Zahtjev za povratom Titova trga u Zagrebu, najavljen s dolaskom novog čovjeka na čelo SDP-ove zagrebačke organizacije, sada je i formaliziran. Prva i zasad jedina pamtljiva inicijativa Viktora Gotovca, odnedavno šefa zagrebačke podružnice junior partnera u zagrebačkoj vlasti, puštena je u proceduru. SDP traži da se ime maršala Tita vrati trgu na kojem se nalazi HNK, na isto mjesto na kojem je do prije pet godina i bilo.

Josip Broz velika je povijesna ličnost. Unatoč nekim negativnim aspektima njegove vlasti, Titovo je nasljeđe za Hrvatsku izrazito pozitivno. Vodio je najveći antifašistički pokret u Europi, koji je hrvatskom narodu omogućio da se, unatoč fašističkoj zločinačkoj NDH, na koncu rata 1945., kada su se crtale nove granice Europe, nađe na pobjedničkoj strani. Hrvatskoj je vratio otrgnutu Dalmaciju s otocima, Istra se prvi put prisajedinila matici. Hrvatska se u Jugoslaviji nacionalno integrirala, teritorijalno ujedinila te ekonomski razvijala i modernizirala.

Povratak Tita u Zagreb značio bi također ispravljanje jedne velike nepravde. Maršal je, naime, svoj trg izgubio na skandalozan način, pritiskom i ucjenom ustašonostalgične desnice na pokojnog gradonačelnika Bandića. Preimenovanje Titova trga nije bilo izraz demokratske volje građana, nego rezultat političke hajdučije i nasilja.

Za opoziv te odluke i povratak Titova imena u Zagreb ima, dakle, puno razloga, ali u ovom trenutku to bi ipak bio posve promašen potez. U gradu ima mnogo većih i prečih problema koje nova vlast mora rješavati. Što bi rekao Milanović: prvo sapun, onda parfem. Gradonačelnik Tomašević sa svojom se ekipom mora prije svega baviti pokretanjem još uvijek fantomske postpotresne obnove, zatim čišćenjem grada od smeća i uspostavom novog sustava zbrinjavanja otpada, pa spašavanjem nekih od ekstremno važnih projekata kojima prijeti propast, poput Dječje bolnice na Srebrnjaku… Ako se skoro pola milijarde kuna vrijedan, europskim sredstvima financiran Centar za translacijsku medicinu na koncu ipak ne realizira, taj će neuspjeh jako, možda i fatalno zaljuljati Možemo!. U takvim uvjetima pretumbavanje imena ulica slično je besposlenu popu koji jariće krsti. Kad budu mogli pokazati rezultate, kad se u gradu bude vidjela jasna promjena, onda će biti prostora i za teme koje nisu urgentnog karaktera.

Gotovac se ponaša kao crveni Hasanbegović: obojica su fiksirani na Tita, crnome se sva politika iscrpljivala u njegovom progonu iz Zagreba, šefu zagrebačkog SDP-a u povratku. Jahanje na Titovu trgu svojevrsna je ideološka štaka politički impotentnoj stranci. Koja, izgleda, još ne uspijeva shvatiti da Josip Broz više nije prvi test na kojem bi se moderna ljevica trebala dokazivati. Tito jest nekakvo identitetsko sidro, bitna povijesna referenca, ali bitke se danas vode na posve drugim frontovima. Ili su stvari možda zloćudnije? Sukob na ljevici oko Maršala sigurno će silno radovati HDZ i ostatke bandićevštine.