Izborna pobjeda platforme Možemo! u Zagrebu prije tri godine po svojoj je masivnosti, broju dobivenih glasova i osvajanju većine u gotovo svim dijelovima grada, rijetkost i iznimka, konstatirao je profesor Višeslav Raos sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, objašnjavajući kako taj impresivan uspjeh valja tumačiti u svjetlu činjenice da se radilo o kraju jedne ere, nakon dugogodišnje Bandićeve vlasti.

Nekoliko mjeseci prije narednih lokalnih izbora Raos u analizi tjednika Nacional pokušava predvidjeti moguće rezultate vlasti gradonačelnika Tomaševića. Njegova je prognoza da tako sjajnu pobjedu kao što je bila ona na prošlim izborima, Tomašević ne može ponoviti. Ali može osigurati reizbor, uz smanjenje dominacije Možemo!.

Istraživanja raspoloženja birača u Zagrebu, koliko je poznato, još nema, ali Raosove analize djeluju prilično realno. Nezadovoljstvo građana stanjem u gradu mediji vole prenaglašavati, ali ne čini se da je ono naraslo toliko da bi moglo dovesti do smjene vlasti. Možemo! je podcijenilo naslijeđene probleme, a precijenilo vlastite kadrovske i upravljačke kapacitete. Davali su obećanja ne vodeći računa o njihovoj ostvarivosti u zacrtanim rokovima. Raos smatra da je Tomašević trebao biti realniji i oprezniji s najavama o zatvaranju Jakuševca i nekim drugim temama. Moralo mu je, kaže, odmah biti jasno da će se predizborna obećanja nasukati na čitavom setu ograničavajućih faktora, koje precizno navodi: opstrukcija pristalica bivše vlasti, nedostatak stručnih kadrova za rješavanje kompleksnih javno-političkih pitanja, nemogućnost dogovora s državnim vlastima, ušančeni interesi privatnih pružatelja usluga u gospodarenju otpadom. Bilo bi očekivano da su i građani svjesni situacije. Početni se entuzijazam prema Možemo! potrošio, ali vlast se u Zagrebu čini prilično stabilnom.

Za Tomaševića jako radi konkurencija. Odnosno, nepostojanje ozbiljne konkurencije. Na zagrebačkoj političkoj sceni nije se pojavio nitko tko bi mu realno mogao parirati. Najveće stranke, i HDZ i SDP, imaju u Zagrebu slabu reprezentaciju. Moguće je da se do izbora pojavi neki jaki nezavisni pretendent na gradonačelničko mjesto. Svježa najava bivšeg SDP-ova šefa Bernardića da ulazi u utakmicu protiv Tomaševića, nema taj kapacitet. Ne predstavlja relevantnu prijetnju. Čega je i nesretni Bero valjda svjestan pa je – jedna indiskrecija – za mjesto svoje zamjenice pokušao vrbovati Severinu. Sigurno ne zato što bi se estradna zvijezda zanimala za gradske probleme, nego zato što bi vlastitu neatraktivnost rado ukrcao na njenu popularnost. Očito u svoj uspjeh ni sam ne vjeruje.