Konačno je, nakon 16 godina pravosudnog metiljanja, Vrhovni sud prošloga tjedna potvrdio da je voda u nekim zgradama na Vrbanima teško zagađena. Ali kalvarija najmanje 250 vlasnika stanova u Palinovečkoj ulici, glasovitoj po ekološkoj katastrofi koja se tamo dogodila, još nije okončana.  Premda u svojim skupo plaćenim kvadratima već godinama, od useljenja do danas, nemaju pitku, nego toksičnu vodu, isplata odštete i rješenje problema još su na vrlo dugom štapu.

Vrhovni je sud potvrdio da su tri zagrebačke tvrtke, investitor i građevinski izvođač te njihov nadglednik, krive za zagađenje vode. Hidroizolacija u problematičnim zgradama loše je izvedena pa su po zdravlje opasne tvari, mineralna ulja i neki drugi kancerogeni elementi, prodrle u vodovodne cijevi. Premda je Zavod za javno zdravstvo ubrzo nakon alarma stanara da im iz slavina teče prljava i smradna tekućina preporučio da se voda ne koristi za piće, da bi potom stručnjaci utvrdili da je opasna po zdravlje i pogodna tek za ispiranje toaleta, krivci su se pravili nevješti. Blisko povezani s bivšim gradonačelnikom, poznati kao Bandićevi privilegirani građevinci, a neki i veliki donatori HDZ-a, uporno su ignorirali nevolje ljudi u Vrbanima. Nisu reagirali na zahtjeve da se problem sanira, što je veliki posao, jer mijenjati bi se morale sve vodovodne cijevi u sfušanim zgradama, eskivirali su isplatu odštete. Unatoč tome i dalje su od Grada dobivali velike i unosne poslove, a ni HDZ-ovoj državi nisu bili mrski.

Slučaj ‘otrov voda’ metafora je toksičnog ponašanja političke vlasti. Gradonačelnik Bandić nije pomagao pogođenim građanima, pomagao je svojim jaranima, vlasnicima građevinskih firmi, u skrivanju problema. Nemoguće je zaboraviti kako praćen svojom svitom i medijima jezdi po Vrbanima i demonstrativno pred kamerama ispija čaše vode s uličnih hidranata, pokušavajući uvjeriti javnost u njenu ispravnost. Bio je navodno svemoćan, ali petnaest godina problem kontaminirane vode nije ni pokušao riješiti. Štitio je aktere vlastite kriminalne organizacije, čak i po cijenu zdravlja ljudi.

Slučaj na koncu govori i o katastrofalnom stanju hrvatskog pravosuđa. Šesnaest je godina trebalo od kaznene prijave do konačne presude. U stvari koja je urgentna jer se tiče sigurnosti i zdravlja ljudi skoro šest se godina čekalo da Državno odvjetništvo pokrene optužnicu, po tri se godine znalo događati da kazneni postupak miruje, bez jednog jedinog zakazanog ročišta ili odluke. U potrazi za svojim pravom i pravdom oštećeni su stanari morali potegnuti sve do Ustavnog suda. Presuda u njihovu korist sada je pravomoćna, ali dug je još put da slučaj zaista bude zaključen. Da ljudi dobiju odštetu i napokon se uklone razlozi pretvaranja zdrave vode u otrovnicu na Vrbanima.