolu osmosatnog radnog vremena, evidencijske liste dolaska na posao, propisano vrijeme pauze za ručak, fiskalizaciju računa, izuzetnu brigu o potrošnji financijskih sredstava građana Zagreba, interne protokole – zahtjeve za refundaciju sredstava supotpisane od prvonadređenih, kontrolu putnih naloga i izvještaja, uvođenje pravila o sklapanju Ugovora za istraživanje i monitoring…

Ukratko, među sebi bliskim osobama navodio je kako je radio u skladu sa Zakonom o radu i svim pravnim aktima, kao i da nije dozvoljavao da Matea Topić bude i ravnateljica i predsjednica Upravnog vijeća niti je podlegao njezinim pritiscima u određenim situacijama. Nju se u krugovima upućenim u zbivanja u Bandićevoj administraciji smatralo osobom od izuzetnog Bandićeva povjerenja, ali i braće Zorana i Petra Pripuza.

Izvori bliski Čuljku navode da je po njegovom dolasku određena grupa ljudi smišljala strategije što i kako napraviti da ga se „makne“ uz podršku predsjednice Upravnog vijeća Matee Topić. Upravnom vijeću slali su anonimne prijave te su osmislili strategiju medijskog linča kojom su ga pokušali diskreditirati.

U finalu tih nastojanja pojavila se kaznena prijava u kojoj ga jedna djelatnica optužuje za prijetnje navodno izrečene na sastanku vezanom uz njezin radno – pravni status. Potom je došlo do svađe, a ona je 11. veljače 2021. pozvala policiju koja je došla na uviđaj. Istoga dana kada je podnesena ta kaznena prijava još su tri djelatnice i jedan djelatnik Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu radi utvrđivanja povrede dostojanstva, uznemiravanja, diskriminacije i šikane.

O svemu se ubrzo počelo pisati i u nekim medijima. Kada se to dogodilo, Jelena Pavičić Vukičević je nakon Bandićeve smrti Čuljka ekspresno smijenila. A potom je na svom profilu na Facebooku objavila sljedeće:

„Zlostavljači, oni koji misle da im funkcija daje moć za neprimjereno ponašanje prema kolegama, oni koji mobingiraju i iživljavaju se nad zaposlenicima, a pogotovo nad ženama – odlazite!

Ako ne odete sami, ja ću vas smijeniti. Nakon hrabrog istupa zaposlenica Javne ustanove Maksimir razriješili smo ravnatelja Luku Čuljka. Nepravilnosti u radu koje su utvrđene, a osobito u njegovom odnosu prema zaposlenicama, nisu prihvatljive. Možemo i hoćemo drukčije! #jelenagradonacelnica.“

Sporni ugovori dostavljeni Nacionalu pokazuju kako se to drugačije posluje nakon Čuljkove smjene. Izvori bliski Čuljku navode da će on zbog citiranog statusa na Facebooku tužiti Jelenu Pavičić Vukičević jer ga je prozvala nasilnikom. Također navode da pravi razlozi njegove smjene leže u tomu što se protivio takvom poslovanju kojim se izravno na štetu građana Zagreba pomaže nekim privilegiranim pojedincima. A ako je tako, onda to baca sasvim drugo svjetlo na predizborne aktivnosti Jelene Pavičić Vukičević, svakako drugačije od njezine predstave za javnost.