Pokazao sam hrabrost i odlučnost u provođenju vrlo teških promjena unatoč otporima – tvrdi ovih dana Tomislav Tomašević, najavljujući da će na idućim lokalnim izborima, za manje od godinu dana, tražiti od građana još jedan mandat na čelu Zagreba. Svoju spremnost za promjene gradonačelnik argumentira ukidanjem mjere roditelja odgojitelja, restrukturiranjem Zagrebačkog holdinga, uvođenjem novog modela zbrinjavanja otpada. Čistimo nered i radimo sistemske dugoročne reforme, kaže.

Istina, Tomašević je u svome upravljanju Zagrebom morao lomiti brojne otpore. Kad je prije više od tri godine preuzeo kormilo Grada, kao da je došao u vučju jazbinu. Bandićeve su ga strukture, kadrovske i svake druge, dočekale neprijateljski, kao strano tijelo. Njegovo je gradonačelnikovanje sličilo hodu po minskom polju. Nikada nije znao gdje će grunuti. Ali imao je u jedrima snažan, na izborima osvojen mandat. Pokazao je hrabrost za vođenje Grada izvan dobro utabanih korupcijskih shema. Kraci hobotnice s moćnim ekspoziturama u medijskoj industriji pružali su strahovit otpor. S vremenom se i strpljenje građana počelo trošiti. Zagrepčani posve normalno traže komunalno funkcionalan grad, ne zanimaju ih nagazne mine Tomaševiću pod nogama.

Gradonačelnik bi danas, pri kraju mandata, morao razumjeti da nisu svi otpori s kojima se mora boriti isti. Ne dolaze sva kontriranja iz neprijateljskih razloga. Ne pružaju ih samo Bandićevi ražalovani pouzdanici, koji će se dogodine na izborima pokušati vratiti na čelo Grada. Morao bi razumjeti da sve više otpora kreira nezadovoljstvo građana njegovim načinom i tempom rješavanja nekih gradskih problema.

Primjerice, njegovim novim modelom parkinga za koji i stručnjaci tvrde da nije pravedan i ništa neće riješiti, samo će živote ljudi nepotrebno zakomplicirati. Ne mora svaka promjena biti dobra. Niti je svako lomljenje otpora preporučljivo. Pametan bi političar naučio slušati glas javnosti. Razlikovati političku opstrukciju od legitimne pobune građana. Treba voditi računa i o tajmingu. Vrlo je rizično nepunu godinu pred izbore ukidati ljudima neka uhodana prava. Zbog tvrdoglavog inzistiranja na nekim problematičnim inovacijama i sporosti u rješavanju stvarnih problema, Možemo! počinje gubiti saveznike. Zastupnik ORaH-a u Gradskoj skupštini Zorislav Antun Petrović iz vladajućih je redova nedavno prešao u opoziciju, iz SDP-a tvrde da su sve manje zadovoljni partnerstvom s Tomaševićevom ekipom.

Gradonačelnik, nažalost, ne pokazuje sposobnost slušanja. Komunikacija s građanima vrlo je slaba. Njegova je vlast jako zatvorena. Otpori s kojima se morao boriti proizveli su u njega, čini se, refleks ježa. Na svaki šušanj kritike reagira obranaški, nakostriješenim bodljama. Da želi čuti, onda javnu raspravu o novom režimu parkiranja ili o jako važnim promjenama Generalnog urbanističkog plana ne bi proveo usred ljeta, kad su građani po odmorima. Takvim se modelom driblanja demokratskih procedura i pokojni Bandić običavao služiti.