Prva ozbiljna kriza vlasti u Zagrebu riješena je munjevito. Udar na gradonačelnika Tomaševića, pokrenut iz vladajuće koalicije, a ne od opozicije, što bi bilo normalno očekivati, okrenuo se protiv svojih kolovođa. Njegova je ekipa ostala na nogama, dok je SDP sam sebi pucao u koljeno. Svojim naprasnim razvrgavanjem saveza s Možemo! uzrokovao je smjene u vlastitim redovima. Šef SDP-ove zagrebačke organizacije Viktor Gotovac izbačen je iz stranke, središnjica najavljuje povratak u koaliciju.

Poslije cijele drame – koja se pretvorila u buru u čaši vode, ali je isto tako mogla rezultirati i izvanrednim izborima u Zagrebu – nejasno ostaje na što je SDP zapravo ciljao. Što je napuštanjem koalicije s Možemo! htio postići. Odnosi među partnerima u zagrebačkoj vlasti, poznato je, nikako nisu idilični. Tomašević se prema SDP-u pokazao vrlo galantnim u raspodjeli funkcija, ali navodno ne i u mogućnosti sudjelovanja u odlučivanju, što je krug oko Gotovca jako žuljalo. Možemovcima je pak smetao manjak lojalnosti u SDP-ovim redovima. Kao mlađi partner u vlasti često su se znali ponašati opozicijski i nekorektno. Izgleda da su se preko Zagreba vodili i neki interni ratovi u SDP-u. Borba za vlast na Ibleru. Središnjica koaliciju s Možemo! u Zagrebu smatra kvalifikacijama za zajednički izlazak na iduće parlamentarne izbore. Ne žele da im taj plan bilo što pokvari. Gotovac je imao neke vlastite računice. Sve češće se može čuti da je faktički funkcionirao kao HDZ-ov igrač u SDP-u.

Premda je razlaz zaustavljen i vladajuća koalicija u Zagrebu pokrpana, posljedice bi ipak mogle biti neugodne. Tomašević nije pretrpio veću štetu, ali je SDP još jednom teško ranjen. Stranka se, politički dezorijentirana i grogirana, ne prestaje raspadati. Već se rascijepila na dvoje, na u Saboru brojnije otpadnike Socijaldemokrate i Socijaldemokratsku partiju, koja je zadržala ime i sve stranačke materijalne resurse. SDP-ov se klub u zagrebačkoj skupštini smanjuje. U ovom trenutku još nije posve jasno hoće li s pet na koncu spasti na dva ili tri vijećnika. Ni brzopotezno izbacivanje Gotovca, koji je s Iblera otišao s malim Titovim kipićem u rukama, nije u javnosti baš najbolje odjeknulo. Uglavnom se tumači kao izraz autoritarnih sklonosti SDP-ove vrhuške. Dodatni uteg za odavno već politički praznu i kadrovski opustošenu partiju. Samoubilački Dosljedno Propadamo ili Stari Dosadni Potrošeni – tako se po medijima i društvenim mrežama sprdaju s akronimom SDP. Nije baš neka preporuka za kovanje koalicijskih dogovora.