Sve smo manje zadovoljni suradnjom s Možemo! – otkriva nedavno u intervjuu ZGNewsu prvi čovjek zagrebačkog SDP-a Branko Kolarić. Kao razlog nezadovoljstva navodi i neprovođenje dogovorenih projekata i aktivnosti. Zaustavljanje korupcije bilo je, kaže, preduvjet za SDP-ovu koaliciju s konglomeratom stranaka gradonačelnika Tomaševića, ali to više nije dovoljno.

Kolarićevu objavu nezadovoljstva treba gledati, prije svega, u kontekstu igri prijestolja u SDP-u. Tek potom kao pripremu za lokalne izbore koji dolaze idućeg proljeća. Upravo je otvorena kampanja za izbor novog šefa Socijaldemokratske stranke, a i zagrebačka organizacija trebala bi birati svog predsjednika. Kolarić je vršitelj dužnosti već dvije godine, ali prijevremene izbore nikako da sazove. Vrijeme odluke još se ne zna, ali zna se da će za protukandidate imati vazda našpananog Renata Peteka i iskusnog Igora Dragovana.  Ni jedan se od njih ne čini izrazitim favoritom. Petek funkcionira kao permanentni bundžija, kao da je u opoziciji, vječno u oponiranju Tomaševiću i Možemo! što kao prazna galama radi galame prolazi bez većeg odjeka. Dragovan pripada staroj gardi SDP-a, bio je glavni tajnik stranke. Zagrebačka organizacija prilično je devastirana godinama tihe suradnje s pokojnim, korupcijom natopljenim Bandićem, što se vidjelo i na njenim rezultatima na prošlim gradskim izborima.

Branko Kolarić, predsjednik zagrebačkog SDP-a | Foto: SAŠA ZINAJA/NFOTO

Pitanje je, međutim, može li se utakmica u SDP-u riješiti odmakom od Možemo! i kritikom Tomaševićeva upravljanja gradom. Možda SDP-ov problem uopće nije u koalicijskom partneru, nego u tome da je sam u dosadašnjem mandatu bio prilično nevidljiv. Bez ozbiljnih inicijativa, bez jakih ličnosti. Neki pozitivni pomaci na nacionalnom planu, koji bi se optimistično mogli proglasiti naznakom svojevrsnog oporavka SDP-a, nisu se u Zagrebu još osjetili.

Stranka je na ovoproljetnim parlamentarnim izborima ostvarila solidne rezultate, vrijeme uzleta Možemo! čini se da je završeno. U SDP-u svoju šansu vide u tome da – za razliku od partnera – mogu ponuditi političko iskustvo i bogatiji kadrovski bazen. Tomaševićevoj vlasti jako nedostaje stručnjaka, mnogi su se problemi mogli izbjeći samo da je bila otvorenija i uključivija. SDP ima više utakmica u nogama, ali i njima tragično fali igrača. Posebno golgetera.

Dosad široj javnosti potpuno nepoznata Sanja Major u dva je tjedna, otkako je objavila svoju kandidaturu za šeficu SDP-a, učinila više na javnoj prepoznatljivosti stranke nego cijela zagrebačka organizacija u dosadašnjem mandatu. Pokazala je da nije problem u drugima, nego je SDP-ov problem u SDP-u. Najavila je da će Socijaldemokrate vratiti na ljevicu, socijaldemokraciji, radnicima. Djeluje uvjerljivo, mnogi je vide kao veliko političko osvježenje, možda i kao šansu za SDP-ovu renesansu. Njenim bi se stranačkim drugovima u Zagrebu moglo preporučiti: Gledajte Sanju i učite!