Spreman sam pomoći Zagrebu – objavljuje ovih dana po medijima Pavle Kalinić, najavljujući svoj povratak u politiku. Vjerojatno će se na lokalnim izborima iduće godine kandidirati za gradonačelnika

Kalinić je bio bliski suradnik pokojnog Milana Bandića, jedno vrijeme pročelnik za kulturu, obrazovanje i sport, potom više od deset godina šef sigurnosti u gradskoj upravi. Iz tog se vremena pamti njegov tenkić kojim je volio paradirati. Za razliku od većine drugih intimusa bivšeg gradonačelnika, nije čovjek bez imena i kičme. Stručnjak je za terorizam, vrlo elokventan i čvrsto zastupa svoje često neortodoksne stavove.

Naravno, i za njim se vuče rep jednog od prominentnih sudionika korupcijskom praksom natopljene vlasti. Nije jasno treba li najavu njegove gradonačelničke kandidature gledati kao projekt moćnih protagonista Bandićeva carstva. Dosad su neki drugi likovi figurirali kao njihovi špicenkandidati. Ali sigurno je da dijelovi nekadašnjih struktura, jedva pritajeni, nikad posve razvlašteni, naredne izbore vide kao šansu za svoj veliki comeback. Kalinićevo obraćanje javnosti samo pokazuje da se pretendenti na funkciju zagrebačkog gradonačelnika roje.

Tomislav Tomašević, koji ide u borbu za drugi mandat, imat će veliki broj izazivača. Sve će političke stranke isturiti vlastite akvizicije. U nekima, kao u SDP-u, već se zametnuo interni rat između aspiranata na gradonačelničku poziciju. Sigurno treba očekivati i više nezavisnih kandidata, neke i prilično respektabilne biografije. Prema najavama, čini se da bi Zagreb mogao imati nikad veću listu konkurenata.
Za Tomaševića utakmica će biti prilično izazovna. Na rekordan broj glasova, koji je dobio na prošlim izborima, teško da može računati. Protekli parlamentarni i europski izbori signaliziraju da je njegova stranka u oseci. Više nisu zvijezda u usponu.

Postotak glasova koje osvajaju stagnira ili se smanjuje. Ništa dramatično, ali vjerojatno indikativno. Vladanje Zagrebom nisu iskoristili za poguranac na nacionalnom planu. Nemaju nekih ozbiljnih afera, nula korupcije, što je s obzirom na okruženje (vlast u državi) i nasljeđe (Bandićeva praksa) veliki uspjeh. Razočarali su u pospremanju smeća i košenju gradskih travnjaka. Imali su nesreću da im naslijeđeni problemi, poput Jakuševca, eksplodiraju u lice. S medijima ne znaju surađivati. Novinari se kroz njihove zaštitne kordone teško, možda nikad teže, probijaju.
Ali u posljednje vrijeme započeli su više velikih projekata, što širi dobru vibru. Sugerirajući da se u Zagrebu nešto pozitivno ipak napokon počelo događati. Projekti su, napadaju kritičari, naslijeđeni iz Bandićeva vremena. Ali teško da bi to moglo funkcionirati kao diskvalifikacija. Bandić je imao projekte, ali ih nije realizirao. Uglavnom su služili da se predizborno njima maše. Kao mrtvo su slovo na papiru, uglavnom ni započeti, dočekali Tomaševića.