Mrzitelj nerođene djece – tako iz Hoda za život, koji je u subotu prodefilirao Zagrebom, nazivaju gradonačelnika Tomaševića, prijeteći mu odvjetnicima i Božjom kaznom. Sljedbu notorne Željke Markić potpuno je razbjesnila odluka da se za ovogodišnjeg marša za zabranu abortusa njihove zastave ne vijore na gradskim jarbolima. Tomaševićevu odluku hodaši nazivaju samovoljnom, tiranskom i totalitarnom. A gradonačelnik je samo imao petlje ne biti populist. Pokazao se politički čvrstim, jasno zastupajući vrijednosti zbog kojih mu je Zagreb lani dao mandat za upravljanje gradom.

Zagrebački centar bio je proteklog tjedna pozornica dvaju masovnih, međusobno suprotstavljenih okupljanja. Sudbina jedne trudnice s teško malformiranim plodom, kojoj je državni sustav umjesto pomoći priredio kalvariju, pokrenula je val velikog nezadovoljstva širom zemlje, pa je i Jelačić plac, slično trgovima još desetak hrvatskih gradova, postao mjestom demonstracija protiv institucionalnog zatiranja zakonom garantiranih prava žena, uključujući i pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu i životu. Nekoliko dana kasnije gradom je prošla i povorka navodno proliferskog, a zapravo duboko konzervativnog, točnije nazadnog, katolibanskog Hoda za život, koji se praktično zalaže za scenarij kakav gledamo u Poljskoj, s potpunom zabranom svake mogućnosti prekidanja trudnoće.

Zagrebačka je vlast borbu za prava žena snažno podržala, borbu protiv prava žena nije. Tomašević je objasnio da se s ciljevima takozvanog Hoda za život ne slaže, zato je njegova potpora izostala. Na što su se organizatori te manifestacije potpuno raspametili, pa sikću uvrede i siju konfuziju. Suprotno njihovim tvrdnjama o progonu, gradonačelnik nije zabranio ni njihovu hodnju ni zastave. Samo se prema njihovim zahtjevima jasno odredio. Nije diskriminirao građane s čijim se stavovima osobno ne slaže, kako ga turbokatolički Vigilare optužuje, nego pravi razliku između onih koji zagovaraju građanska prava i onih koji ih otvoreno ugrožavaju. Sve drugo bilo bi izdaja vlastitih izbornih obećanja.

Markićka je svoju povorku bez ikakvih problema provela centrom Zagreba, ali zastave na gradskim jarbolima nije dobila. Isticanje barjaka uvijek je nekakva poruka. Bilo bi potpuno licemjerno da gradonačelnik tako počasti i podrži inicijativu s čijim je ciljevima u dubinskoj opreci. Druga je stvar što takvo principijelno ponašanje na hrvatskoj političkoj sceni predstavlja pravu rijetkost. Utoliko je i odluka da se zastave defilea protiv prava žena ne zavijore na mjestima u vlasništvu Grada opravdana i dobrodošla. Kao svojevrsna deklaracija o vrijednostima koje Tomaševićeva vlast u Zagrebu promiče.