Nakon petnaest godina u Zagrebu se ovih dana ponovno može žičarom na Sljeme. Mediji objavljuju snimke prvih vožnji. Ali dugo odgađano puštanje u rad nove žičare nije predmet nekog velikog slavlja. Gotovo da prolazi poskrivećki, s nelagodom, s knedlom u grlu.

Sljemenska žičara jedan je od najspornijih projekata vlasti pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. Gradila se dugo i skupo. Trebala je proraditi prije četiri godine. Trebala je stajati oko 350 milijuna kuna, ali je cijena naposljetku više nego udvostručena i narasla je na oko 750 milijuna. Bandić se hvalio da će zagrebačka žičara biti najmodernija u Europi. Uzaludno. Uspio je samo u tome da bude jedna od najskupljih na svijetu. Usporedbe radi: nedavno u rad puštena superluksuzna žičara koja vodi na vrh švicarskog Matterhorna stajala je 340 milijuna kuna.

Visoka cijena rezultat je načina funkcioniranja bivše vlasti. Svašta je u tu žičaru ugrađeno. Pretvorena je u veliki stroj za izvlačenje novca iz zagrebačkog proračuna. Za podmazivanje raznoraznih kumova i struktura. Slično kako se događalo i s drugim infrastrukturnim projektima u Zagrebu. Sve njene dubioze još nisu raspetljane. Istražnim je organima svojedobno dostavljena debela dokumentacija o raznoraznim malverzacijama u njenoj izgradnji. Ali javnost nikada nije saznala što je na koncu bilo s tim dosjeom. Novoj je vlasti pala u krilo kao neželjeno dijete. Kao živi podsjetnik na to da se ni jedan objekt u pristojnom gradu ne bi smio graditi. Zato gradonačelnik Tomašević ne pršti entuzijazmom ni srećom povodom njenog otvaranja. Posao će odraditi, ali razloga za neko veliko slavlje sigurno nema.

Nova žičara pušta se u rad bez velike pompe, gotovo s nekakvom zadrškom i zbog svoje predimenzioniranosti. Svojim gabaritima njeni zemaljski objekti nisu primjereni kapacitetima Sljemena. Preglomazni su i silno pretenciozni. Na pitomom brdu iznad Zagreba zapravo funkcioniraju kao šaka u oko. Za razliku od stare žičare koja je imala pravu mjeru, nova –  kako reče jedan od gradskih vijećnika – predstavlja primjer agresije na okoliš. Bandićeva je vlast, znamo, patila od grandomanije. Njegovo je ludilo veličine projektiralo i sljemensku žičaru. S nimalo humanim gigantskim betonskim gromadama usred zelenila šume i prirodne ljepote. Objekt je moderan, ali djeluje hladno, napadno i agresivno. Što se nikakvim naknadnim intervencijama više ne može promijeniti ni popraviti. Aktualna ga vlast mora otvoriti, premda bi ga vrlo vjerojatno radije redizajnirala. Nova će žičara poslužiti, ali atrakcija i ukras Sljemena teško da bi mogla postati. Šteta! Za silne pare koje su u taj projekt ulupane Zagreb je mogao imati najbolju i najljepšu žičaru na svijetu.