Pod prozorima gradonačelnika Zagreba prvi prosvjedi. Okupljaju se i bune nezadovoljni roditelji koji su dosad uživali blagodat statusa majke-odgajateljice, model po kojem je oko 5800 žena u obiteljima s troje ili više djece svakog mjeseca inkasiralo oko 4600 kuna neto iz gradskog proračuna, a što je nova vlast odlučila bitno reducirati.

Kresanje prava uvijek je bolno. Zbog zatečene financijske situacije i ogromnih minusa u gradskoj blagajni gradonačelnik Tomašević prisiljen je na stezanje remena. Njegovi su bolni rezovi – smanjenje broja zaposlenih po gradskih firmama ili praktično gašenje mogućnosti plaćenog roditeljstva – uglavnom iznuđeni. Što ne znači da su i ishitreni. Politička komunikologija, naime, preporučuje da se najteži potezi vuku odmah na početku mandata.

Plaćanje majkama da ostanu doma s djecom postaje nepodnošljiv financijski teret. Zagreb će ove godine stajati više od pola milijarde kuna. Iznos približan ukupnom trošku plaća za oko 6000 zaposlenika zagrebačkih dječjih vrtića. Ne samo da strašno puno košta, nego je mjera neracionalna i neodrživa i zbog svoje izrazite nepravednosti. Financijski preferira samo jednu skupinu obitelji. Primjerice, naknade za roditelje njegovatelje, koji imaju djecu s ozbiljnim invaliditetima, mnogo su skromnije. Osim toga, za majke odgajateljice Zagreb je ove godine izdvojio znatno više sredstava nego za sve druge socijalne mjere. Odnos je 528 milijuna prema 300 milijuna kuna. Na koncu, model je krajnje problematičan i zbog svojih rezultata. Zbog činjenice da žene gotovo trajno miče iz svijeta rada, a djecu iz vrtićkog odgoja. Sve bez ikakve naveliko najavljivane demografske koristi: broj novorođenih u Zagrebu se ne povećava.

Naravno da će ukidanje mjere roditelj odgajatelj mnoge obitelji dovesti u nezavidnu situaciju. Pogođeni se žale kako ostaju bez prihoda na koje su dugoročno računali. Ali životni se lomovi, otkazi i slični financijski izazovi događaju i drugima. Za one koji se nađu u zoni socijalne ugroženosti, gradska vlast mora ponuditi paket kompenzacijskih mjera. Mnoge su žene, naime, ostajale doma jer su za brigu o vlastitoj djeci bile plaćene bolje nego na tržištu rada. Roditeljstvo treba pomagati, ali rađanje djece pretvoriti u biznis potpuno je neprihvatljivo. No odvratno je kad nad sudbinom majki u Zagrebu krokodilske suze odjednom liju i oni koji su prema tom modelu dosad pokazivali veliku rezervu. Lupajući po Tomaševiću i njegovom, kako tvrde, ideološki obojenom udaru na obitelj, iz HDZ-a sada vrište kako „demografija nema cijenu“. Ali svoje više od pet godina staro izborno obećanje o uvođenju statusa roditelj odgajatelj, u cijeloj državi nisu ni pokušali realizirati. Možda da premijera Plenkovića pitaju zašto.