Saborska zastupnica Možemo Jelena Miloš gostovala je u N1 studiju gdje je govorila o socijalnim politikama u Hrvatskoj, prosvjedu radnika Wolta, ali i stanju u gradu Zagrebu.

Govorila je o najavljenim mjerama vlade kao reakcijama na poskupljenja: “Krajnji je čas da se ove promjene donesu. Mi u oporbi prvo moramo vidjeti te prijedloge da bismo ih mogli komentirati sa stručnjacima, na odborima i s građanima. Cijene struje i plina su zaista nešto što država treba subvencionirati kako ne bi došlo do socijalne krize. Ministar Filipović priča o bijelim i crnim listama, ali to nije dovoljna mjera jer svi lanci ne pristaju na takve modele. Trebalo bi smisliti načine za subvencioniranje hrane. Imamo situaciju ekonomske krize koja se na Hrvatsku puno više reflektira jer se fokusiramo na uvoz”.

Komentirala je i prosvjed radnika Wolta: “Taj posao je izuzetno težak, dnevno prođu i po 100 kilometara, po snijegu i po kiši. Sad organiziraju prosvjed jer traže povećanu cijenu dostave i da se izmijeni zakon o radu koji je nedavno donesen i loše riješen. Mi smo dosad upozoravali i rekli smo da nije dobro rješenje u kojem se ozakonio postojeći rad posredničkih tvrtki koje ja smatram fiktivnim poslodavcima, iako su naravno zakonski regulirani. Znamo da su brojne zlouporabe takvog rada. Radnicima se isplaćuju minimalne plaće, ostatak na ruke, da nemaju adekvatnu zaštitu na radu, bolovanja, itd. Ne znamo koliko ih ima i što se tamo događa. Zakon još uvijek nije riješio da je nužno uspostaviti direktan odnos između poslodavaca i radnika”.

“Problem platformskog rada je to što su to kompanije koje često izbjegavaju zakonsku regulativu i nije ih lako regulirati. Trebali bismo uspostaviti direktnu odgovornost poslodavaca za svoje radnike”, ističe zastupnica.

Govorila je i o radničkim pravima u Hrvatskoj:

“Sigurno da nisu u najboljem stanju. U Hrvatskoj postoji veliki nedostatak radne snage, pa tako i liječnika i time se stvara puno veći pritisak na postojeće radnike. Liječnici su preopterećeni i stavlja se dodatan teret na obiteljske liječnike. U Hrvatskoj je vrijeme za kolektivne ugovore koji će urediti unutar cijele grane uvjete rada, unutar sektora ih izjednačiti kako bi ih puno lakše kontrolirati i radnici bi ih mogli poboljšavati”.

Kad je riječ o problemima s vodom u Gradu Zagrebu koji se smatra ispitom za Možemo, s obzirom na to da je Možemo iz Zagreba i krenuo, zastupnica kaže: “Problem gubitka vode nije problem samo Zagreba nego cijele Hrvatske. Kad imamo gubitke vode u cijevima, veći su troškovi samog prijenosa vode do korisnika. U Zagrebu se godinama nisu sanirale cijevi. Bivši gradonačelnik se zadužio za više od 2 milijarde kuna i rekao da će sanirati time vodovodne cijevi, ali to nije napravo. Ostaje na nama da uložimo u obnovu vodovodne mreže i to sada radimo…”.

Komentirala je i pregovore gradonačelnika s radnicima Holdinga. Na pitanje je li Tomašević na neki način bio doveden pred zid u prosvjedima radnika Čistoće i smatra li da je to bila ucjena, odgovara: “Ne smatram to ucjenom. Kad smo imali svoj izborni program rekli smo da nam je ključno da poboljšamo socijalni dijalog i kolektivne ugovore. To je dužnost svih javnih poduzeća jer uvjeti rada nisu najbolji u Hrvatskoj i ako ih ne poboljšamo imat ćemo problem s odljevom radnika i osiguravanjem ključnih usluga. Prethodna uprava je čak i kršila postojeće kolektivne ugovore. Mi smo se odredili kao vrlo drugačija uprava, na koju se može računati na socijalni dijalog”.

Čak 530 korisnika je odustalo od socijalne naknade u strahu da će ostati bez nekretnine:

“Mi smo već u veljači prošle godine ukazivali da je to problem da se ne može knjižiti ljudima na jednu nekretninu. Onda smo u listopadu uputili zaključak da se ta odredba makne. Sad smo vidjeli od pravobraniteljice da su ljudi odustali od socijalne naknade, a to su zaista najugroženiji građani koji nemaju nijedan drugi prihod. Mislim da ministar nema dovoljno znanja o resoru da bi ga mogao kvalitetno voditi. Vidimo u socijalnoj skrbi cijeli niz problema. Socijalni radnici su spomenuli i problem nezbrinute djece koju se vraća u nasilne obitelji jer nema dovoljno mjesta u domovima. No, do dan danas ne znamo je li se napravilo nešto po tom pitanju. Zato upozoravamo na hitno rješavanje ovih tema”, zaključuje Miloš.

Vrlo se rijetko prihvaćaju amandmani oporbe, a zastupnica ukazuje zašto to stvara velike probleme: “Upravo je ovo dobar primjer, mi smo govorili da se ne rade zabilježbe na nekretnine i upozoravali da će doći upravo do ovog problema. To se potpuno ignoriralo, prijedlozi su nam bačeni u vjetar. I ja se isto pitam zašto se stvari koje su konstruktivni prijedlozi ne prihvaćaju”.