Andrej Plenković i dalje odbija vratiti Markov trg građanima Zagreba. Premijer je ovih dana u Saboru potvrdio da srce Gornjeg grada ostaje nedostupno javnosti. Režim uspostavljen nakon teroristističkog napada na zgradu Vlade potkraj 2020. neće se mijenjati. Ograđivanje i zatvaranje trga, mislilo se privremena mjera, postaje trajno rješenje. Jednu od najljepših gradskih destinacija, stari i poviješću obilježeni trg, vlast je bez velikih objašnjenja pretvorila u svoju parking zonu, uzurpirajući javni prostor, posve indeferentna prema željama i potrebama građana.

Iza otimačine Markova trga stoje, navodno, sigurnosni razlozi. Premda stručnjaci tvrde da se problem sigurnosti može riješiti tako da najviše državne institucije – Sabor, Vlada i Ustavni sud – budu zaštićene, a da se trg ne oduzima javnosti. Čak će reći da postojeća zaštita, unatoč zabrani kretanja, nije najbolja. Ali, vlast ne haje. Kao što uporno ignorira zahtjeve građana, oporbenih stranaka i poduzetnika da se željezne barijere i policijski punktovi uklone i omiljeni trg, najvažnije turističko odredište Zagreba, ponovno otvori ljudima.

Premijer Plenković očito smatra da grad, pa onda i Markov trg, pripada njemu i njegovoj stranci, a ne građanima. Stvorio je svoj zabranjeni grad, kao da je riječ o njegovom privatnom gruntu ili avliji. Na isti se način ponaša prema cijeloj državi. O čemu govori i najnoviji stampedo afera u resoru državne imovine. Vladajući bezobzirno raspolažu stanovima i poslovnim prostorima, ne plaćaju račune, zarađuju i maste se na državnim nekretninama. Prisvajanje Markova trga metafora je tog grabežnog stava prema resursima cijele države.

Posve drugačiji odnos prema prostoru grada kao zajedničkom dobru moguće je vidjeti u jednoj, široj javnosti još slabo poznatoj inicijativi o stvaranju prvog javnog voćnjaka u Zagrebu. Na Jarunu na jednoj zapuštenoj, divljoj livadi ovoga bi proljeća trebala početi sadnja voćaka, koje će jednoga dana, kad rode, besplatno, u razumnim količinama, biti dostupne svima koji to požele. Zemljište je u vlasništvu grada, ali ideju pokreće grupa građana. Po uzoru na društvene voćnjake kakvi postoje u mnogim europskim gradovima, Beču, Kopenhagenu, Lisabonu i kakav se prije dvije godine počeo formirati i u Varaždinu. U Velikoj Britaniji od devedesetih do danas posađeno je više stotina takvih voćnjaka. Kao dio nove urbane kulture, koja kombinira potrebu povratka prirode u gradske sredine i potrebu veće integracije lokalnih zajednica oko nekih zajedničkih, svima važnih projekata.

Dva svijeta u jednom gradu – za građane zatvoreni Markov trg pred Vladom i otvoreni vrtovi s malinama i kupinama, s jabukama i kruškama, koje će svatko moći ubrati na Jarunu.