Premda se to čini nemogućim, druga godina mandata u koju je zagrebački gradonačelnik Tomašević upravo zagazio mogla bi se pokazati težom od one prve, koja je bila izuzetno tegobna. Lani se, nakon njegove sjajne izborne pobjede i preuzimanja vlasti u Zagrebu, često znalo tvrditi da u Hrvatskoj nema zahtjevnije i neugodnije funkcije. Tomašević je od prethodnika Bandića naslijedio brojnim problemima opterećen grad: financijski na koljenima, s korupcijskim strukturama u punoj snazi.

Druga bi godina, logično, trebala biti nešto lakša: najveće je smeće počistio, konce u gradu pohvatao. Više, valjda, neće imati problema s Pripuzom ni sa stupovima Bandićeve zločinačke organizacije. Ali bi se sada kao problematičan mogao pojaviti odnos s građanima. Zagrepčani u velikom broju, pokazuju istraživanja, podržavaju njegove odluke, uključujući i one oko kojih su oponenti pokušavali dizati velike bune. Međutim, ta bi se potpora prvi put mogla naći na ozbiljnom ispitu kod vjerojatno skorih poskupljenja komunalnih usluga. Inflacija i enorman rast cijena energenata na gradske financije djeluju devastirajuće. Tomašević tvrdi da bi se samo zbog skuplje struje trošak pumpanja vode u zagrebačkoj vodovodnoj mreži mogao učetverostručiti: sa sadašnjih 50 milijuna skočiti za dodatnih 150 milijuna kuna. Utjecaj na poslovanje ZET-a još je teži. Gradonačelnik Zagreba, kao i prvi ljudi drugih gradova u Hrvatskoj, očekuje pomoć Vlade. Ali jasno je da cijene komunalija idu gore, što se građanima nikako neće svidjeti, bez obzira na razloge udara na njihove financije.

Veliki bi izazov moglo predstavljati i uvođenje novog sustava zbrinjavanja otpada, koji starta, prema najavi, od listopada. Riječ je o velikoj promjeni, za uhodavanje koje će – čak i da sve sjajno bude organizirano – trebati vremena. Realno je očekivati probleme, greške i zastoje, nervozu i nezadovoljstvo. Da ne govorimo sada o činjenici da je novi model zahtjevniji i traži veći angažman građana. Što je cijena života u urbanoj sredini. Život u Zagrebu, logično, nameće neke obaveze. Ako su se ljudi sposobni brinuti o svojim limenim ili kućnim ljubimcima, zašto bi razvrstavanje vlastitog smeća bio nerješiv problem.

Treći bi test izdržljivosti povjerenja javnosti moglo predstavljati i dalje katastrofalno stanje postpotresne obnove. Gradonačelnik je nedavno otvorio prvu cjelovito obnovljenu osnovnu školu, sada prekrasnu zgradu škole Miroslava Krleže na Kaptolu, s obećanjem da će do početka školske godine još tri škole biti puštene u funkciju. Ali obnova stambenog fonda stoji. Novi ministar nije uspio obnoviti ni jednu kuću za postradale stanovnike Zagreba, ali je sredio jedan kat derutnog Vjesnikova nebodera kako bi se tamo sam mogao useliti. Konstrukcijska sanacija stambenih zgrada, znamo, nije u ingerenciji Grada, nego Vlade, ali izostanak obnove i razočaranost građana na koncu bi se na Tomaševiću mogli slomiti. Bez reputacijske štete neće proći.