Zagrebački gradonačelnik Tomašević postigao je s premijerom Plenkovićem važan dogovor oko započete, a neizgrađene bolnice u Blatu, koja će prema njihovom sporazumu pripasti državi, dok će Grad zauzvrat dobiti više zemljišta na kojima će se graditi objekti društvene namjene poput vrtića, škola i domova za starije. To je već drugi važan sporazum između Vlade i Grada Zagreba. Početkom godine uglavljen je dogovor s Kaptolom o gradnji stadiona u Maksimiru. Crkva se odrekla povratka tamošnje nekretnine da bi od Grada i države dobila desetak drugih lokacija na kojima će graditi vjerske objekte.

U Blatu bi početkom 2026. trebala početi gradnja nove Nacionalne dječje bolnice. U prvoj fazi riječ je o projektu na 55 tisuća četvornih metara, koji će se dijelom financirati europskim sredstvima, dok će veći dio tereta investicije podnijeti državni proračun. Bolnica bi trebala biti otvorena 2029., kao po nekim aspektima navodno najmodernija u Europi. Tako bi ruglo na kraju grada, koje su građani Zagreba financirali doprinosom, nakon četrdesetak godina napokon trebalo biti privedeno svojoj svrsi.
Bolnica u Blatu u više se navrata pojavljivala kao važno izborno obećanje. Ovoga puta ozbiljne su šanse da se projekt konačno i realizira.

Prekosavski će Zagreb tako dobiti svoju prvu bolnicu, što je važno za funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava.
Grad će na zemljištu koje će u zamjenu dobiti od države graditi nove vrtiće u Španskom i na Jakuševcu, dok će se objekt u Sesvetama rekonstruirati. Slijedi izgradnja škola u Čulincu i Podbrežju te staračkih domova u Dubravi i Prečkom. Dubravi se iz ovoga paketa osigurava i prostor za veliki otvoreni bazen.

Novi dogovor Plenković – Tomašević otvara pitanje njegovih političkih implikacija. Krije li se iza pametne operacije razmjene zemljišta samo odgovornost nositelja vlasti na državnoj i gradskoj razini ili je riječ i o nekom političkom paktu? Znamo da se premijer ne ustručava koristiti državne resurse za ostvarivanje političkih ciljeva. Bezbroj je takvih primjera.
Gradonačelnikova je stranka na nacionalnoj razini u opoziciji. Ali on ponekad evidentno štedi Plenkovićevu vlast jer je s njom u mnogim poslovima, poglavito u postpotresnoj obnovi, prisiljen surađivati. Na ove godine održanim parlamentarnim izborima njegov je Možemo!, odbijajući predizbornu koaliciju s SDP-om i zajednički blokovski nastup ljevice, faktički omogućio izbornu pobjedu HDZ-u. Plenković bi im na takvom poklonu morao biti vječno zahvalan. Veliko je pitanje je li takva odluka bila rezultat političkog neiskustva Tomaševićeve stranke ili je riječ o nekim drugim razlozima. Možda o Big Dealu?