Prvu polovicu mandata na čelu Zagreba Tomislav Tomašević može zaključiti s vrijednim rezultatom u rukama – drugi je najpopularniji političar u državi, odmah iza predsjednika Hrvatske. Dok njegov Možemo! stagnira, zagrebački je gradonačelnik, svim rušiteljskim pohodima unatoč, dobivao na važnosti, razvijajući se u političara nacionalnog formata. Istodobno će, međutim, morati priznati i jedan veliki poraz – kontroverzni projekt „Mali Manhattan“ iz vremena njegova prethodnika Bandića, suprotan svemu što aktualna vlast sa Zagrebom pokušava napraviti, nije uspio zaustaviti. Na južnoj obali Save, kod rotora, gradit će se stambeni mravinjak s navodno najvišim, 38 katova, neboderom u državi. Tomašević takvu grdosiju, kaže, nikada ne bi podržao, ali morao je popustiti pritisnut prijetnjom da u slučaju odustajanja investitoru ide ogromna odšteta, koja bi se mogla brojiti u desecima milijuna eura.

Dvije godine nova je vlast u Zagrebu morala potrošiti na čišćenje Bandićevih štala, prljavijih od onih Augijevih. Naslijedila je grad u čvrstom stisku klijentelističko-koruptivnih struktura, jako zadužen i jako zapušten. Gradska je blagajna bila prazna, a gradska uprava prepuna, nakrcana uhljebima svih vrsta. Postpotresna obnova – sanak pusti. Cijevi su pucale na sve strane, kraljevi smeća ucjenjivali, skupine privilegiranih dizale bune, braneći svoje statuse. Pola je mandata Tomaševiću otišlo u rješavanju Bandićeva socijalno i financijski nepodnošljivog modela roditelja odgojitelja. Isto toliko da osigura uvjete za koliko-toliko normalno funkcioniranje svoje vlasti. Sve donedavno kao da se kretao minskim poljem.

Zagreb je danas financijski stabiliziran. Sredstva povučena iz europskih fondova udvostručena. Gradska je uprava navodno sređena i evidentno smanjena, broj je rukovodećih mjesta reduciran gotovo 40 posto, novi pročelnici birani na javnim natječajima. Za razliku od bivše vlasti, kojoj su lopovske afere pucale poput kokica skoro na dnevnoj bazi, korupcija se u Gradu više ne spominje kao problem. Gradonačelnik kao vrijedan uspjeh ističe veliki broj obnovljenih i novopodignutih vrtića i škola te, kako tvrdi, dobro prihvaćeni novi program zbrinjavanja otpada. Ali nekih velikih projekata još nema. Građani pokazuju nezadovoljstvo i sporošću promjena.

Međutim, razočaravajući ritam promjena nije – kako se obično misli – tek posljedica upravljačkog neiskustva nove vlasti i velikih otpora s kojima su je pripadnici starih struktura dočekali. Sustav je u Hrvatskoj generalno podešen tako da pogoduje snagama statusa quo. Nositelji inovacija i reformi na svakom se koraku blokiraju. Stalno u sudaru s institucionalnim zidovima. Tomaševiću su mjeseci trebali da preuzme poluge vlasti, da može formirati vlastitu ekipu, da ne mora s Bandićevim kadrovima upravljati gradom. Ali pokojnikovi kosturi iz ormara, poput evo mahnitog Manhattana, i dalje mu s treskom ispadaju pod noge.